Srpski predsjednik najavio je obraćanje javnosti u 12 sati, povodom eskalacije nereda koji tresu Srbiju. Masa ljudi već danima izlazi na ulice u protuvladinim prosvjedima
NEREDI U SRBIJI
VIDEO Patetični Vučić na presici baljezga o sotonistima, Piculu nazvao okorjelim ustašom
Čitanje članka:
10
min
Val protuvladinih prosvjeda nastavljen je u subotu u više srbijanskih gradova uz moto 'Srbija se umiriti ne može' i brojne sukobe demonstranata i policije, a u Valjevu su demolirane prostorije vladajuće Srpske napredne stranke (SNS), lokalne uprave, suda i tužiteljstva. Središnji i najmasovniji skup organiziran je u Valjevu, gdje je prosvjed potaknut brutalnošću policije na prethodnom skupu kada je u tom gradu pretučeno nekoliko prosvjednika.
Obraćenje Aleksandra Vučića javnosti:
Aleksandar Vučić na početku je pozdravio razgovore Putina i Trumpa u Aljasci te je rekao kako su ti razgovori bitni za cijeli svijet, a pogotovo za Srbiju.
- Ukoliko dođe do uspostavljanja mira, prestat će i tenzije prema našoj zemlji, a mi ćemo se moći okrenuti našim drugim problemima u zemlji - rekao je.
Na samom početku je izrazio žaljenje zbog razloga svog obraćanja jer je vjerovao da će njegovo sljedeće obraćanje biti zbog mjera koje donose zbog boljeg standarda građana Srbije.
Donijeli smo odluku da vam se obratimo zbog jezivih događanja u Valjevu od sinoć te u nešto manjem intenzitetu u Beogradu ili jednako užasnih u Novom Sadu otprije par dana.
Započeli smo s tom pričom i završit ćemo s tom pričom, gdje će nas odvesti...? Jer uvijek je to popločano tobože velikim idealima i veličanstvenim idejama da se krenulo s pričom o pravdi.
Kada je izgorjelo 16 ljudi u različitim požarima u Novom Sadu, gdje je bila nedvosmislena ljudska krivica i gradskih čelnika. Zanimljivo da tu riječ pravda niste čuli u manjim zemljama poput Sjeverne Makedonije gdje je četiri puta više ljudi poginulo na mjestu gdje je direktna ljudska krivica lako dokaziva. Zašto smo je čuli u Srbiji? Čuli smo je u Srbiji zato što je to iskorišteno kao municija u borbi protiv jedne nezavisne zemlje.
Krenulo je sa romantično-nostalgičnim pričama; naša djeca, mladost, naša budućnost... Tko ne bi bio za njih? Tko ne bi tražio krivce za tragediju? Svatko bi, svaki normalan čovjek. Iako i dalje nismo sigurni što se točno dogodilo, a još manje sam siguran da to znaju oni koji progone ljude zbog te nadstrešnice. Ali svakako pravda mora biti pronađena za tih 16 žrtava. Onda smo samo mjesec dana poslije shvatili da im nije baš do tih roditelja i pravde kada su krenuli napadati oca, majku, strica poginulih ljudi koji su im rekli da nisu za nasilje.
Onda su nam poručili da nisu djeca i roditelji koji imaju pravo na bol, već su oni ti koji imaju pravo na bol. A onda smo došli do toga da nam se de fakto ukida obrazovanje. Naša djeca sve manje uče i sve manje znaju.
Ne razumijem roditelje koji su spremni da žrtvuju obrazovanje svoje djece zbog svojih dnevno političkih želja i zahtjeva. Naša djeca mnogo manje znaju nego mi, a mi smo vjerojatno znali manje nego naši roditelji.
Pošto smo uspješno uništili školstvo i obrazovanje do temelja da su nam fakulteti pretvoreni u brloge i svinjce, uz pljesak i huk iz svih hala kako je to nešto najljepše što smo doživjeli, jer valjda smo gradili te fakultete da budu svinjci. I to je najviša stepenica uspjeha do kojeg smo došli. Ne daj bože da se netko usudi reći nešto protiv toga, taj mora biti progonjen, a naknadno smo došli do zaključka da moramo ići na kuću. Onda smo u tom tepanju, kada su nam svinjci postali najljepše mjesto za život, onda smo rekli nemojte nasilje, mi smo protiv nasilja, ne dirajte nam djecu i studente. Tko ih dira? Nitko, ali nema veze. Onda je išlo bezbroj laži o napadima na Pravnom fakultetu gdje su se između sebe tukli i mnogi drugi. Onda su nam ograničili kretanje i sve uz pozdrave s polja, onih koji su sve to organizirali. Koji su uvijek govorili da je to normalno i da ne trebamo poštovati naše zakone i ustav, a u našem ustavu je zagarantirana sloboda kretanja. Ali oni koji su od fakulteta napravili svinjce dobili su dopuštenje od mnogih sa zapada da nam kažu da sloboda kretanja više ne postoji. Jer mi ćemo kada nam god padne na pamet zaustaviti život i slobodno kretanje.
