Vlada je, kako smo već pisali, tijekom vikenda provela javno savjetovanje o povećanju osnovica za izračun socijalnih naknada u 2026. godini. Riječ je o naknadama za roditelje njegovatelje, koji danonoćno brinu o svojoj djeci s teškoćama, zatim o minimalnim zajamčenim naknadama za samce i obitelji koje nemaju dovoljno sredstava za podmirenje osnovnih životnih potreba, naknadama za udomitelje i drugim oblicima socijalne pomoći. Osnovica se, ovisno o vrsti naknade, povećava za samo od 5 do 10 eura u odnosu na prošlu godinu.

Takva odluka izazvala je nezadovoljstvo i ogorčenje među korisnicima naknada.

Roditelji njegovatelji jedni su od njih. Oni ističu da je riječ o simboličnom i ponižavajućem povećanju koje ni izbliza ne prati stvarne troškove života i skrbi. Da pojasnimo, oni socijalnu naknadu dobivaju na osnovu postoka osnovice. Za neke od njih povećanje osnovice od pet eura znači povišicu od tek 50 eura. A njihovi životni troškovi, potpuno drugačiji od ostalih obitelji, daleko su veći.

- Ovo povećanje sam doživjela kao poniženje. S obzirom na stvarne troškove koje imamo, bolje da nam nisu dali ništa nego nas ovako ponizili - kaže nam samohrana majka Tatjana Zahirović (60) iz Zagreba, koja skrbi o sinu Deniju (27), mladiću s teškim invaliditetom.

Deni je tetraplegičar, što znači oduzetost cijelog tijela i neminovnu činjenicu da je posve ovisan o tuđoj njezi i pomoći. Denijeva mama požrtvovno brine o sinu već gotovo tri desetljeća, i u financijskom smislu ono što svakog mjeseca uspije izvesti doista je čudo. Jer dodatni troškovi, ne računajući one osnovne, poput hrane ili režija, u rasponu su od otprilike 1050 do 1250 eura. A ukupna primanja majke i sina iznose 1470 eura, što su njezina naknada za status roditelja njegovatelja i Denijev inkluzivni dodatak.

Tisuće eura dodatnih troškova

No sila ne pita, pa Deni mora imati antiepileptik Bucollam, koji mu Tatjana kupuje za 100 eura, s obzirom na to da ga svi punoljetni plaćaju. Nadalje, Deniju su nužni probiotici i preparati za probavu, koja kod njega vrlo slabo funkcionira, te preparati za rad jetre, koja je na udaru zbog teških terapija koje Deni svakodnevno pije. To ih košta još 100 eura. S obzirom na to da ima pelene i da je nepokretan, od ključne su važnosti i kreme za njegu kože, koje sprečavaju upale i osipe. To je, uz razne vitamine i preparate, košta dodatnih 150 eura mjesečno. Kao i ostali roditelji, svojedobno je izgubila pravo na asistenta, svaki put kad mora liječniku, rješavati papirologiju ili bilo što drugo obaviti, Tatjana za čuvanje Denija plaća asistenticu, čija je cijena 10 eura po satu. To im je i nasjkuplja mjesečna stavka. Asistentica ih košta između 700 i 900 eura.

- Da bih mogla platiti asistenticu kad mi je potrebna, pomognu mi ljudi iz humanitarnih udruga. Imala sam sreću da nađem tu ženu, koju Deni iznimno voli i neopisivo mu znači što može s nekim porazgovarati i družiti se - kaže nam Tatjana, koja ponekad sjedne s Denijem na kavu zato što je on voli popiti, ali sve više od toga, poput, primjerice, nekoliko dana na moru, za ovu je mamu i sina nedostižna želja. Težak udarac pretrpjeli su prije dvije godine kad je zbog srčane mane u dobi od 37 godina umro Tatjanin stariji sin Robert. Deni je izgubio brata, za kojeg je bio neizmjerno vezan, no tugu koja ih je pregazila država i službe koje bi o nemoćnima trebale brinuti nisu primijetile. Tatjani su pomoć ponudile mame iz udruge Sjena, no iz državnih institucija nitko nije pitao treba li im psiholog ili bilo koji oblik podrške. Jer kao i uvijek, roditelji teško bolesne djece u svim su životnim situacijama prepušteni sebi.

