Ubijeni američki influencer Charlie Kirk godinama je širio mržnju protiv crnaca, gejeva, transrodnih osoba, nebijelaca, imigranata, zagovarao oružje i ignorirao žrtve tog oružja, a sada je žrtva društva kojeg je stvarao.
Smije li gej aktivist slaviti ubojstvo osobe koja se referirala na dijelove Biblije u kojima se spominjalo kamenovanje gejeva?
Treba li imati simpatije za žrtvu atentata koja nije imala simpatije za ubijenu djecu i druge žrtve masovnih ubojstava po američkim školama, već je govorila kako je to mala žrtva za očuvanje prava da Amerikanci drže oružje?
Treba li izražavati sućut ubijenoj osobi koja nije imala sućuti za druge ubijene? Koja je, primjerice, tvrdila da je George Floyd umro od droge, a ne od policijskog koljena na svom vratu? I pritom ga nazivala ga "smećem"?
Treba li humanizirati osobu koja dehumanizirala svoje protivnike?
I treba li doista izjednačavati gej aktivista Marka Bošnjaka s nasilnicima i huškačima poput ubijenog desničarskog, rasističkog, huškačkog, kršćanskog nacionalista i aktivista Charlieja Kirka?
Pobačaj i snajperi
Koji je izjavljivao da se s tranrodnim osobama treba odnositi kao 1950-ih godina. Koji je tvrdio da su Afroamerikanke "manje inteligentne osobe". Koji je objašnjavao da je crncima bilo bolje u doba ropstva i segregacije "jer su tada činili manje zločina". Koji je govorio da bi vlastitu 10-godišnju kćer natjerao na iznese trudnoću, ako bi bila silovana.
I koji je u jednoj objavi na Twitteru, na pitanje da kaže nešto lijepo o Hillary Clinton, napisao da "dobro izbjegava snajpere".
Za takvu osobu dio Europskog parlamenta želio je održati minutu šutnje.
Ikona ekstremističke desnice
Charlie Kirk je svojom smrću, još uvijek neobjašnjenom, bez jasnih motiva i identificiranog počinitelja, postao ikona te rasističke, klerofašističke, trumpovske, proruske desnice. U smrti veća nego za života.
Zato je Donald Trump prvi objavio reakciju na njegovo ubojstvo. U njemu je izrazio štovanje i iskoristio atentat za najavu obračuna s političkim protivnicima koje je odmah - bez dokaza - optužio za politički terorizam. Premda, zanimljivo, to nije učinio nakon nedavnog političkog atentata na izabranu dužnosnicu Demokrata u Minnesoti, kao što se još prije par dana rugao Nancy Pelosi čiji je suprug bio žrtva Trumpom inspiriranog napadača u svom stanu.
Tko mu je začepio usta?
Ali, znakovito i ne potpuno nevažno, Charlie Kirk bio je donedavno gorljivi zagovornik objave dokumenata pedofila Jeffreya Epsteina čemu se Trump odlučno protivi. I čija smrt je makar nakratko maknula Epsteina i Trumpa s medijskih naslovnica.
"Ne slažem se ni s jednom riječju koju si izgovorio, ali ću do smrti braniti tvoje pravo da ih izgovoriš", napisala je Marijana Puljak na Facebooku povodom vijesti o smrti Charlieja Kirka, naglašavajući kako "stavovi koje smatramo pogrešnima ne smiju biti povod ni za kakvo nasilje".
Ali što je onda s govorom mržnje? Zbog čega postoje zakoni koji ograničavaju apsolutnu slobodu govora, pa i ovdje u Hrvatskoj? Postoje da bi se zaustavilo huškanje, širenje mržnje, izazivanje podjela, prozivanje i ponižavanje određenih društvenih skupina, apeliranje na njihovo pokoravanje, pa i eliminiranje, retorika kakvu je širio Charlie Kirk podliježe ili bi trebala podlijegati zakonskim ograničenjima.
Naravno, ne atentatima.
"Baci bombu..."
Prije nekoliko godina Andrej Plenković optuživao je hrvatske desničare, pa i predsjednika Zorana Milanovića, da su svojom retorikom, zapaljivim izjavama i napadima na Vladu radikalizirali i inspirirali atentatora na Banske dvore.
Prije nekoliko dana Hrvatski tjednik objavio je naslovnicu na kojoj je preko fotografije sudionika festivala FALIŠ u Šibeniku, na kojoj je bio i predsjednik Milanović, objavljen naslov "Baci bombu, goni bandu".
Što da netko doista sada baci bombu na Milanovića ili na nekog ljevičara?
Plenković se o toj naslovnici još nije očitovao.
Žrtva i agresor
Charlie Kirk je sada žrtva, premda se još uvijek ne zna čija, nakon što je godinama bio (verbalni) agresor. Nakon što je godinama trgovao mržnjom, trovao mlade svojom radikalnom ideologijom, pozivao na obračun s društvenim skupinama, pa i te skupine optuživao da su generatori kriminala i tvrdio kako nisu žrtve represivnog sistema.
Kao što je govorio da je empatija "obična woke izmišljotina".
Proteklih godina nakon svakog oružanog masakra u američkim školamama Trumpovi Republikanci su na odijelima nosili značke s AR 15 puškama. Kao prkosni odgovor na zahtjeve za zabranom automatskog naoružanja. Prkosnom odgovoru pridružio se i Charlie Kirk.
Sada Republikanci i desničari spuštaju zastave na pola koplja, koju Trump nije htio spustiti ni nakon smrti predsjednika Jimmyja Cartera.
Licemjerje desnice
Licemjerje desničara, u Americi i u Europi, koji žaluju smrt vlastitog influencera, ali ne i svojih političkih protivnika, pa čak ni školske djece za kojom ni Kirk nije plakao, još je jedan pokazatelj podjela i razdora koji je i Kirk poticao i širio u svojim izjavama.
Donald Trump inspirirao je napad rulje na američki Kongres, kad su čak podignuta vješala za njegova potpredsjednika, nakon čega je Trump pomilovao napadače. Svojim objavama Trump najavljuje rat američkim građanima u velikim gradovima pod kontrolom Demokrata, ruga se žrtvama napada, širi mržnju i parazitira na podjelama, baš kao što je to činio i njegov bivši suradnik Charlie Kirk.
To je društvena i politička klima koju su Trump i Kirk zajedno stvarali i u kojoj je Charlie Kirk ubijen.
Tko ga je ubio?
Sloboda govora nije sloboda mržnje i sloboda huškanja, kao što Marko Bošnjak kao predstavnik društvene skupine koja je bila izložena napadima i mržnji ne može biti izjednačen s Charliejem Kirkom, osobom koja je huškala upravo na gejeve i transrodne osobe.
Napokon, danas nitko, pa čak ni sam Donald Trump, ne spominje osobu koja je na njega izvršila atentat poslije kojeg je Trump pobijedio na izborima, što je neobično za političara koja se brutalno obračunava sa svakim tko ga ikada krivo pogledao.
Stoga se danas postavlja pitanje hoće li se ikada otkriti tko je stajao iza atentata na Charlieja Kirka. Influencera čija smrt će dodatno osnažiti i ujediniti desničarski radikalni pokret u Americi i Europi, te poslužiti za obračun s njegovim protivnicima.
