Ova fascinantna prilagodba sobova, koju još uvijek u potpunosti ne razumijemo, dokaz je nevjerojatne moći evolucije
FASCINANTNO
S očima sobova zimi se događa nešto potpuno nevjerojatno!
Čitanje članka:
2
min
Iako sobovi nemaju noseve koji svijetle crveno u noći, kako nas uči popularna priča o Rudolphu, posjeduju drugi, još čudesniji dio tijela koji mijenja boju s dolaskom zimske tame. Njihove oči prolaze kroz nevjerojatnu transformaciju, prilagođavajući se ekstremnim uvjetima arktičkog okoliša na način koji znanstvenike i danas ostavlja bez daha, piše Science Alert. Pogledate li u oči arktičkog soba (Rangifer tarandus) tijekom ljeta, kada su dani dugi, a sunce jarko, vidjet ćete zlatan, tirkizni sjaj, sličan onome kod mačaka u mraku. No, kada zavlada polarna noć, te iste oči poprimaju duboku, zapanjujuću plavu boju. Ne radi se o fantaziji, već o jedinstvenoj prirodnoj metamorfozi koja im omogućuje preživljavanje u jednom od najsurovijih staništa na Zemlji.
Nevjerojatna moć evolucije
Ključ ove promjene leži u sloju iza mrežnice oka koji se naziva *tapetum lucidum*. Ovaj reflektivni sloj, poput ogledala, hvata fotone svjetlosti koji su promašili fotoreceptore i vraća ih natrag, dajući oku drugu priliku da ih upije. To je razlog zašto oči mnogih životinja, poput mačaka ili vukova, svijetle u mraku kada ih obasja svjetlost. Dok je kod većine životinja boja ovog sloja stalna, kod sobova se ona mijenja sa sezonama. Znanstvenici vjeruju da je okidač za promjenu boje porast tlaka unutar očne jabučice. Tijekom duge i mračne arktičke zime, zjenice sobova mjesecima ostaju maksimalno proširene kako bi prikupile što više svjetla. Ta stalna dilatacija blokira sitne kanale za drenažu očne vodice, što dovodi do povećanja unutarnjeg tlaka.
Taj pritisak komprimira kolagenska vlakna unutar *tapetum luciduma*, zbijajući ih. Kada su vlakna zbijena, struktura počinje reflektirati plave, kraće valne duljine svjetlosti. Ljeti, kada ima više svjetla i zjenice se skupljaju, tlak se smanjuje, vlakna se opuštaju i reflektiraju zlatnožutu svjetlost.
Svijet viđen ultraljubičastim očima
Ova promjena nije samo estetska; ona sobovima daje svojevrsni "noćni vid". Plave zimske oči postaju i do [tisuću puta osjetljivije na svjetlost od ljetnih zlatnih. Iako ova nevjerojatna osjetljivost dolazi uz cijenu oštrine vida – slika postaje mutnija, poput pogleda kroz zamagljeno staklo – to je prednost u polumraku, gdje su detekcija pokreta i kontrasta važniji od kristalno jasnih detalja.
No, tu je i dodatna prednost. Arktički sumrak, koji zimi može trajati veći dio dana, izrazito je plave boje. To se događa jer sunčeva svjetlost, dolazeći ispod horizonta, prolazi kroz ozonski omotač koji filtrira gotovo sve boje osim plave.
Plavi *tapetum lucidum* savršeno je "naštiman" za prikupljanje upravo te plave svjetlosti.
Štoviše, ova prilagodba omogućuje sobovima da vide u ultraljubičastom (UV) spektru, što je za ljude nevidljivo. Ova sposobnost ključna je za preživljavanje. Njihov glavni izvor hrane zimi, lišaj, upija UV zračenje. Na snijegu, koji snažno reflektira UV svjetlost, lišajevi se sobovima prikazuju kao tamne mrlje, što im olakšava pronalazak hrane. Ova fascinantna prilagodba sobova, koju još uvijek u potpunosti ne razumijemo, dokaz je nevjerojatne moći evolucije.
Isti princip vrijedi i za predatore.
Krzno vukova također upija UV svjetlost, pa se oni na snježnom pokrivaču ističu kao tamne siluete, dajući sobovima dragocjeno vrijeme za bijeg.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
