Loše smišljena i napisana, ali unatoč tome u Hrvatskoj je dva tjedna bila najgledanija u Hrvatskoj. Forenzičarka traga za nestalom djevojčicom dok je progone sjećanja na vlastito zatočeništvo u staklenom kavezu
BINDŽAJ I STRIMAJ
Gledali smo 'Staklenu kupolu': Nije mi bila dobra, no odgledao sam je do kraja koliko je napeta
Čitanje članka:
3
min
Staklena kupola (Glaskupan): NETFLIX
OCJENA: 5/10
Negdje na sjeveru Švedske, u tmastoj, maglovitoj i hladnoj zabiti, nalazi se gradić Granås u kojemu nitko nije sretan, a to je očekivana žanrovska osnova priče ove skandi noir serije. Najmanje je sretna njezina junakinja, mlada forenzičarka Lejla Delić (izvrsna Léonie Vincent), dijete izbjeglica iz Bosne koja je odrasla bez oca i majke. Lejla sada dolazi u Granås na pogreb pomajke, a dočekuje ju njezin poočim, bivši zapovjednik mjesne policijske postaje, Valter (Johan Hedenberg).
Policijsku postaju sada vodi Valterov brat Tomas (Johan Rheborg), a on ima problema s neonacističkim mještanima koji mrze imigrante, pogotovo tamnoputog Saida (Farzad Farzaneh), vlasnika lokalnog rudnika koji zagađuje okoliš. U tom gradiću u kojemu je, čini se, svatko protiv svakog, netko godinama otima djevojčice koje imaju dugu tamnu kosu, a takvu ima i Lejla, koje je kao dijete i sama bila oteta i zatočena u staklenom kavezu.
Dok su druge djevojčice nestale i sumnja se da su ubijene, ona se spasila i otišla živjeti u Ameriku. Sad, kad se vratila u Granås na pogreb pomajke, oteta je još jedna djevojčica, kći njezine najbolje prijateljice iz djetinjstva. Ta je prijateljica nađena mrtva i ne zna se je li počinila samoubojstvo ili je ubijena. Lejla počinje tragati za otmičarem i progone je sjećanja na vlastitu traumu otmice i zatočeništva u staklenom kavezu.
Ovu mračnu priču smislila je i napisala Camilla Läckberg, poznata autorica kriminalističkih romana. Serija ostavlja dojam da ju je smislio netko tko mrzi i svoju domovinu Švedsku, i cijeli svijet, i sav ljudski rod. Mizantropska slika ljudi u samoj je srži kriminalističkih priča jer otvara mračnu i skrivenu stranu ljudske naravi, no kad je u priči baš sve mračno i odbojno, onda je to znak nesigurnosti onoga tko je smislio priču i beskonačno pakira mrak na mrak. A Camilla Läckberg, iako priznata kao spisateljica krimića, najslabija je osnova serije koja zbog njezina lošeg scenarija iz epizode u epizodu postaje sve besmislenija. Potencijalni sumnjivci nižu se serijski jedan za drugim, a sam kraj, kad vidimo tko je otmičar, posebna je priča.
No iako je sve mračno i nespretno smišljeno, jedna važna stvar besprijekorno funkcionira. Serija je napeta do posljednje epizode. Nespretno smišljena i napisana, ali unatoč tome napeta i zanimljiva. U Hrvatskoj je dva tjedna bila najgledanija Netflixova serija. Kako je to moguće? I sam sam pokušavao odgovoriti na to pitanje dok sam gledao seriju. Nije mi bila dobra, ali mi je bila zanimljiva i neprestano sam se pitao kako će se onaj tko ju je smislio ispetljati iz svega što je zapetljao. I onda sam se sjetio da neki od najboljih pisaca i redatelja kriminalističkih romana i filmova tvrde da za krimić nije važna logika nego intenzitet emocija i doživljaja. Alfred Hitchcock je rekao da on ne režira filmove nego gledateljeve emocije. Nije važno ako je priča neuvjerljiva, važno je da je gledatelju uvjerljiv njegov doživljaj.
Švedska serija "Staklena kupola", ma koliko neuvjerljiva i nespretno napisana, nije bez ambicija da švedsko društvo pokaže kao odbojno i negostoljubivo. A riječ je o zemlji koja je na rang listama najsretnijih zemalja među prvih pet. Ma koliko nespretna u smišljanju kriminalističkog zapleta, navodno vrsna spisateljica krimića Camilla Läckberg i dvoje redatelja, Lisa Farzaneh i Henrik Björn, vrlo su uvjerljivi kad svoju domovinu prikazuju kao leglo nacizma i rasizma, prezira prema ženama i ljudskom rodu u cijelosti. Na takvim osnovama i najsretnija zemlja na svijetu može potonuti u zločin, a žanr skandi noira specijaliziran je za razotkrivanje zločina u naoko modernom, snošljivom i civiliziranom svijetu. Što bolji i ljepši svijet, to gori i perverzniji zločini.
Specijalnost švedskih krimića je pokazati da je i divnom društvu moguće čak i ono što se normalnom čovjeku čini nemoguće. Možda je u tome i tajna uspjeha skandi noir romana, filmova i serija jer kad je zločin nezamislivo strašan, a zbiva se u zemlji u kojoj je sve navodno divno, onda je baš to sučeljavanje privlačno i zanimljivo. Serija "Staklena kupola" ide korak dalje. U njoj nije strašan samo zločin nego i sama zemlja, ljudi, okoliš i zrak. Sve je zagađeno i ni za koga nema izlaza. I svatko, ma koliko naoko normalan, može biti otmičar i ubojica djece.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