To su sve činjenice, neću govoriti o sotonističkim obredima. Sve to moramo trpjeti, a ako nešto kao država pokušamo napraviti, čujemo kako je to teror i da diramo djecu i studente. A većinom studenata ni nema, već lažnih veterana. Zamislite veterana koji je 85. godište, taj je glavni u Novom Sadu. U kojem je ratu taj bio, s 14 godina? Naravno da nije bio u ratu. Riječ je o prevarantima.
Onda se krenulo sa pričom da 'su ovi svi lopovi'. Najveći lopovi postali su poštenjačine, a pošteni su postali lopovi. A onda sam morao slušati laži o svojoj imovini. Pokažite mi bilo što što je nezakonito stečeno u mojoj imovini.
Moj otac ima obiteljsku kuću u BiH, jer je jednu obnovio od 12 Vučićevih kuća koje su ustaše spalili 1992. godine. A oni koji imaju stotine milijune eura i koji su opljačkali ovu zemlju su odjednom poštenjačine koji će motkama juriti poštene ljude. Sve je to poduprto okupacijskim medijskim platformama koje za cilj imaju rušenje Srbije, ali ne samo rušenje Srbije. Poslije slobode kretanja, onda su se sjetiti da ti njihovi zahtjevi nisu zapravo bili stvarni, mi smo odmah znali da nisu stvarni, znali smo da ih nikakva pravda ne zanima. Ali dio ljudi nije znao. Onda su krenuli na političke zahtjeve koje smo odbijali do jučer. Iako sam im nudio referendum o svojoj poziciji i izbore u prosincu. Oni su rekli da je izdajnik svatko tko kaže da je za izbore. Onda su gurali to dalje i postajali sve nemoćniji. Onda su se predomislili i rekli da žele izbore iako znaju da država nije igračka kako bi opet izazvali nečije nezadovoljstvo.
Tada je pročitao ono što su, kako kaže, prosvjednici nazvali 'drugom fazom društveno kontroliranog kaosa' te objavili na svojim kanalima:
Druga faza 'društveno kontroliranog kaosa' se koristi u političkoj i sigurnosnoj analizi da opiše eskalacijski mehanizam destabilizacije društva, pri čemu kaos nije spontan već ciljano iniciran i upravljan od strane domaćih i stranih aktera. U praksi to izgleda ovako: u prvoj fazi generira se kontrolirani kaos niskog intenziteta, dezinformacije, laži i medijske kampanje, sitni incidenti s ciljem da se sistem razdrma i erodira povjerenje u institucije i stvori atmosfera stalne nesigurnosti. U drugoj fazi, kada društvo već funkcionira u uvjetima zasićenja krizom prelazi se u eskalaciju i intenziviranje nasilnih protesta, koordinirane diverzije, pojačane polarizacije javnosti i jače vanjskopolitičke pritiske. To je trenutak kada kontrolirani kaos prelazi u novu dinamiku i postaje alat za oblikovanje političkog poretka ili nametanje rješenja koje u prvoj fazi ne bi bilo prihvatljivo. Dakle, oni su vas lagali da su za pravdu, lagali su da su za neko modernije društvo bez korupcije i kriminala, jer su znali da će to svaki normalan čovjek prihvatiti da bi poslije ovih faza mogla doći priča o izborima i nasilju. U suštini, druga faza je prelazak iz faze destabilizacije u fazu transformacije gdje kriza postaje instrument za nametanje novog reda ili realnosti. Sve to je upravo ono što gledamo danas.
'Ti 'građani' idu po kućama političkih protivnika, kao nekad nacisti'
To se u Srbiji nije dogodilo od 1952. godine na ovamo. Da neka banda ide po kućama i da radi teror. Ni ja ni Milošević to nismo radili. Onda su rekli, to nije dovoljno, onda su krenuli spaljivati prostorije svih političkih protivnika. Nije to samo SNS, i druge su stranke napali. Onda su pokušali, da bude čudo nevjerojatnije, reći da imaju pravo da mirno razbijaju nečije prostorije.
Danas sam vam se obratio, ne da kukam ili da napadam, nego da sačuvam ljude, i te ljude, da ih vratimo, da razumiju što je normalno ponašanje. Onda su zamalo ubili 300 ljudi u Novom Sadu, skoro su ih zapalili. Još su se i žalili što se ti ljudi brane, što su u svojoj kući. Zato su ih valjda išli spaliti žive. Igrom slučaja izbjegli smo tragediju.
