Iza serije stoji Vince Gilligan, autor i koautor 'Breaking Bada' i ' Better Call Saul', što je dovoljno da joj se pruži šansa. Priča je neobično drukčija i jako dobro napravljena
Show
Komentari 2Iza serije stoji Vince Gilligan, autor i koautor 'Breaking Bada' i ' Better Call Saul', što je dovoljno da joj se pruži šansa. Priča je neobično drukčija i jako dobro napravljena
Vrlo neobična science-fiction, ili bolje rečeno, distopijska serija. Već to što iza nje stoji Vince Gilligan - autor i koautor "Breaking Bada" i "Better Call Saul" - trebala bi biti dovoljna da se seriji pruži ozbiljna šansa, a scenarističko umijeće iz obje kultne serije vidljivo je i u "Pluribusu". Iako, moram to napomenuti, serija je drukčija i iznenađujuća. Poigravanje sa žanrom, s očekivanjima gledatelja, sa strahovima današnjeg svijeta majstorski je izvedeno i svaku od tih stvari autor serije promatra iz neobičnoga kuta, dopuštajući si blagi humor i tjeranja gledatelja na preispitivanje mnogih stvari koje je uzimao zdravo za gotovo i mislio da zna. A to su već stvari koji dijele vrhunski zanat i umjetnost.
Serija počinje neobičnim signalom koji dolazi iz dubokog svemira. Signal ustvari sadrži elemente virusa koji znanstvenici uspijevaju sintetizirati?, izolirati?, što li već, ali kao što to biva u svim takvim serijama, virus, iako ga se istražuje u mega-turbo-super izoliranim i sigurnosnim uvjetima, uspijeva "pobjeći" i zaraziti cijeli svijet, osim Carol (odlična Rhea Speehorn, publici poznata po glavnoj ženskoj ulozi u "Better Call Saul", odnosno kao Saulova djevojka) te desetak drugih ljudi koji su iz nekog razloga imuni na virus. Reklo bi se, klasični zaplet iz neke serije ili filma nastalog prema djelima Stephena Kinga ili na temelju holivudskih filmova strave iz pedesetih (koji su onda beskrajno reciklirani u sljedećim desetljećima), ali tu serija skreće u nenadanim i neočekivanim smjerovima.
Virus ne pretvara ljude u krvožedne zombije, niti agresivne mutante, niti im oduzima njihovu ljudskost i pretvara u neku vrstu aliena... Ništa od toga. Virus ih čini ljubaznima, solidarnima, neagresivnima, empatičnima… Ukratko, savršenim ljudskim bićima. Uz to, svakom pojedincu virus daje i znanje svih drugih pojedinaca i, de facto, sve znanje koje je ljudska zajednica prikupila od početaka civilizacije (i prije početaka civilizacije) do sada. Wow! Rekli bismo. Ali je li baš wow, ako smo svi isto i ako smo svi zajedno, što nas onda čini pojedinačnim ljudskim bićem? Vince Gilligan postavlja pametno pitanje na koje nema odgovor niti ga svisoka nudi gledateljima, nego priča priču koja je neobična, drukčija i koja ima nenadane (ali logične) zaokrete.
Svih onih desetak ljudi koji su ostali imuni na virus, ustvari žele biti "zaraženi", žele pripadati kolektivnoj zajednici ljudi, osim Carol koja to odbija, koja grčevito pokušava pronaći argumente da to nije ljudski, ali neprestano biva poražena kontra argumentima - nema više nasilja, pljački, ubojstava, nema više bogatih i siromašnih, nema više neprestanog nadmetanja, zavisti, ljubomore, mržnje... Što fali takvom svijetu?
E pa to su pitanja na koja Carol pokušava odgovoriti s gledateljem. Srećom, serija ne zapada u pretjerana mudrovanja, s jedne strane ne krije poigravanje motivima filmova poput "Invazija tjelokradica" (preporučujem verziju iz 1978. godine s Donaldom Sutherlandom i Brooke Adams), ali također i "ozbiljnijim" djelima poput Ionescova "Nosoroga". Ispod te površine preispituje se, ustvari, pojava umjetne inteligencije, odnosno njezin ulazak u svakodnevni život i svakodnevnu uporabu. A to stvarno jesu pitanja na koja nemamo nikakve odgovore. Barem ne u ovom trenutku.
Ono što se seriji donekle može prigovoriti jest donekle spori ritam. Možda. Polagani ulazak u srce radnje neophodan je da bi se gledatelj saživio sa svijetom i karakterima koje serija gradi. Možda će ponekom gledatelju zasmetati i nedostatak akcije jer serija se ipak više gradi na dijalogu nego na akciji. Unatoč tome, vjerujem da će serija svakoga uvući u priču.
A priča je neobično drukčija, iznimno aktualno i jako, jako dobro napravljena (uz malu ogradu da je moguće, s obzirom na to da je emitirano tek nekoliko epizoda, da se do kraja serija premetne u neku glupost, ali vjerujem da je ta mogućnost, gledajući Gilliganove prethodne radove, relativno mala).
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+