Imala je niz kazališnih uloga, bila je etablirana, kad je dobila ponudu za ulogu Regice Katalenić. U doba najveće slave ljudi su joj htjeli darovati kobasice, voće, povrće... Bila je ‘naša Regica’
Dvije godine bez Smiljke Bencet-Jagarić
Kao gradsko dijete bojala se krava pa je kao Regica u seriji za mužnju dobila dublericu
Čitanje članka:
6
min
Prvi angažman dobila je 1953. u Varaždinu, zatim je provela četiri godine u bjelovarskom kazalištu, isto toliko u Karlovcu. U Splitu glumi u "Američkoj tragediji" i "Henriku VIII i njegovih šest žena", a kad je 1964. obnovljeno Varaždinsko kazalište, vraća se tamo... Riječ je o Smiljki Bencet-Jagarić, koja je u karijeri odigrala 131 kazališnu ulogu i više od tri tisuće predstava. No zauvijek će ostati upamćena po ulozi Regice Katalenić iz "Mejaša" i "Gruntovčana". Kao i njezin Dudek, kojeg je utjelovio Martin Sagner.
Smiljka Bencet rođena je 11. lipnja 1934. u Novom Sadu, a preminula je 31. ožujka 2023. godine. Njezini roditelji vjenčali su se u Varaždinu i potom se odselili u Novi Sad jer je otac tamo dobio posao kao radiotelegrafist u zračnoj luci. Bila je jedna od učenica iz posljednje generacije Zemaljske glumačke škole u Zagrebu. Otvaranjem zagrebačke Akademije za kazališnu umjetnost njezino je djelovanje bilo prekinuto. Dio učenika sa završenom školom nastavio je studij, neki su primili kazališne angažmane, a učenici prvog i drugog razreda prešli su u sarajevsku i novosadsku glumačku školu. Smiljka Bencet nastavila je glumačko obrazovanje u Sarajevu. Nakon nekoliko "glumačkih" godina u Varaždinu, Karlovcu i Bjelovaru, od 1. rujna 1965. bila je članica Komedijina glumačkog ansambla, u kojem je bila sve do umirovljenja, 31. prosinca 1991.
U emisiji "Portret umjetnika" u drami Trećeg programa Hrvatskog radija (kasnije i istoimenoj godišnjoj publikaciji HRT-a) autor Željko Slunjski kaže:
"Malo je glumica u nas koje su, poput Smiljke Bencet-Jagarić, s podjednakom uspjelošću djelovale u nekoliko medija. Nakon kazališne pozornice, ponajviše na radiju i televiziji i sporadično na filmu. U jednom trenutku prijetila joj je opasnost da sjajno odigrani lik seoske žene, Regice, u TV serijama 'Mejaši' i 'Gruntovčani', zasjeni njezine kazališne žene: Cesarčevu Tonku, Marinkovićevu Gloriju, Krležinu Evu, Budakovu Rožu, Strozzijevu Evu Golubicu i niz drugih koje je tijekom četiri i pol desetljeća duge glumačke karijere glumila na pozornicama kazališta u Varaždinu, Bjelovaru, Karlovcu, Splitu i najviše na sceni Gradskog kazališta Komedija u Zagrebu".
U samom startu hvalili su je i kritičari: "Ona uvijek na pozornici iskreno proživljava ulogu. Njezin plač je nenametljiv, smijeh bezazlen, neozbiljnost simpatična, a strogost besprijekorna. I uvijek oduševi gledatelje". Ulogu po kojoj će je, nepravedno ili ne, najviše pamtiti je ona Regice Katalenić, pogotovo u "Gruntovčanima", koji su s emitiranjem počeli 1975. Ruralna je to sredina Podravine, a Krešo Golik seriju je snimio prema scenariju Mladena Kerstnera. Navodno ju je nazvao u 23 sata i ponudio ulogu Smiljki Bencet nakon što se razboljela Nela Eržišnik, kojoj je uloga prvotno bila namijenjena.
Prije nekoliko godina u razgovoru za Reviju HAK-a na pitanje kako joj je bilo "u antologijskim scenama u kojima hodate po blatu u gumenim čizmama i vučete za sobom kravu", odgovorila je:
- Golik mi je priznao da mi u tome nijedna glumica nije ravna, a ja sam se kao gradsko dijete krave bojala, što je ona i osjetila. Bojala sam se toliko da su za mužnju morali angažirati dublericu - rekla je tad Smiljka Bencet-Jagarić.
Opisivala je scene s tih snimanja, rekla kako bi govorila "Aj Cveta, aj Cifra" i krenula naprijed, ali krave je nisu pratile, pače, krenule su unatrag. S vremenom su se ipak "sprijateljile", počele bi i mukati kad bi čule njezin glas.
Čak je ekipa sa seta počela Smiljki govoriti da u štalu ode pozdraviti prijateljice.
Scenu koja joj je bila najteža bila je ona u kojoj je morala Presvetlog, kojeg je igrao Mladen Šerment, gađati gnojem. "Gruntovčane" su snimali u podravskom selu Sigetec, sve je potrajalo šest mjeseci, a ponekad su ih nakon napornih snimanja vozili u Komediju, gdje su navečer imali predstave.
