Ostavio je neizbrisiv trag. Bio je simbol jedne ere hrvatske televizije, a njegova autentičnost i humor učinili su ga jednim od najomiljenijih glumaca u povijesti hrvatske kinematografije
Šest godina bez Martina Sagnera
Lokalni šuster ‘gurnuo’ ga je u glumu, a za života nije bio svjestan snage svog Dudeka
Čitanje članka:
7
min
U Klubu obožavatelja "Gruntovčana" na Facebooku je danas 74.000 obožavatelja. Oni redovito objavljuju inserte, dijaloge, GIF-ove, remasterirane odlomke iz serije koja vrvi popularnim citatima. "Lažeš, sunčece ti presvetlo", "Čkomi, Kata", "Isusek, Isusek, kaj mi bu ve Regica rekla!", to su postale pučke uzrečice. "Meni je milejše pod svojom hruškom gladen biti neg se bogatstvo sveta imeti!", sve su te rečenice ušle u narodni jezik, a neke od njih izgovorio je kultni Dudek, Andrija "Draš" Katalenić - Martin Sagner. On je "Gruntovčanima" postao besmrtan, ali to tad nije znao. Rođen 1932. u Novigradu Podravskom, bio je omiljen glumac zbog niza izvanrednih uloga, ali tek ga je Dudek izdigao u rang veličine. Za života nije bio svjestan snage svog lika. Bio je prezadovoljan honorarom i razočaran percepcijom.
- Pol stojadina sam si za te peneze mogel kupit. Peneze sam dobil, a fala za seriju nam niko nije rekel. Ni onda ni sada - rekao je u jednom intervjuu. Da je živ, bio bi sretan spoznajom da su "Gruntovčani" danas klasik hrvatske TV produkcije. Zasluge za kultni status su, naravno, šire - scenarij je pisao Mladen Kerstner, dok je seriju režirao najveći hrvatski redatelj Krešo Golik.
U "Gruntovčanima" se jasno vidi redateljeva poetika - u njezinu je središtu, kako je to Golik volio, obični, mali, pošteni hrvatski čovjek koji se sa životom i silama oko njega hrve kako zna i umije. Golik je sličnog junaka prikazao i u "Inspektoru Vinku", seriji koja je nakon premijere doživjela osrednju reakciju kritičara, da bi se s vremenom etablirala kao umjetnički doseg, ali i slika razdoblja, u kojemu sve današnje poteškoće hrvatskog društva, silnike, korumpirane moćnike, podmićivanje, vidimo u pelenama... No dok dobrohotni i naivni Vinko misli da može svladati "otuđene centre moći", kako se to u socijalizmu zvalo, Dudek zna da ne može.
- Moj Dudek ne juriša na zlo jer zna da ne može pobijediti - rekao je jednom. Goliku je odavao veliko priznanje.
- Krešo Golik naslutio je velike mogućnosti Dudeka. Tražio je od mene da se radnja uvijek vrti oko toga lika. Tako je i bilo... Krešo je imao jasnu viziju 'Gruntovčana', puno mi je pomogao u kreiranju moje uloge. Sjećam se, snimali smo jednu scenu na Šoderici pokraj Koprivnice. Ja s 'križovačom' lovim ribe i razgovaram s najboljim prijateljem Ferčijem. To je, zapravo, bila neka vrsta moje ispovijedi. Sjećam se rečenice: 'Delam, delam, od jutra do zutra, a na kraju gda se skup zbrojim, pak sem na nikaj!'. Snimanje je bilo vrlo teško organizirati. Trebalo je zaustavljati kamione koji su sa Šoderice odvozili šljunak. Bili su to, uglavnom, privatnici kojima je svaka minuta bila dragocjena. Tu jednu jedinu scenu snimali smo do mraka. Kad smo konačno povjerovali da smo gotovi, Krešo je rekao: 'Bilo je dobro, no može biti i bolje! Zato ćemo sutra ponovno snimati tu scenu'. Jasno, bili smo ljuti, no poslije je kritika upravo taj moj monolog proglasila vrhuncem 'Gruntovčana' - rekao je svojedobno.
