Ne samo da ima aktivnih, stvaralačkih, nimalo staračkih, 95 godina, tri žene, mnogo ljubavnica, barem sedmero djece i tko zna koliko unuka, nego ima i 73 uloge, 55 filmova kojima je producent, 40 filmova kao redatelj...
PLODAN ČOVJEK VELIKIH BROJKI
Napadali ga jer je desničar, kao tinejdžer već imao djecu, a s 40 godina pretrpio najveći gubitak
Čitanje članka:
8
min
Možda dolazim u godine kada počinjem biti senilan ili nostalgičan ili oboje, ali ljudi su sada tako ljuti, rekao je Clint Eastwood i nastavio: “Prije ste se mogli ne slagati s ljudima, a opet ste bili prijatelji. Sada slušaš ove talk showove, a svi koji misle drukčije od tebe su debili i idioti”. Eastwood je 31. svibnja ove godine proslavio 95. rođendan i ovo njegovo zapažanje mnogo govori o njemu kao glumcu, redatelju i čovjeku. Proslavio se ulogama junaka i antijunaka koji sukobe rješavaju oružjem, a ne prijateljskim razgovorom. Njegova glumačka ikona nije miroljubiva, ona je osvetnička i pravdoljubiva. Desetljećima se o njemu pisalo kao o desničaru i konzervativcu, a on je to primao mirno, snošljivo i sa smiješkom jer vjeruje da je svačije pravo da o svemu i svakome ima svoje mišljenje.
Svojim je životom, međutim, pružao sliku čovjeka sasvim različitog od ikone prihvaćene u javnosti. Njegov komentar o ponašanju predsjednika Trumpa bio je da bi Trump u toj odgovornoj dužnosti trebao biti što manje Trump. To znači manje bahatosti, bijesa i prijetnji. To su atributi nesnošljivog negativca, ne predsjednika, a s takvima se Eastwoodov filmski junak, inspektor Harry Callahan, poznat po nadimku Prljavi Harry, obračunavao uperenim pištoljem i riječima koje se pamte, najpoznatijim u cijeloj njegovoj filmografiji: “Znam što misliš: ‘Je li ispalio šest hitaca ili samo pet?’ Pa da ti pravo kažem, u svom ovom uzbuđenju, pomalo sam i sebi izgubio trag. Budući da je ovo Magnum 44, najmoćniji pištolj na svijetu, i raznio bi ti glavu, moraš se zapitati jedno pitanje: ‘Osjećam li se sretnim?’ Osjećaš li se, propalice?”.
Callahanovi su protivnici psihopati, osvetnici, teroristi, silovatelji, ubojice, ne predsjednik Amerike koji na svakoj fotografiji vrije grimasom ljutitog čovjeka, a u talk showovima i na društvenim mrežama za sve koji su drukčiji od njega govori da su debili i idioti, možda ne tim riječima, ali riječima koje govore isto. Clint Eastwood je svom predsjedniku mirno, pristojno i snošljivo rekao da bi bilo dobro da kao predsjednik Amerike bude što manje Donald Trump, kao što se i on u životu trudi biti što manje Prljavi Harry, a što više miran čovjek koji voli život i sretan je da ima gene svoje majke, za koje joj se zahvalio 2005. kad je osvojio drugi Oscar za režiju filma “Djevojka od milijun dolara”. Njegova je majka bila u dvorani i tada je imala 96 godina.
Njegov je otac umro u 62. godini i to je za Eastwooda bio najbolniji gubitak u njegovu životu jer je cijela obitelj bila poznata kao dugovječna i nitko nije umro prije nego što je prešao devedesetu. Njegov je otac živio nezdravo i jeo samo ono što je volio. Eastwood kaže da je bio “čovjek mesa i krumpira”, Eastwood je još od mladosti vegetarijanac, ne puši, uzima vitamine, vježba svakoga dana i živi zdravo. Pred kraj pedesetih, kad je već bio poznat kao junak televizijske vestern serije “Sirova koža”, o njemu i njegovu zdravom životu pisali su reportaže. Od djetinjstva ne podnosi nasilje i sukobe, voli životinje i prirodu i, nadasve, žene i glazbu. Djecu je imao još kao srednjoškolac i na pitanje koliko ima djece, odgovara da ne zna, ali siguran je da ih ima nekoliko. Loš je obiteljski čovjek, još gori otac, ali to ne znači da svoju djecu ne voli, bar onu za koju zna da su njegova. Njegova je vrlina da se nikome ne miješa u njegov život, a osobina da nikome ne dopušta da se miješa u njegov, čak ni svojoj djeci. Rođen je kao protestant, odrastao kao ateist, a jedina mu je vjera individualizam i potpuna sloboda. Kao američka ikona ima mnogo neameričkih atributa i mnoge američke svetinje ne prihvaća kao takve, iako ih u svojim filmovima pokazuje kao dobre i poželjne.
