Dragi Vujnović iz Majskih Poljananova, državna kuća još nije spojena na struju. Kaže, dolazili su električari više puta, hodali oko kuće, nisu našli gdje je ostavljeno za kabele i otišli...
PET GODINA OD POTRESA
Potres ju je zatekao na biciklu u Glini, ostala je bez kuće: 'Dobila sam novu, ali još nema struje'
Čitanje članka:
5
min
Prije dvije godine Draga Vujnović (75) iz Majskih Poljana kod Gline imala je samo jednu želju, da bar jednu noć provede u novoj kući. Naime, u kobnom potresu koji je 29. prosinca 2020. godine pogodio Baniju, ostala je bez kuće. Nova, zamjenska kuća od države završena je još u svibnju, Draga ju je unutra i opremila, ali još u njoj ne može stanovati. Naime, još od ljeta nitko joj u novu kuću nije spojio struju, što joj je najbitnije. Kako bi u kući mogla barem spavati, uključiti grijalicu na struju i mali reflektor, provukla je kabel iz kontejnera u kojemu i dalje boravi veći dio dana.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:15
- Imam gore jedan radijator, to je sve dobro dok je ovakvo vrijeme, ali bude li neka jača zima... Ne možeš više u kontejneru izdržati još jednu zimu, znate kako je tamo. Dobro, pet godina mučili smo se svi, ima ih koji još žive po kontejnerima, ja sam toga svjesna, ali ako se ikako može izbjeći, što je bolje i zdravije... Imala sam pravo od države 6.900 eura za opremanje, to sam dobila u lipnju. Tim sam novcem u robnoj kući kupila namještaj, u kolovozu mi je došao jedan dio, krajem rujna je došla kuhinja tako da je sve gore smješteno, ali ne mogu gore kuhati, ne mogu se grijati na centralno... Tamo je peć na pelete, tako je po projektu, a i da nije, radije bih na pelete. Srušene su mi šupe u potresu i nemam gdje drva držati, a teško je i naći tko će vam to napraviti - govori Draga dok nas poziva da uđemo u njezin "boravak", dio koji je nadogradila ispred kontejnera.
U njemu, provodi većinu vremena. Ima peć na drva koju je grije, stolić sa nekoliko stolica i element sa sudoperom na kojemu je naslagano čisto suđe.
- Ja bih najradije da sama plaćam svoje režije, prije pet godina sam ih plaćala, sve je plaćano. Što potrošim, to ću i platiti. Nisam ja jedina, kako oni ljudi u kontejneru kojima nije ni započeto, moramo biti razumni - svjesna je Draga da ima drugih koji su možda i u goroj situaciji. Navikla je na težak život, nikad se nije žalila. U Majskim Poljana živi sama, nije se udavala.
- Nisam imala vremena udavati se i imati djecu, cijelo sam vrijeme bila u salonu - zna se našaliti Draga. Nekad je radila kao frizerka u Glini, imala je svoju radnju, a u mirovinu je otišla sa 60 godina, prije zakonskih izmjena.
- Ostala sam sama tu s roditeljima. Otac mi je 1992. umro, majka mi je 2004. preminula, imam još dva brata, oni su na tom imanju suvlasnici. Jedan, što je živio u Sisku, preminuo je prije dvije godine, drugi živi u Srbiji - priča nam Draga dok stoji oslonjena o stolac.
Ima mirovinu u iznosu od samo 250 eura, preživljava nekako s tim. Sretna je da je, kaže, zdravlje još dobro služi, nije imala operacija, nema povišeni šećer ni problema sa srcem. Jedini porok joj je, priznaje, pušenje.
- Jedem puno voća, povrća, ne jedem puno masnoće, sve je to genetika. Vrt više ne radim. To je meni sve bilo zagrađeno otkad je potres bio. Ne kažem da mi je on srušio sve ograde, ali to se s vremenom sve počelo rušiti. Koliko mi treba za mene kupim. Ne možete na sve strane stići, neću s time ni da se opterećujem - odmahuje rukom naša sugovornica.
Prisjetila se i dana kobnog potresa. Bila je u Glini, na biciklu, kod Hrvatskog doma.