Snaga "Gruntovčana" je i u njihovoj jedinstvenoj slici kakvu nije imala nijedna tadašnja ni kasnija hrvatska ni jugoslavenska serija. Prizori u seriji oslikani su u duhu Krste Hegedušića, velikoga socijalnog slikara čija je grupa Zemlja tridesetih godina ostvarila golem politički utjecaj jer je na platnima prikazivala bijedu seljačkog života u Podravini. I u "Gruntovčanima" vidimo blato, konjske zaprege, krave, kokoši u okviru ne bitno različitom od onog iz prošlosti. Sagner je te ljude i taj ambijent savršeno poznavao jer je i sam rođen u Novigradu Podravskom, u obitelji s četvero djece koja je imala 16 jutara zemlje.
To je oko devet hektara, na kojima je obitelj morala naporno raditi kako bi preživjela. U toj ulozi Sagnera je sve radovalo - prizori iz djetinjstva, ali i jezik, narječje na kojemu je odrastao. Bio je to njegov materinji jezik. Njegova je obitelj u Hrvatsku došla iz Njemačke, iz Bavarske, pa se prilagodila hrvatskom, ali djed je malog Martina naučio i varijanti jezika koju je donio sa sobom, a koja je izvan Bavarske već onda bila zastarjela, bila je daleko od "hochdeutscha". Kad su Nijemci 1941. prešli preko Drave, mali im se Martin obratio na takvom njemačkom pa izazvao salve smijeha, pa su poželjeli upoznati i rodonačelnika toga govora. Martin Sagner tad ih je upoznao s djedom. Glumačku karijeru počeo je na kazališnim daskama, gdje je brzo pokazao talent. Prema glumi ga je usmjerio lokalni šuster, Jagar, impresario seoske glumačke družine, ali i Sagnerov otac, koji je bio dobar pjevač. Do kraja karijere Martin Sagner bio je zahvalan Jagaru.
- Jagar je bil pravi režiser, a ne kao ovi današnji agitpropovci reži - seri; reži i seri. Znal nas je odvratit od kleti i vina i znal nas je zadržati u dramskoj sekciji. I pisal je komedijice koje su se ticale pojedinih ljudi u selu. E onda je došel sestrin muž, pravnik, imal je odvjetničku kancelariju i Podravec je išel za penezima - kazao je glumac, objašnjavajući zašto je najprije upisao Pravni fakultet, koji se nalazi točno preko puta Kazališne akademije, a onda se preselio na, kako je vjerovao, sunčanu stranu ulice. Odlučio se za glumu, a ne za pravo. Glumi ga je učio dr. Branko Gavella.
- Teško je bilo na početku. Ja sam bil seljačić... ali volil me profesor Klaić, on je imal kolegij akcentologije. Javno je jednom rekao da sam ja njegov uspjeh - kazao je Sagner, koji se nakon diplome zaposlio u Narodnom kazalištu "August Cesarec" u Varaždinu. U tom je kazalištu neko vrijeme bio i direktor, ali nije volio da ga se podsjeća na tu ulogu. Uskoro je postao i filmski glumac, Indijanac u vesternu. Nastupio je u "Winnetou", popularnoj franšizi Karla Maya, koja je snimana na Velebitu, a hrvatskoj je filmskoj industriji donosila hrpe novca.
- Dali su mi u 'Winnetou' kobilu, zvala se Vindi, pametna živinica je bila. Mene je šminkel nagrdil, delal je indijanske zareze na licu s kazališnim ljepkom. Peklo me, znal sam da ne bu dobro završilo. Kad mi je to odlepil, vidilo se da je koža izgorila. Dali su mi onda slobodne dane pa smo ja i Vindi prošli Velebit odzgora do dola. Svuda me vodila, a na jednom je mjestu pametna Vindi medvjeda nanjušila. Opal sam skoro kak se bila okrenula - kazao je Jutarnjem listu. Od HNK Varaždin prešao je put preko Kerempuha do Komedije, glumeći i u HNK. No nije postao prvak nacionalne kuće.
