Tri mušketira 'Hitne službe' zbog prava nisu uspjela napraviti nastavak te serije pa su stvorila svoju hitnu službu, toliko realističnu, krvavu, iscrpljujuću i brutalnu da prema njoj ona prva izgleda poput dječjeg lunaparka
Pogledali smo seriju 'The Pitt': Preambiciozna je, ima puno mana, ali gleda se u dahu...
The Pitt (Pitsburška bolnica)/HBO Max
OCJENA: 7/10
Sedam je sati ujutro. Dežurni liječnik dr. Michael Robinavitch, zvani Robby (Noah Wyle), počinje iscrpljujuću smjenu na odjelu hitne pomoći Traumatološke medicinske bolnice u Pittsburghu, koju osoblje naziva Pitt. Pitt se može shvatiti kao skraćenica za grad Pittsburgh, no kad se ta riječ izgovara, za svakog tko zna engleski to znači "jama". Kad Robby pred glavnom medicinskom voditeljicom odjela hitne službe Glorijom Underwood (Michael Hyatt) nazove njihov odjel Pitt, ona ga ukori jer vrijeđa hitnu službu. A on ne vrijeđa nikog jer od prvoga koraka, od njih nekoliko stotina tisuća koje će proći tijekom 15 sati rada na nogama, on se osjeća, a s njim i cijeli odjel, zarobljen u jami boli, patnje, stresa i iscrpljujućeg rada koji u nekim trenucima podsjeća na rad u klaonici i rudniku.
Pacijenti stižu u jurećem ritmu kotača nosila na kojima urlaju od boli, a osoblje i liječnici prenose ih na medicinske stolove kao da polažu grede na gradilištu. Koga treba odmah uspavljuju i režu, krv lipti, koža se rutinski reže skalpelima, rane otvaraju, a nepodnošljiva kakofonija glasova svih koji rade ispunjena je medicinskim nazivima, riječima, kraticama i liječničkim slengom koji samo oni razumiju, a što je za svakog običnoga gledatelja kineski. U operativni odjel hitne službe dospijeva samo mali broj onih koji su u kritičnom stanju ili na samrti, dok je čekaonica hitne službe prepuna pacijenata koji čekaju satima i danima jer nisu hitni da dođu na red.
A svi se žale, protestiraju i ogorčeni su na liječnike i bolnice. Prva epizoda serije, koja se na hrvatskom zove "Pitsburška bolnica", a trebala bi se zvati "Jama", počinje u sedam ujutro i završava u 20 sati. Svaka od 15 epizoda prikazuje svaki sljedeći sat dnevne službe i tako u prvoj sezoni gledamo, u stvarnom vremenu, 15 sati rada hitne službe, jedan njihov dan od jutra do večeri.
Serija se premijerno pojavila na HBO Max-u u siječnju, istodobno s inauguracijom Donalda Trumpa, koji je hitno ukinuo neke pogodnosti u zdravstvu kao preskupe za njegovu administraciju koja puca od zdravlja, mladosti i bogatstva. Američka je javnost bila ogorčena Trumpom i serija "Pitsburška bolnica" dočekana je kao gnjevni lijek za dušu i slika zdravstva kakvo je preko noći postalo pod njegovom vladavinom. Među najgledanijim je serijama ove godine, u veljači iduće godine počinje emitiranje druge sezone, a s 13 nominacija među favoritima je ovogodišnjih Emmyja.
Serija nije nastajala bez problema. Pokrenuli su je veterani legendarne "Hitne službe" (331 epizoda od 1994. do 2009.), glumac, scenarist, producent i redatelj Noah Wyle, producent, scenarist i redatelj John Wells te scenarist i producent R. Scott Gemmill, koji je potpisan i kao autor serije. Željeli su napraviti suvremeni nastavak "Hitne službe", no nasljednici autora i tvorca serije, Michaela Crichtona, nisu im htjeli dati prava. I onda su tri mušketira "Hitne službe", Wyle, Wells i Gemmill, odlučila stvoriti svoju hitnu službu, toliko realističnu, krvavu, iscrpljujuću i brutalnu da prema njoj ona prva izgleda poput dječjeg lunaparka.
Riječ milost u "Pitsburškoj bolnici" ne postoji jer to je hitna služba koja nema milosti ni za koga, kako za pacijente, tako ni za liječnike, medicinsko osoblje i četvero novopridošlih, studenticu medicine treće godine Victoriju Javadi (Shabana Azeez), studenta medicine četvrte godine Dennisa Whitakera (Gerran Howell), doktoricu Trinity Santos (Isa Briones) i pripravnicu, doktoricu i specijalizanticu druge godine Melissu King (Taylor Dearden). Tijekom 15 epizoda i sati studenti i specijalizanti suočavaju se s operacijama od kojih padaju u nesvijest i umiranjima pacijenata od čega im ostaju traume i vide da bolnica nema novca, bolničkih kreveta i osnovnih uvjeta za normalan rad.
A njihov šef, doktor Robby, jedva uspijeva voditi odjel, nema vremena otići na WC i bori se s traumatičnim sjećanjima smrti njegova mentora, što se dogodilo u Pittu tijekom pandemije COVID-19. "Pitsburška bolnica" ima mnogo mana, od preambicioznog scenarija koji ne uspijeva u svemu što želi ispričati do površnosti u oblikovanju nekih karaktera, od previše lica i prizora koji nalikuju na mravinjak pa sve do mnogo usporednih priča koje gledatelj teško povezuje. Unatoč svim nedostacima, to je uzbudljiva, društveno kritična, socijalno osjetljiva i nadasve uzbudljiva serija koja se gleda bez daha i u trenucima kada postaje stresna i teško podnošljiva.