Clint Eastwood je netipičan Amerikanac koji je, što je paradoksalno, više Amerikanac nego drugi jer vjeruje da je sve što je dobro i normalno moguće ostvariti kao u vesternu, žanru koji je obogatio svojim ulogama i filmovima i o kojem govori: “Vestern... Prošlo razdoblje, pionir, samotnjak koji djeluje sam, bez koristi od društva... U vesternu možete pomisliti ‘Isuse, bilo je vrijeme kada je čovjek bio sam, na konju, tamo vani gdje čovjek još nije pokvario zemlju’.”
Eastwood je sredinom osamdesetih postao gradonačelnik gradića Carmela na obali Kalifornije, u kojemu živi, ne zato što ga je zanimala politika nego da, poput junaka vesterna, “djeluje sam, bez koristi od društva” i riješi neke gradske probleme koji su desetljećima bili navodno nerješivi. Nije poput tipičnog političara napadao prethodnike zbog njihovih poslovnih i privatnih interesa, korupcije, mita i ostalog političkog folklora nego je svakoga dana radio onako kako je svakoga dana u svojim filmovima glumio ili kako je svoje filmove režirao. Imao je radno vrijeme od devet do pet, primao svakoga tko bi mu se najavio, gradski novac trošio na ono što je gradu bilo potrebno i, kad mu je završio mandat, iza sebe je ostavio bolji i zadovoljniji grad. Mnogo kasnije kao predstavnik državne komisije za parkove i rekreaciju predvodio je skupinu koja se protivila proširenju autoceste preko jedne od najljepših plaža u Kaliforniji. Desničari, kojima je unosno poslovanje i profit smisao života, to ne rade, što ne znači da Clint Eastwood nije izvrstan poslovan čovjek koji puno zarađuje. Od početka osamdesetih ima ugovor s Warnerom, s kojim radi sve filmove do danas, po kojemu ima 60 posto od sve dobiti filmova u kojima glumi i koje režira, a ostatak ide studiju. Samo George Lucas i Steven Spielberg imaju bolje ugovore.
Eastwoodova karijera počinje sporo, ali on je strpljiv i marljiv. Od 1955. do 1962. glumi epizodne uloge u 15 filmova, a pravi početak karijere je uloga kauboja Rowdyja Yatesa u televizijskoj vestern seriji “Sirova koža” u kojoj od 1959. do 1965. glumi u 217 epizoda. Radi od jutra do mraka, malo je plaćen i glumi ne žaleći se nikome i ni na što. Ne voli ulogu Rowdyja Yatesa, kojega kasnije naziva blentavim i dosadnim tupanom, no radi najbolje što može, što se još prije kraja serije pokazuje dobrom odlukom jer 1964. dobiva ulogu revolveraša plaćenika u vesternu “Za šaku dolara” Sergia Leonea. Eastwood nije bio prvi izbor Sergia Leonea. Bio je to tada njemu nedostižni Henry Fonda, a scenarij i ulogu redom su odbijali svi holivudski glumci, uključujući Jamesa Coburna i Charlesa Bronsona.
Eastwood je bio prvi glumac koji je Leoneov scenarij shvatio ozbiljno. Kao filmofil odmah je prepoznao da se radi o vestern verziji filma “Yojimbo” koji je Akira Kurosawa snimio tri godine ranije, 1961., a kao budući redatelj shvatio je da je Leone darovit i originalan. K tome je u ulozi plaćenika Joea, koji će kasnije postati poznat kao Bezimeni, vidio priliku da napokon glumi gruboga, ciničnog i životno uvjerljivog antijunaka, a ne kaubojskog sveca. I Fonda i Coburn kasnije će rado glumiti u Leoneovim filmovima, no Eastwood je bio prvi holivudski glumac koji je u Leoneu prepoznao darovitog i, poput njega, nepoznatog redatelja.