- Sanjao sam da ću glumiti samo Leonea u 'Glembajevima', Horvata u 'Vučjaku' i takve uloge. Tek sam poslije shvatio da se u životu sve miješa, i žalosno i komično - priznao je. Njegova prisutnost na sceni bila je ipak prepoznatljiva, a način na koji je mogao ući u ulogu s lakoćom osvojio je poštovanje kolega i kritičara. Ipak, istinsku je slavu stekao 1975., kad je dobio ulogu Dudeka, do koje je vodio dug i krivudav put, na kojemu se okušao i kao pisac i autor. "Dudek" se prvi put pojavljuje u "Falingi Imbre Presvetlog", prvoj epizodi "Mejaša" u kojima je Dudek epizoda. Ulogu Dudeka trebao je tumačiti Eugen Franjković.
- Putujući na snimanje u Ludbreg, Eugen Franjković i ja zaustavili smo se u gostionici u Varaždinu. Pričajući o svojim ulogama, došli smo do zaključka da meni više odgovara Dudek, a njemu Martin Škvorc. Poslije smo to predložili redatelju Vrbaniću, koji se odmah složio s nama - prisjetio se Sagner svojedobno. Komediju "Falinga Imbre Presvetlog" dobro su primile i publika i kritika, a Sagner je dobio mogućnost da piše. Na pozivnom natječaju Televizije Zagreb 1968. ideja je prošla. Pilot epizoda emitirana je 14. kolovoza 1969. Nakon uspjeha pilota napisana je cijela serija. Na spomenutom su natječaju odabrani Miljenko Smoje, Ivan Raos i Sagner - i tako su nastale serije "Malo misto", "Prosjaci i sinovi" i "Mejaši". Ostalo je povijest. Kritičar Dražen Matošec napisao je za Dudeka da je "manje čovjek, a više arhetipsko Dobro ili, drugim riječima, njegova nedužnost prije pripada nebu nego zemlji".
- To je vrlo lijepo rečeno. Nažalost, neki ne žele shvatiti da bi zemlja s mnogo Dudeka bila sretnija nego što je danas. U mnogim sredinama Cinoberi i Presvetli imaju daleko veću prođu nego Dudeki - prokomentirao je Sagner. "Gruntovčani", smješteni u izmišljeno podravsko selo, kroz humor i realističan prikaz života na selu osvojili su srca gledatelja diljem tadašnje Jugoslavije. Lik Dudeka postao je sinonim za skromnog čovjeka iz naroda, koji se suočava s nedaćama svakodnevnog života. Njegova jednostavnost, poštenje i često naivni pristup izazivali su smijeh, ali i suosjećanje gledatelja.
Premda su "Gruntovčani" emitirani samo jednu sezonu, serija je doživjela ogroman uspjeh i ostala popularna desetljećima nakon prikazivanja. Dudek je postao jedan od najpoznatijih TV likova hrvatske televizijske povijesti. Unatoč velikom uspjehu serije Martin Sagner nikad nije dopustio da ga ta uloga definira, premda je bila neizbježan dio njegove karijere. Sagner je za života bio poznat i po političkom angažmanu. Devedesetih godina, u vrijeme stvaranja neovisne Hrvatske, postao je aktivan u politici te je kratko vrijeme bio i saborski zastupnik. Iako je njegova politička karijera bila kratka, uvijek je bio snažan zagovornik podravskog identiteta i kulture te je u nastupima često isticao važnost očuvanja tradicije i kulturne baštine.
Mnogi su ga prepoznali po komičnim ulogama, no Martin Sagner bio je svestran glumac koji je dubinom i talentom mogao jednako uspješno interpretirati i dramske likove. Njegova sposobnost da se prilagodi različitim žanrovima i stilovima učinila ga je jednim od najcjenjenijih glumaca svog vremena. Nakon njegove smrti 12. studenoga 2019. hrvatska javnost se s velikim poštovanjem prisjetila njegove uloge u oblikovanju domaće televizije i kazališta.
Sagner nije bio samo Dudek, bio je simbol jedne ere hrvatske televizije, koji je kroz svoje likove progovarao o svakodnevnim problemima običnih ljudi. Njegova autentičnost, jednostavnost i humor učinili su ga jednim od najomiljenijih glumaca u povijesti hrvatske kinematografije, a njegov rad i doprinos hrvatskoj kulturi i danas žive kroz reprize "Gruntovčana" i sjećanja publike koja je odrasla uz njegove likove. Sagner je ostavio neizbrisiv trag, a njegov Dudek ostaje vječni simbol skromnog ali pravednog čovjeka koji se bori protiv nedaća života s osmijehom na licu.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