U kazalištu uloge Dudeka i Regice nisu smetale ni Smiljki ni Martinu Sagneru. No možda je utjecalo na televizijske uloge, tih ponuda nije odveć bilo u doba najveće slave "Gruntovčana". Gledao je Sagner to na poseban način, za njega je to samo bio dokaz da i "mali" čovjek, siromah, može postati junak. Bili su jako popularni u to doba, pričala je. Na ulici su je zaustavljali, dijelili kobasice, kada bi došla na plac, prodavači bi odlazili sa svojih štandova kako bi je vidjeli. Željeli su joj darovati stvari, voće i povrće, "sirota Regica", govorili bi, a ona bi im uzvraćala kako nije sirotica i da ima novca, a da Regicu samo glumi. Dosta često, taj je njezin trud bio uzaludan.
Bila je vedra i vesela, takvu je pamtimo i tih zadnjih godina, ali o njoj su puno rekli njezine kolege. U velikom tekstu na stranici Hrvatsko glumište o Smiljki Bencet-Jagarić govorila je Mirela Brekalo.
- Dođoh u Komediju - igrala mi je majku u 'Moj tata, socijalistički kulak', s lakoćom, pitko, jednostavno, briljantno. Tada mi je darovala, kao primopredaju, sav svoj kazališni nakit koji je nosila u mnogim ulogama princeza, kraljica, vladarica, božica, rekavši - sad je tvoj red da igraš velike uloge. Koja čast, koja vjera, koja odgovornost za mladu glumicu. Radosna i s puno ljubavi i podrške pomagala mi je u pripremama, tiho, skromno ukazivala na stvari i odgajala me u nekom točnom, zaboravljenom kazališnom smjeru s voljenim ljudima oko nas. Bila je duhovita, bila je veseljak, voljela je šalu, finu i pristojnu (hahaha). Nadasve se voljela smijati, iskreno da je sve prštalo. Znala je podnositi nedaće i nije se predavala - ispričala je Mirela Brekalo pa nastavila: "Smiljka je bila poput smilja u kršu i kamenu na mrvicama zemlje. Skromni uporno cvatu gdje samo rijetko bilje nalazi svoj dom. Sunce je bila kao i žuti cvijet smilja koji dugo i lijepo miriše i nikada ne vene".
Prije nekoliko godine na daske Kerempuha "Gruntovčane" je postavio Boris Svrtan. Zajedno su radili na seriji "Naša kućica, naša slobodica". Svrtan to neće nikad zaboraviti, Regica ga je iznenadila velikim, ljudskim potezom.
- Rekao sam kako jako volim sir i vrhnje. Drugi dan se na snimanju pojavila sa sirom, vrhnjem, lukom i špekom. Tu pauzu nikad u životu neću zaboraviti. Mogu si samo misliti kako je tek onda bilo na snimanju 'Gruntovčana'. Stvarno je bila čovjek za poželjeti, vedra i nasmijana. Nama je došla na premijeru i nakon predstave na pozornici se naklonila zajedno s nama - rekao je Svrtan pa dodao:
- Možda je ovo prilika da se vrati Dramski program HRT-a. Odlaze nam zadnji stupovi nekadašnjega slavnoga Dramskog programa. Protjeran je s HRT-a, a Dvornik, Sagner, Lepetić, pa sad i Regica, ma još niz naših velikana to nisu zaslužili. Zašto, evo, Mirela Videk Hranjec ne bi imala priliku snimati neke nove 'Gruntovčane'?
A Mirela Videk Hranjec Regicu je igrala u spomenutoj predstavi. Došla ju je pogledati i Smiljka Bencet-Jagarić, bila je zadovoljna viđenim, pohvalila je i nasljednicu, koja je imala veliku tremu. Seriju je, pričala nam je, kao mala gledala s bakom i djedom, a s izgovorom nije imala problema jer je iz Bedekovčine.
- Toliko sam se uživjela u ulogu da me i sin počeo zvati Regica - rekla je tad, a upravo je ona na premijeru pozvala "pravu" Regicu.
Sa Smiljkom Bencet-Jagarić pričali smo prije četiri godine. "Ja sam vam jedna mlađahna starica", javila nam se tad, vesela i sretna. Povod je bio taj što je Krašiću darovala 220 knjiga. Tamo su planirali otvoriti knjižnicu, tražili donaciju, a prva se javila glumica, koja je za taj kraj vezana i zbog pokojnog supruga Vladimira Jagarića. Tada je bila u kolicima, ali ugostila je Josipa Petkovića Fajnika, načelnika općine Krašić.
- Imam ja toga još, i darovat ću i za dječje knjižnice, javljaju mi se ljudi. Nekad sam puno kupovala knjige, kad su bile jeftinije. Muž je bio planinar pa ih je imao, sin je bio svjetski putnik, tako da smo skupili stvarno jako puno knjiga. Nažalost, nemam kome to ostaviti da brine, takvu sam nesreću imala - ispričala nam je tada.
A u kolicima ga je dočekala jer je pala i slomila kuk.
- Je, u nedjelju je pala katedrala, ja dan kasnije. Pala samo bundeva. Ali nema veze, bu bolje, treba se nadati, to nam je spas. A čujte, za otprilike mjesec dana idem u Krapinske toplice na oporavak. Tam bum se dopelala, ali od tam bum izašla na svojim nogama, lagano bum se odšetala...
Da, takva je bila naša Regica.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
