Čovjek ima utvrđen invaliditet od 80 posto, ali nema pravo na naknadu (invalidninu). Majka kojoj je Grad Zagreb naknadu za inkluzivni dodatak za sina ovaj mjesec isplatio s povećanjem od 1,50 eura. Oba ova primjera zorno prikazuju koliko je sustav socijalne skrbi u ovoj državi krcat apsurdima. Priče tih ljudi objavljujemo kao svojevrsni nastavak svega napisanog u prethodnim danima, tjednima, mjesecima, ali i godinama. Jer ovo je i dalje država u kojoj su najranjiviji tek nepoželjna proračunska stavka i građani drugog reda koje sustav nemilice gazi i ponižava na nebrojeno načina.
POGLEDAJTE VIDEO:
Ferdinand Major (50) iz Zagreba čovjek je s početka našega teksta. Rođen je kao zdravo dijete, no davnih dana, kad je imao samo četiri mjeseca, nakon cijepljenja je obolio od poliomijelitisa, odnosno dječje paralize. Cijeli život osjeća posljedice bolesti i utvrđen mu je invaliditet od 80 posto, s time što zadnjih godina Ferdinand osjeća i probleme zbog takozvanog postpolio sindroma, koji se očituje slabošću, bolovima i umorom mišića. Riječ je o stanju koje se ne može izliječiti. Ferdinand je pristao ispričati s kojim problemima se suočavaju on i supruga Irena Kovačević (50) koja boluje od karcinoma abdomena.
Namjera mu, ističe, nikako nije kukati i biti žrtva, nego progovoriti o stvarnom stanju i manjkavostima sustava, s ciljem da što više ljudi istupi javno sa svojim životnim pričama i nepravdama koje su doživjeli.
Ovaj čovjek i uz invalidnost od 80 posto radi. Trener je plivanja i možete ga vidjeti na bazenu u novozagrebačkim Utrinama. Radi s djecom s posebnim potrebama, trenirao je paraplivače, a i sam je bivši paraplivač. Dječja paraliza ostavila je posljedice na njegovu tijelu, kretanje mu je otežano i u nekim periodima može hodati samo uz pomoć štaka. Svatko će vjerojatno pomisliti da ovaj čovjek ima invalidninu. No bit će u krivu. Jer ovaj je apsurdni sustav davno odlučio da Ferdinand Major nema pravo na naknadu. Još 2012. je dobio rješenje na kojemu piše da se utvrđuje postojanje trajnog oštećenja od 80 posto, ali da podnositelj zahtjeva nema pravo na naknadu jer je “tjelesno oštećenje uzrokovano bolešću”. Dakle, ako netko ostane invalid nakon što preboli bolest, država to ne smatra dovoljnim da bi odobrila invalidninu. I kako kaže Ferdinand, nigdje u svijetu, osim valjda u Hrvatskoj, nije bitno kako je nastao invaliditet. Umoran od birokracije s kojom se nateže cijeli život, Ferdinand je početkom lipnja 2025. godine podnio zahtjev za inkluzivni dodatak, jedino što bi od ove države mogao dobiti. No, pogađate, rješenja još nema ni na vidiku.
- Malo se toga mijenja, i još su se moji roditelji davnih dana navlačili s birokracijom kao i ja kasnije. Nakon što sam obolio poslije cijepljenja, moja mama nije mogla dobiti dječji doplatak ni bilo kakvu naknadu za moje stanje, a istodobno je bila prisiljena dati otkaz da bi se brinula o meni. Punih 12 godina nije radila i roditelji su mi živjeli samo od jedne plaće. Od tada je prošlo mnogo vremena, ali neke su stvari ostale iste - priča nam Ferdinand pitajući se, među ostalim, je li normalno da kao osoba s invaliditetom svakih pet godina mora ići po novi znak pristupačnosti za svoj auto i praktički iznova dokazivati svoje stanje za koje je svakome jasno da je trajno.