Još krajem pedesetih Eastwood je odlučio postati redatelj. U stankama snimanja svojih epizoda odlazio je na snimanje vestern serije koju je režirala genijalna holivudska glumica i redateljica Ida Lupino i gledao kako ona režira glumce jašući na konju i vodi ekipu kao vojničku postrojbu. I to radi smireno, s mnogo ženstvenosti i šarma. Eastwood je rekao sam sebi: “Kad može ona, mogu i ja.” I spremao se. Sljedeće dvije godine glumi u još dva Leoneova filma, “Za dolar više” i “Dobar, ružan, loš”, postaje svjetska zvijezda i odmah, 1967., osniva svoju produkcijsku kompaniju Malpaso u čijoj produkciji od tada pa do danas radi sve svoje filmove. Za prvi holivudski film u produkciji Malpaso, vesternu “Objesite ga bez milosti”, angažira kao redatelja prijatelja Teda Posta. On je radio s njim na seriji “Sirova koža” i kasnije će režirati drugi film o Prljavom Harryju, “Klopku za inspektora Callahana”. Eastwood stvara svoju poslovnu i produkcijsku ekipu s kojom će raditi godinama. Usput glumi u skupim holivudskim filmovima “Svi za El Dorado”, “Orlovsko gnijezdo” i “Kellyjevi heroji”. I sprema se potpuno osamostaliti i kao glumac i kao redatelj.
Nakon Sergia Leonea upoznaje još jednog majstora, redatelja Dona Siegela, s kojim 1968. snima “Šerifa u New Yorku” i tri godine kasnije, 1971., “Prljavog Harryja”, film koji će ga promovirati u prvu holivudsku zvijezdu. Do tada je broj 1 bio John Wayne koji je odbio glumiti Prljavog Harryja. Eastwood je prihvatio ulogu i postao broj 1. To je mjesto kao glumac zadržao desetljećima, baš kao što je do tada na prvome mjestu desetljećima bio John Wayne.
No za njega se iste godine zbiva nešto mnogo značajnije od “Prljavog Harryja” i broja 1. Režira prvi od svojih 40 filmova, triler “Jeza u noći” (1971.) koji nije hit, ali ga najbolji američki kritičari poput Andrewa Sarrisa hvale i dive se Eastwoodovu redateljskom talentu. Divit će mu se ubrzo i redatelji poput Orsona Wellesa i novovalovaca Jean-Luca Godarda i Claudea Chabrola, koji će devedesetih izjaviti da je cijeli novi američki film “merde”, osim Tima Burtona i Clinta Eastwooda.
Eastwood je holivudski fenomen po tome što poput Georgea Lucasa i Stevena Spielberga radi u potpunoj slobodi. Nitko mu ne postavlja uvjete i svi rade onako kako on želi. Značajniji je i od Lucasa i od Spielberga zbog dviju stvari. Prva je da je on i glumac i redatelj, što znači da pola stoljeća ostavlja neizbrisiv trag u povijesti američke kinematografije i kao osoba, glumac i ikona i kao redatelj. Druga je da je u svim filmovima koje je glumio i koje je režirao ostavio uzbudljivu, bogatu i nemilosrdnu sliku svoje domovine sa svim njezinim dobrim i lošim stranama. Po tome je od sredine šezdesetih do danas najameričkiji redatelj zadnjih pedeset i više godina. Clint Eastwood je plodan čovjek velikih brojki. Ne samo da ima aktivnih, stvaralačkih, nimalo staračkih, 95 godina, tri žene, mnogo ljubavnica, barem sedmero djece i tko zna koliko unuka, nego ima i 73 glumačke uloge, 55 filmova kojima je producent, 40 filmova kao redatelj, deset filmova za koje je skladao glazbu i četiri albuma jazza i countryja.
Od 40 filmova koje je od 1971. do danas režirao, a nijedan nije slab i nezanimljiv, ostat će majstorska ostvarenja kakva su “Odmetnik Josey Wales”, “Barski pjevač”, “Blijedi jahač”, “Bijeli lovac, crno srce”, “Nepomirljivi”, “Savršeni svijet”, “Mostovi okruga Madison”, “Mistična prijeka”, “Djevojka od milijun dolara”, “Zastave naših očeva”, “Pisma s Iwo jime”, “Zamjena”, “Gran Torino” i “Američki snajper”. A ostat će i svi drugi, uključujući njegov novi film, sudsku dramu “Porotnik broj 2”, snimljenu prošle godine. Iako mnogi pišu da mu je to posljednji film u redateljskoj karijeri, još je više onih koji u to ne vjeruju.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