Bez psihološke pomoći

- Deni svu tugu zbog bratove smrti guta u sebi, a ja ne plačem pred Denijem jer moram za njega biti čvrsta. A još kad vidim kolike plaće imaju članovi naše Vlade... Ne želim toliko, ali želim da budu barem malo empatični. I želim znati je li ih ikad sram zbog svega što nam čine - iskrena je Tatjana. Napravila je izračun dodatnih mjesečnih troškova.

Razgovarali smo i s Martinom Hercig, majkom 19-godišnje Sare, djevojke s teškim invaliditetom, koja živi u okolici Dugog Sela. Kaže kako je ovakva odluka sramotna i potpuno odvojena od stvarnosti u kojoj roditelji njegovatelji žive.

- Terapije nas mjesečno koštaju oko 1200 eura. Nakon što dijete napuni 18 godina, ako nemate terapeuta koji dolazi u kuću, a mi ga nemamo ni u mjestu ni u okolici, morate se snaći privatno. Mi tako funkcioniramo otkad je završila školu - kaže Martina. Sara ima 19 godina i terapije ima četiri puta tjedno, po dva sata. Tjedni trošak iznosi oko 400 eura. Uz to, lijekovi su dodatni veliki izdatak.

- Jedna doza lijeka stoji 85 eura. Pumpice za epilepsiju plaćamo između 130 i 150 eura. Lijekovi koje pokriva HZZO su klizme. Da bih joj dala taj lijek, moram je skinuti do gola. Ne želim je ponižavati, pa kupujemo drugi lijek, koji sami plaćamo - objašnjava. Mjesečno, kaže, potroše i njezin status roditelja njegovatelja i Sarinu invalidninu, ali ni to nije dovoljno.

- Uvijek moramo doplaćivati. Bez pomoći bake ne bismo uspjeli. Pomažu nam i kumovi. Režije da ni ne brojim, pokrijemo samo ono osnovno. Poseban trošak bilo je i pomagalo za invalidska kolica kako bi se Sara mogla samostalno kretati. Ima funkcionalnu samo jednu ruku. Pomagalo je koštalo 3991 euro. Da nisam tražila pomoć, ne znam kako bi to uspjela kupiti - kaže Martina.

Slično iskustvo ima i Cicilija Glasnović, majka Antuna Glasnovića, koji ima rijetku i tešku dijagnozu - ceroidnu lipofuscinozu, poznatu i kao Battenova bolest. Očekivani životni vijek djece s tom dijagnozom je do 12 godina, no Antun će uskoro navršiti 21 godinu.

- Mi smo praktički stalno doma. Ako nešto moramo obaviti, ja se brinem o njemu. Sve je podređeno njegovim potrebama - kaže Cicilija. Antun svakodnevno koristi sirupe bez kojih ne može funkcionirati, a dio terapije moraju nabavljati iz inozemstva.

- Jedan sirup iz Njemačke stoji 22 eura i traje deset dana. Obično naručim deset sirupa pa imam za tri mjeseca. Ako potrošim tri sirupa mjesečno, to je skoro 70 eura. Osim toga, koristi sirupe koje kupujemo kod nas, jedan stoji 11 eura, a za njih imam privatni recept gastroenterologa. Mjesečno je to oko 40 eura - objašnjava. Tu troškovi ne staju.

‘Povećanje osnovice je sramotno’

- Koristi terapiju za epileptične napadaje, za koju moram doplaćivati. Trebaju nam i maske, kreme, sredstva za ispiranje usta... Samo na to ode još najmanje 100 eura. Mjesečno dajemo više od 200 eura samo za osnovne potrepštine i lijekove - kaže. Povećanje osnovice za pet eura smatra potpuno besmislenim.

