Lovro Vincek (11) iz Duge Rijeke kraj Koprivnice boluje od Downovog sindroma. Majka Nada ispunila mu je najveću želju, da prošeta nogometnim terenom maksimirskog stadiona
RUŠI SVE GRANICE
'Promijenio nas je kao ljude. Sve je zaslužio, pa smo ga iznenadili za 11. rođendan'
Čitanje članka:
6
min
Početak je bio jako težak. Kad su mi nakon poroda rekli da dijete ima Downov sindrom, kao da mi se srušio cijeli svijet. Nisam mogla vjerovati da se to dogodilo meni. Prije njega sam dva puta rodila, pa nisam ni razmišljala da bih se mogla snaći u takvoj situaciji, ispričala nam je Nada Vincek (48) majka malenog Lovro (11) iz Duge Rijeke kraj Koprivnice kojem je nedavno ispunila najveću želju. Prošetao je uz golmana Dinama Ivana Nevistića.
- To je bio naš početak. Plakala sam zbog svega. Sve preglede smo radili na vrijeme i stalno sam pokušavala ostati pribrana. Potražila sam obitelji koje imaju dijete s Downovim sindromom. Mislila sam da možda neću moći komunicirati s njim. Obratila sam se u Down sindrom centar. Sama sam se pokrenula i krenuli smo na terapije. Proučavala sam koje probleme nosi sama trisomija 21. Komunicirala sam s liječnicima, s puno roditelja. I evo ga, hvala Bogu. Puno smo uložili, puno dali, ali sada se to vidi - ispričala nam je.
Iako je cijela obitelj bila u strahu, stali su si velika podrška. Nitko od njih nije očekivao da će njihov novi član obitelji biti poseban.
- Ne znaš što to znači, što će biti s djetetom. Rekli su mi da ne čuje, da je gluhonijem. To je bio novi šok. Stalno smo bili u Zagrebu na Rebru, u Klaićevoj. Najprije su rekli da nema problema sa srcem, a onda se pokazalo da ima defekt koji se mora operirati. Srce mu je dva puta bilo otvarano. Prvi put se oporavio za tjedan dana i došli smo kući. Samo jednu noć smo bili doma, pa su ga vratili zbog tromba i morali su opet operirati. Nisu odmah znali o čemu se radi. To mi je bio najteži trenutak - rekla je.
U međuvremenu je imala i moždani udar, a onda su krenuli problemi s Lovrinim zdravljem.
- Nisam se stigla ni sama oporaviti od aneurizme. Trčala sam tada puno u Maksimiru, bila hrabra koliko sam mogla. Provodila sam dane i noći s njim u bolnici. Danas bih rekla sebi tada 'Ne boj se. Nagrađena si, nisi kažnjena' - rekla je.
Da je njen sin poseban, uvjerava se svakim danom kojeg provede s njim.
- Njegova komunikacija, njegovi zagrljaji, njegovo maženje... to je neprocjenjivo. Imam troje djece, svako je različito, ali on ima tu svoju posebnost. Nije sve savršeno, naravno. Zna se razljutiti. Kad se promijeni vrijeme, zna mu biti loše. Srećom, ide u treći razred osnovne škole, u područni razred s još petero učenika. Voli raditi, ima tu svoju borbenost. Uvijek mi kaže 'Mama, ja ću sam!' i to mi je jako drago jer ne odustaje - dodala je.
Jutro im započinje rutinski. Samostalan je u održavanju higijene, sam bira majice, oblači se, pere zube, sprema se za školu. Doručkuje i ide na autobus sa svojim prijateljem. Škola mu je malo dalje od mjesta stanovanja, pa putuje autobusom. Kad dođe kući ruča i odmara. Naravno, hitro odradi i zadaću jer obožava školu. Poslije zadaća ide na terapije. Ide logopedu, a ima i terapije u Križevcima i Koprivnici. Ako nema terapiju, doma dodatno vježba matematiku, koristi pomagala poput numikona.
- Naravno, ponekad zaostaje za drugom djecom, ali to je normalno. Postavljali smo si male ciljeve. Prvo je bilo ajmo prohodati, ajmo progovoriti. Jako voli igru i obožava nogomet. Kad zabije gol, tada nitko nije sretniji od njega - rekla je.
Velika želja da prošeta terenom stadiona u Maksimiru rodila se kada su išli na Rebro.
- Često smo prolazili pored stadiona i govorio je 'Mama, ja ću ići tamo jednog dana!'. Nisam znala kako to izvesti, ali uz pomoć udruge smo uspjeli. Zvala sam puno ljudi, dok nismo slučajno naišli na udrugu - objasnila je.
Za rođendan mu je ostvarila i najveću želju. Da prošeta Maksimirskim stadionom.
