U bolnicama i hitnim službama diljem svijeta, ljudi koji su bili na samom rubu smrti izvještavaju o nevjerojatnim iskustvima. Opisuju lebdenje iznad vlastitog tijela, prolazak kroz tunele svjetlosti, susrete s preminulima ili osjećaj dubokog mira i ljubavi. Ono što je nekoć bilo odbacivano kao halucinacija, danas postaje predmet ozbiljnih znanstvenih rasprava.
Od skeptika do osobe koja vjeruje
Dr. Jeffrey Long, onkolog iz Kentuckyja, bio je isprva čvrst skeptik. No, sve se promijenilo kada je pročitao studiju kardiologa koji je opisivao pacijente klinički proglašene mrtvima, ali koji su se kasnije vratili sa živopisnim sjećanjima na ono što su doživjeli „s one strane“.
POGLEDAJTE VIDEO:
„Cijelo me obrazovanje učilo da si ili živ ili mrtav,“ rekao je dr. Long. „Ali tada sam čitao o ljudima koji su umrli i vratili se sa zapanjujuće jasnim iskustvima.“
Od tada je prikupio više od 5000 svjedočanstava iskustava bliske smrti (IBS) iz cijeloga svijeta. Unatoč različitim jezicima, kulturama i vjerovanjima, priče su iznenađujuće slične: mnogi ispitanici opisuju vid, sluh i osjećaje dok su bili klinički mrtvi ili u komi.
U 1998. godini sa suprugom je osnovao Zakladu za istraživanje iskustava bliske smrti (Near-Death Experience Research Foundation), gdje ljudi iz cijelog svijeta mogu podijeliti svoja svjedočanstva:
- 45% ispitanika opisuje izvantjelesna iskustva
- 75% izražava snažnu želju da ostane u zagrobnome svijetu
- Više od polovice opisuje rajske, mirne prostore
- Četvrtina svjedoči o svjetlosti ili magli
- Gotovo svi gube strah od smrti
Glasovi s one strane
Kolekcija priča koje je prikupio dr. Long otkriva osobna i duboko emotivna svjedočanstva. Harry, jedan od ispitanika, opisao je kako je vidio svoje pokojne roditelje i voljene osobe unutar „mreže svjetlosti“. Star se prisjetila osjećaja da ju je potpuno ispunila prisutnost „živoga Boga“. Sarah iz Italije opisala je kako su je obasjala tri svjetleća bića puna ljubavi: „Nisam željela otići“, rekla je, „ali morala sam se vratiti. Tako je moralo biti.“
Ova svjedočanstva promijenila su i način na koji dr. Long pristupa svojim pacijentima. Nekoć je oklijevao govoriti o takvim iskustvima, no danas ih koristi kako bi im pružio nadu i utjehu: „Na temelju vlastitih istraživanja, vjerujem da postoji divan zagrobni život“, izjavio je. „Smisao i utjeha koje iz toga proizlaze za mene su blagoslov.“
Novi medicinski dokazi
Dr. Long nije jedini koji istražuje ove neobične pojave. Dr. Sam Parnia, specijalist intenzivne skrbi s NYU Langone Health, godinama proučava što se događa s umom tijekom približavanja smrti. U nedavnoj studiji analizirali su pacijente koji su doživjeli srčani zastoj, a zatim bili oživljeni.
Uz pomoć EEG uređaja, zabilježili su nalete organizirane moždane aktivnosti čak nekoliko minuta nakon prestanka srčane funkcije – moždane uzorke koji su se poklapali s opisima preživjelih: promatranje okoline odozgo, osjećaj svjetlosti i mira.
„To nisu halucinacije“, objasnio je dr. Parnia. „To su stvarna iskustva koja se događaju dok mozak prestaje funkcionirati.“
Jedna pacijentica koja je izgubila svijest tijekom jahanja kasnije je opisala kako je „pratila konja do staje“, iako joj je tijelo ostalo nepomično na stazi. Njezin opis onoga što se dogodilo u staji potvrdili su svjedoci.
Parnia vjeruje da određeni dijelovi svijesti mogu preživjeti čak i kad tijelo pokazuje sve znakove kliničke smrti.
Istraživanja su pokazala da u trenucima slabog dotoka kisika mozak može pokazati neobično visoku aktivnost, što bi moglo objasniti živopisne slike, osjećaje i uvid.
Nešto postoji i nakon što tijelo umre
Dr. Bruce Greyson sa Sveučilišta Virginia došao je do sličnih zaključaka. Nakon vlastitog iskustva bliske smrti, posvetio je život istraživanju ove pojave. Procjenjuje da 10–20% ljudi koji se nađu blizu smrti ima takvo iskustvo, što znači oko 5% ukupne populacije.
„Čini se da nešto nastavlja postojati i nakon što tijelo umre“, rekao je Greyson. „Ne znam točno što je to, ali dokazi jasno pokazuju da fizičko tijelo nije sve što jesmo.“
Skeptici i dalje tvrde da se radi o biokemijskim reakcijama mozga na traumu ili manjak kisika. No znanstvenici poput Longa i Parnie vjeruju da takva objašnjenja nisu dovoljna da bi se objasnila konzistentnost i dubina opisanih doživljaja.
„Smrt sada možemo proučavati jednako kao i svaku drugu medicinsku pojavu“, tvrdi dr. Parnia. „To otvara vrata novim razumijevanjima svijesti.“
Potraga za smislom
Ova iskustva ostavljaju trajan emocionalni i duhovni utjecaj. Mnogi koji su ih prošli govore o promjeni životnih prioriteta, većoj suosjećajnosti, snažnijem osjećaju povezanosti sa svijetom i gotovo univerzalno o prestanku straha od smrti.
Kako tehnologija napreduje, a broj preživjelih nakon srčanog zastoja raste, znanstvenici nastavljaju prikupljati i osobna svjedočanstva i mjerne podatke iz mozga.
Iako znanstveni konsenzus još nije postignut, proučavanje iskustava bliske smrti otvara novu dimenziju razumijevanja ljudske svijesti. Pokazuju li ona postojanje zagrobnog života ili su tek posljednji bljeskovi mozga, ostaje veliko i duboko pitanje.
Za dr. Longa, odgovor je jasan: „U svjetlu goleme količine dokaza, vjerujem da zagrobni život uistinu postoji.“, piše msn.