- To nikako nije u redu. Nemam mnogo vremena ni snage gledati vijesti, a tih pet eura nama neće pomoći. Iskreno, bolje da ih ni ne daju nego da se stvara dojam kako su nešto učinili - poručuje. Na povećanje osnovice od pet eura osvrnula se i Martina Hercig.

- Pet eura je sramotno. Daješ sve od sebe od 0 do 24, a nemaš dostupne osnovne usluge. Trudila sam se da ima pravo na školovanje, na zanimanje, na dostojanstvo. I na sve to dobijemo pet eura. Možda misle da mi samo sjedimo doma i čekamo da nam nešto uplate - kaže. Dodaje kako bi voljela da oni koji donose takve odluke vide njihov stvarni život.

- Neka mi samo dva dana dođu ljudi iz ministarstva doma, da vide kako živimo. Ovo je sramota za jednu državu. Stalno nas šikaniraju i ponižavaju. To je prestrašno - dodaje.

Na kraju izgovara rečenicu koja pokazuje strah mnogih roditelja djece s invaliditetom.

- Molim se Bogu da živim dok god me ona treba, da ne umrem prije nje - zaključuje.

I dok roditelji njegovatelji koji su s djecom od 0 do 24, svakog dana, tjedna, mjeseca, iz dana u dan skrbe o njima te moraju dodatno plaćati za njihovu liječničku skrb i njegu, dobivaju mjesečno naknadu za status roditelja njegovatelja od 750 do 800 eura, sad im se osnovica diže za pet eura, istodobno ministar socijalne politike Marin Miletić mjesečno ima neto plaću od 4467 eura. 

Vlada je ekspresnom brzinom za vikend pustila prijedlog o povećanju socijalnih naknada i donijela odluku o povećanju osnovice od pet eura.

Za koje socijalne naknada se podiže iznos osnovice?

Riječ je o naknadama za roditelje njegovatelje, koji danonoćno brinu o svojoj djeci s teškoćama, zatim o minimalnim zajamčenim naknadama za samce i obitelji koje nemaju dovoljno sredstava za podmirenje osnovnih životnih potreba, naknadama za udomitelje i drugim oblicima socijalne pomoći.

Koliko raste osnovica za socijalne naknade?

Osnovica se, ovisno o vrsti naknade, povećava za svega pet do deset eura u odnosu na prošlu godinu.

Što to znači za korisnike socijalnih naknada?

Puni iznos naknade računa se zbrojem osnovice i postotka, a koji pak ovisi o statusu korisnika. U slučaju roditelja njegovatelja i njihove bolesne djece, povećanje osnovice zapravo znači povećanje naknade od oko 50 eura mjesečno

Što je problem u cijeloj priči?

Prvotno, problem je samo povećanje iznosa osnovice za socijalne naknade od 5 do 10 eura. Radi se o mizernom povećanju koje korisnicima ne donosi puno. Međutim, oni su ipak zahvalni na barem nekakvom rastu.

Drugo, problem je javnog savjetovanja. Naime, Vlada je provela javno savjetovanje o povećanju osnovica i to za vikend.pa je komentara i primjedbi bilo malo. Ujedno, tako je javno savjetovanje skraćeno s 30 na 3 dana.

Koliki je mjesečni trošak roditelja djeteta s teškoćama?

Od minimalno 200 eura za razne lijekove i opremu za njegu djeteta pa sve do više od 1200 eura ako se uključuju i dodatne terapije.

Kako roditelji komentiraju odluku o povećanju osnovice?

Takva odluka izazvala je nezadovoljstvo i ogorčenje među roditeljima njegovateljima, koji ističu da je riječ o simboličnom i ponižavajućem povećanju koje ni izbliza ne prati stvarne troškove života i skrbi. Smatraju da nisu ni trebali davati tih pet eura.