- Saznao je da će šetati uz golmana na rođendan. Nije skidao osmijeh s lica. To su bile velike pripreme, pričao je samo o tome. Ta sreća kada ti se dijete toliko iskreno veseli, ma to je neprocjenjivo. Jedva smo dočekali taj dan. Bio je presretan kad je čuo da će hodati uz golmana, jako ga voli. Čekao je s ostatkom djece u tunelu. Na kraju nam je ispričao da je osjetio da je golmana strah. Da ga je jako čvrsto držao za ruku. Rekao mu je "nemoj se bojati, ja ću upiti tvoj strah, nećeš dobiti gol". Sve nas je nasmijao. Ispričao nam je sve doživljaje, kako ga je čvrsto držao tom malenom ručicom i kako je pokupio sav taj strah - ispričala je kroz osmijeh.
Svaki dan ih podsjeti da je bio na Maksimiru, i dalje ne skida osmijeh s lica.
- Nedavno smo licitirali za dres koji je golman Nevistić nosio taj dan. Kad je vidio da smo ga donijeli doma, odmah je krenuo veselo pričati 'to je nosio na našoj utakmici'. Bio je presretan. Sve mu želimo omogućiti. Zaslužio je apsolutno sve - rekla je.
Iako zna imati velike promjene raspoloženja, njegova majka radi na tome da mu se što više prilagode i da ga smire.
- Najveća radost mi je svaka sekunda provedena s njim i obitelji. On nas sve drži na okupu, grli, daje ljubav. Zna se i posvađati s bratom, obožava sestru, a kad se razljuti ne popušta lako. Tad ga moram nagovarati, poticati, obećati mu 'nagradu'. Jako voli Kinder mliječne šnite i Coca-Colu. Skroman je, zahvalan, to te nauči i promijeni kao osobu. Kad mu kupimo Coca-Colu, hoda s bocom sav sretan - ispričala je kroz smijeh.
Njegova skromnost i toplina mijenjaju pogled na život. No, kako je rekla, nije lako, naravno. Ni u školi nije lako. Dodala je da je gradivo teško i za djecu urednog razvoja.
- On je najljepše dijete na svijetu. Svako jutro mu kažem 'Ti si najbolje dijete na svijetu'. Tako počinjemo dan. Veliki je vjernik. Obožava vjeronauk i svoju vjeroučiteljicu. Gleda vjerske crtiće, jako ga to ispunjava. Voli društvo, jako voli djecu. Društven je, ali zna i kad mu treba vrijeme za sebe. Tada se povuče u sobu, uzme mobitel ili plišance i igra se sam. Ne mogu ga pustiti bez nadzora, jer se zna zamisliti i ne pogledati kad prelazi cestu - dodala je.
- U društvu se jako lijepo ponaša. U parku, školi, na rođendanima, svi ga vole. Omiljen je. Imao je sreću da je u vrtiću bio u predivnoj skupini. Tete i roditelji su ga sjajno prihvatili. Kažu mi i danas da su njihova djeca puno naučila od Lovre - ispričala je.
Osim nogometa, Lovro jako voli boks. Aktivan je, ali zbog srca ne smije trenirati boks. Iako jako voli boks, ništa mu nije draže od nogometa.
- Jako je aktivan. Njegov najdraži nogometaš je Modrić. Voli sve nogometaše, ali on mu je favorit. Imamo puno dresova. Skupljamo ih doma, mislim da smo već skupili sve - rekla je kroz smijeh.
Najposebniji trenutak bio joj je kad je išao na operaciju. Rekla mu je da će ga pustiti u svemirski brod. Kako bi mu umanjila osjećaj straha.
- Rekla sam mu 'To je svemirski brod. Tamo gdje ideš ima puno svjetla, bit ćeš hrabar'. Bio je jako sretan i uzbuđen. Kad sam ga poslije vidjela na intenzivnoj, s cjevčicama i aparatima, a on me pogledao i nastavio se boriti... to je bila najveća hrabrost koju sam vidjela - dodala je.
Lovro ju je, kako nam je priznala, promijenio kao osobu i kao majku.
- Naučio me skromnosti, strpljenju, sporijem tempu, ljubavi i zahvalnosti. Naučio me da lijepa riječ i osmijeh ne koštaju ništa, a mogu nekome uljepšati dan. On je voljen od svih i prihvaćen. Djeca koja ga ne poznaju znaju ga čudno gledati, ali kad ga upoznaju, sve postane normalno - dodala je.
Podršku sustava morala je sama tražiti. Objasnila je da je imala sreće sa svojom socijalnom radnicom.
- Uvijek je bila uz mene. Ostvarila sam prava, status roditelja njegovatelja, sve što nam je trebalo. Uključeni smo i u udrugu "Veliko srce, malom srcu". Put je bio težak i trnovit, ali pun uspjeha. Samo ne odustajati, ulagati u dijete. Sve što uložiš, jednom će se vratiti - rekla je.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