- I osjetim da po meni neka prašina pada, kako je gore crijep bio, sitni komadići su padali po meni. Iz Hrvatskog doma trče i vrište, mene neka mlada ženskica zgrabila i bicikl i kaže: 'Potres!' Nisam joj ni lice zapamtila od te panike. Pucaju na trgovini stakla, nema puno naroda, ali za sekundu se stvori vani puna ulica. Ništa ja ne razmišljam što me čeka kad se vratim kući. Vidim od štale su dume otišle. Do ceste nijedan crijep nije pao, ništa se izvana nije vidjelo, ali unutra su svi zidovi i prezide popadali. Ja tražim ključ da otključam kuću, vrata širom otvorena. Gledam, odakle sad vrata otvorena, čovjek u tom šoku uopće ne razmišlja...Kod nas je u Majskim poljanama pet ljudi poginulo. I onu curicu iz Petrinje (13), koja je nažalost poginula, i nju sam poznavala. Ona je tu iz sela Luščani, imala sam sestričnu gore i znala sam dolazit tamo - govori Draga, zahvalna što nije stradala u potresu.
Kabel do kuće provukla je ove jeseni, čim je namjestila sve, prije toga stalno je boravila u kontejneru.
- Idem navečer gore, prespavam, ujutro me čekaju druge obveze... Naložim tu, gore ne mogu ni kuhati, ništa, tamo samo spavam. Rublje još uvijek perem na ruke, nemam perilicu, a i da imam ne bih je mogla koristiti, ne može sve na kabel. Da i kupim nešto svježeg mesa svježega nemate gdje zamrznuti. Gore sam kupila frižider, on stoji, ja nemam gdje zamrzavat - nastavlja Draga.
Pitamo je kad su joj dolazili radnici da joj spoje struju. Posljednji put su bili, kaže, tjedan dana prije našeg posjeta.
- Dolazili su tu električari, jedno triput dosad. Dva električara uvijek ista, pitaju me gdje su izvođači ostavili za kablove da mogu spojiti. Ja sam za to laik, odakle da je to znam. Tako su dolazili i pitali za vodu gdje je ostavljeno, nema nikakav problem, ja sam im pokazala, oni su tu. Oni su otkopali i našli. Znam gdje je voda jer mi je i dosad tuda bilo, imam i hidrofor tu, to znam gdje je ostavljeno, ali za struju ne znam. I oni se okrenu i odu, to je rješenje. Što ne pitaju izvođača, što ne traže projekt? - pita se Draga.
Rekli su joj da su dobili nalog da na kontejneru presjeku struju jer ne može biti na dva brojila.
- Spojite struju i nikakav problem, a kad struju prikopčate na moju kuću, vi iskopčajte kontejner i to je to - odlučna je naša sugovornica. U tom trenutku dolazi mladić, koji kaže da je geodet iz Đakova. Ima mjerne instrumente i pojašnjava Dragi da je došao snimiti kuću kako bi je mogli upisati u katastar.
- Zašto sad katastar? - zanimalo je Dragu, koju je životno iskustvo naučilo biti nepovjerljivom.
- Takav je proces, kad je kuća napravljena po pravilu mora se upisati u katastar da bude sve legalno, da nemate nikakvih problema. Da danas sutra možete potpisati, prodati ili nešto - pojašnjavao je mladić. Dok on snima, Draga nam pokazuje bunar iz kojega hidroforom crpi vodu. Voda iz bunara nije za piće, kaže, kao ni iz jednog bunara u Majskim Poljanama od potresa.
- Ljeti je i nestalo vode, vatrogasci su mi znali dovesti. Napune do kraja, traje dva dana, znači da negdje prođe. Nije bilo dovoljno da hidrofor povuče, morala sam kantom izvlačiti da imam za oprati se - priča Draga. Vodi nas i u novu kuću da nam pokaže kako ju je namjestila.
U njoj je kuhinjica postavljena, cvijeće, koje obožava, već je na prozoru i stolu. U dnevnom boravku je velika kutna garnitura. Ima dvije spavaće sobice, mogla je birati između jedne i dvije sobe, izabrala je dvije manje za ima i za rodbinu ako dođu sa svojom djecom u posjet.
- Imam kuću, moram biti zadovoljna - govori Draga dok je ostavljamo u njezinu kontejneru u nadi da će što prije useliti u svoju novu kuću.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