I supruga se bori s teškom bolesti
Istodobno, i Ferdinandova supruga Irena bori se s teškom bolesti. Rak abdomena dijagnosticiran joj je 2012. godine i nakon liječenja bolest se povukla. No lani se ponovno vratila pa je Irena u procesu liječenja i već osam mjeseci na bolovanju na teret HZZO-a koje je znatno manje od redovitih primanja. U isto vrijeme kad i suprug podnijela je zahtjev za inkluzivni dodatak, no rješenja, naravno, još nema. Kao onkološkom pacijentu trebala bi joj biti ukinuta obveza plaćanja dopunskog zdravstvenog osiguranja, ali i tu je nastao problem.
- HZZO ne želi donijeti rješenje o prestanku plaćanja dopunskog zdravstvenog sve dok ne dobiju rješenje s vještačenja za inkluzivni dodatak. A to rješenje moja supruga, baš kao i ja, čeka već sedam mjeseci i ne znamo kad će ga dobiti. Tako jedno vuče drugo, pa dok čekamo sami kupujemo brojne potrebne dodatke koji ne idu na recept. Skromno živimo i snalazimo se - priča nam Ferdinand ogorčen time kako političari i vlast prikazuju situaciju u javnosti.
Oni će, kaže, uvijek naći način da sebe predstavljaju u lijepom svjetlu, dok su zapravo posve odsječeni od stvarnosti.
- Ti ljudi nemaju stvarni uvid u život svojih građana, osobito onih s invaliditetom i teško bolesnih. Nisu realni, manipuliraju informacijama, i tko skupi hrabrosti nešto im reći, na njega idu đonom. A saborskom zastupniku Kolareku bih poručio da su obitelji itekako uz svoje bolesne, ali jednom kad predate papire u sustav, ništa više nije u vašim rukama. Možete samo čekati - kaže Ferdinand.
Apsurde sustava nebrojeno je puta kroz godine osjetila i Tatjana Čvorig (60) iz Zagreba, majka Denija Zahirovića (27), nepokretnog mladića s teškim invaliditetom. Posljednji put to je iskustvo doživjela prije nekoliko dana. U pitanju je gradski sustav socijalne skrbi. Deni, naime, od Grada Zagreba dobiva pomoć za inkluzivni dodatak u iznosu od 28 eura. Svojedobno, dok je bio maloljetan, ta je pomoć iznosila 50 eura, no s punoljetnošću je po gradskim propisima prepolovljena. Kao da je s 18. rođendanom nestalo i Denijevo teško stanje. No prije nekoliko dana mama Tatjana primila je za Denija naknadu u iznosu od 29,50 eura. Dakle, s povećanjem od 1,50 eura. Zaboljelo ju je to “povećanje” poput šamara i osjetila je, kaže, kao da joj se netko ruga. Stoga je u Gradski ured za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom poslala mail s pitanjem o čemu je riječ, na što je dobila odgovor da je riječ o “usklađenju s inflacijom”.
Mizerno povećanje pomoći
- To nazovi povećanje, odnosno usklađenje s inflacijom, koje iznosi 1,5 eura doživjela sam, baš poput ostalih roditelja, kao poniženje, još jedno u nizu. Jer moram proći nekoliko trgovina da bih za taj iznos njihova povećanja našla jedan kruh. Zato pitam sve političare i dužnosnike jesu li i sebi uskladili plaće s inflacijom i u kojim iznosima - ogorčena je Tatjana.
Upite smo poslali i Ministarstvu rada i mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike te Gradu Zagrebu. Za sada smo dobili odgovor samo općenito za inkluzivne dodatke. Poslao ga je Hrvatski zavod za socijalni rad i u njemu se kaže da uzrok ili vrijeme nastanka invaliditeta ne predstavljaju kriterij za priznavanje prava niti za određivanje razine inkluzivnog dodatka. Također, kaže da se zahtjevi rješavaju redovitim redoslijedom zaprimanja, uz prethodno obavezno provođenje postupka vještačenja. Zbog mnogo zaprimljenih zahtjeva na razini cijele Republike Hrvatske, postupci u pojedinim slučajevima mogu trajati dulje, navode.