Nisu izvukli nikakvu pouku, sada su vidjeli da mogu i odlučili krenuti još jače. Tada smo rekli ljudima da ne riskiraju živote nego da se sklone. Onda su u Valjevo došli da spale ljude. Skoro su spalili i neke koje pretpostavljam nisu htjeli. Molotovljeve koktele su bacali. Onda smo opet u okupacijskim medijima vidjeli da policija lovi novinare. To je naravno bila laž, kao svaka druga izgovorena riječ. Zašto vam ja ovo govorim? Zemlja nam je u velikoj opasnosti, ne samo država, sve naše vrijednosti su nam ugrozili, našu demokraciju, normalan, pristojan život običnih ljudi. Ovo je protiv svakog od vas, ovo što rade, protiv svakog normalnog čovjeka. Oni ljudima ne dozvoljavaju da idu u grad. Beograd i Novi Sad su prazni. Nitko ne može zarađivati jer banda vlada ulicama, misleći da imaju pravo da tuku, pale i ruše. I pri tome niti jedan jedini skup im nije legalan. Desetine tisuća ilegalnih skupova od početka.
Oni nam hoće srušiti normalnu državu. Imamo pravila bez kojih imamo ludnicu i kaos, zato smo ih donijeli. Ovaj kaos sliči na ono što su radile terorističke skupine.
Moje pitanje za sve je: koga će večeras spaliti? Samo je pitanje dana kada će nekoga ubiti i ovo sam sazvao, da bih rekao da je samo to preostalo da naprave. Pitanje je dana kada će početi otvoreno ubijati na ulici. I tada će reći, ovo je u redu, revoltirani građani su ubili tog i tog. Zvuči kao parodija, ali nije. Ovo radim zbog povijesti, da ne bi bilo da nisam upozorio na vrijeme. Da za godinu dvije, kada nam uvedu anarhijske i druge vrijednosti ljudi ne bi pitali kako se ovo dogodilo, zašto nas nitko nije upozorio. Doći ćemo do toga da nam dolaze po kućama da nam šišaju kćeri, tuku žene i majke, a mi da stojimo i gledamo i da se skrivamo i da ne smijemo živjeti. Ili ćemo se tome svi suprotstaviti, prije svega državni aparat, a onda i svi normalni građani. Ako to ne napravimo, ni od nas ni od naše države ni od svega za što smo se borili neće ostati ništa. Ukupno 137 policajaca je teško ili lakše ozlijeđeno dosad. Neću ni reći koliko to sve košta državu.
Zamislite koliko su nam ljudi iscrpljeni. Oni ne žele red i policiju, oni žele raditi što hoće i da im je to dozvoljeno. Čudom se čude kada im kažete da postoje norme i pravila.
Citirao je tada srpski zakon o terorizmu te ustanovio da su dosad ispunjeni svi članci tog zakona u dosadašnjim prosvjedima. Pitam tužioce što se prave da ne poznaju zakon. Evo sad sam vam ga pročitao. Što je bilo ono u Valjevu i Novom Sadu nego terorizam?
U skladu s tim želim građanima reći da će vidjeti neke naše iznenađujuće odluke u narednih par dana, a onda ćete vidjeti našu odlučnu akciju. Možda će vam se činiti da smo poraženi, a onda ćete vidjeti svu odlučnost Srbije. Učinit ćemo sve da vratimo mir, red i poredak u našu zemlju. Suprotstavit ćemo se svim vanjskim pritiscima, svima koji nam prijete, a koji nam govore što se smije i može, a dosada smo vidjeli da su upravljali unošenjem kaosa u našu zemlju i pobijedit ćemo. Potrebno nam je neko vrijeme, a onda ćete vidjeti odgovor države koji će biti mnogo drugačiji od onoga što ste dosad gledali. Ponovno pitam, koga su odlučili večeras spaliti ili ubiti? Samo se bojim da će nekoga ubiti dok ne pripremimo odgovor države.
Ne zaboravite, cijelo vrijeme izbjegavaju razgovor i dijalog. Ne zaboravite da je jedan od čelnika ovih pokreta za rušenje Srbije, usprkos mojim i drugim pozivima uvijek odbijao razgovor. I to samo s predstavnicima svoje države, mogli su pričati s okorjelim ustašama poput Bartulice i Picule, i to su im divni ljudi, ali sa predstavnicima svoje države nisu htjeli pričati. Pogledajte slike političkih stranaka u vrijeme nacizma kako su spaljivanje, tako izgledaju i prostorije političkih stranaka kod nas.
Dok dišem i dok krv teče mojim venama, borit ću se za Srbiju i sa narodom i građanima Srbije pobijedit ćemo ovo zlo.
Nakon toga krenula su pitanja novinara, a odgovore pogledajte u videu na početku članka.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
