Za svijet bez podjela: Trening nenasilne komunikacije prvi put u Hrvatskoj, evo i zanimljivosti
Međunarodni intenzivni trening nenasilne komunikacije prvi put je u Hrvatskoj okupio stručnjake, edukatore i zainteresirane posjetitelje kako bi zajedno učili graditi svijet temeljen na razumijevanju umjesto na podjelama
"Zamisli svijet kakav želiš živjeti, a onda počni tako živjeti" inspirativne su riječi Marshalla Rosenberga, poznatog američkog psihologa, medijatora, publicista, učitelja, tvorca modela nenasilne komunikacije te osnivača Centra za nenasilnu komunikaciju (CNVC). Danas, u vremenu u kojem svjedočimo sve većim podjelama, sukobima i nesporazumima, spomenuti oblik komunikacije prijeko je potreban alat za postizanje mirnog dijaloga.
To je jedan od razloga i zbog kojih se u okruženju Tomislavova doma na zagrebačkom Sljemenu prvi put u Hrvatskoj organizirao Međunarodni intenzivni trening nenasilne komunikacije (IIT). Riječ je o međunarodnoj edukaciji koja okuplja više od 70 sudionika iz 25 zemalja, a među njima se nalaze i priznati edukatori, terapeuti, poduzetnici, mirovni aktivisti i drugi stručnjaci čiji je zajednički cilj – razvoj kulture mira, dijaloga i nenasilnog rješavanja konflikata.
Događaj je, u organizaciji CNVC-a, počeo 9. i trajao do 18. svibnja, a njegov domaćin i lokalni partner u Zagrebu bio je Centar za nenasilnu komunikaciju Hrvatska. Istaknuti treneri modela nenasilne komunikacije, Liv Larsson i Mitch Miyagawa, otkrili su nam zašto su lekcije naučene na ovim radionicama korisne u svim sferama života.
Trening otvoren za sve
Treninzi u okviru međunarodne edukacije o nenasilnoj komunikaciji otvoreni su za sve, bilo da je riječ o roditeljima, edukatorima, psiholozima, socijalnim pedagozima ili jednostavno osobama koje žele živjeti s više jasnoće i suosjećanja u odnosima. Tijekom devet dana intenzivnog rada sudionici razvijaju emocionalne i socijalne vještine, uče kako izražavati vlastite potrebe i slušati druge s empatijom te graditi odnose temeljene na razumijevanju, poštovanju i povezanosti.
- Budući da je ovo prvi događaj ovakve vrste u Hrvatskoj, bila mi je čast što sam pozvana kao dio trenerskog tima. Jedna od najboljih osobina nenasilne komunikacije je ta što je vrlo praktična. Zato očekujem da će većina ljudi brzo razumjeti osnovne teorijske temelje, a zatim ih primijeniti u praksi s vlastitim primjerima. Ova praktična primjena čini je vrijednom truda jer će utjecati na ljude na njihovom radnome mjestu, u njihovim bliskim odnosima, kao i na djecu - ističe Liv Larsson te dodaje kako joj je uvijek zadovoljstvo biti s ljudima koji su spremni raditi na svojim vještinama u boljoj komunikaciji.
Što učiniti sa sramom?
Larsson je u svojoj karijeri napisala više od 20 knjiga o nenasilnoj komunikaciji, a u izdanjima "Razotkrivanje srama" te "Ljutnja, krivica i sram - vraćanje moći i izbora" posebno se osvrnula na temu srama kao kulturnog tabua. Primjerice, jedna od lekcija u knjizi ''Razotkrivanje srama'' je kako se "sprijateljiti" s osjećajem srama tako da lakše možemo reći "ne" onome što ne želimo, bez brige hoće li nas pogoditi ako nas netko nazove sebičnima ili hladnima.
- Tema srama uvelike utječe na moj rad. Sposobnost da vidim kako ljudi često osjećaju sram kad eksplodiraju u bijesu, ili postanu pretjerano samokritični, pomaže mi da se s njima povežem na dubljoj razini. Umjesto osuđivanja ili etiketiranja ljudi koji se ponašaju na načine koje isprva možda ne razumijem, pretpostavljam da se osjećaju ranjivo i da prije svega ja kao trenerica moram stvoriti emocionalnu sigurnost kako bismo mogli istražiti što se može kriti ispod površine - objašnjava Larsson te dodaje da nam razumijevanje koliko izbjegavamo sram u ljudskim odnosima pomaže da postanemo stvarniji, iskreniji i sposobniji zauzeti se za ono u što vjerujemo.
- Upravo zato održavam mnogo radionica o prepoznavanju znakova kako izbjegavamo sram, ali i o tome kako ga transformirati da bismo mogli odreagirati u situacijama u kojima je to potrebno - objašnjava Larsson.
Dakle, cilj nije samo prepoznati da izbjegavamo sram nego ga prihvatiti, nositi se s njim ili ga preoblikovati. Tako u određenim trenucima možemo biti svoji i reagirati kako bismo trebali, umjesto da se povučemo ili blokiramo zbog srama.
Trenerica nenasilne komunikacije dodaje i kako joj jedna aktivnost vezana za ljudsko ponašanje postaje sve zanimljivija, a to je promatranje tko je odgovoran za ono što osjećamo.
- Tako je lako svu odgovornost prebaciti na nekog drugog ili na sebe, ali zapravo su emocije složenije od toga. One nastaju iz mješavine stvari poput sjećanja, kulture, jezika i tjelesnih osjeta, a što više razumijemo emocije, to ćemo više razumjeti što nam je potrebno. Sve će to također njegovati unutarnji kapacitet suosjećanja, koji upravo sad postaje sve važniji u svijetu - kaže Larsson te dodaje da nam razumijevanje kako možemo integrirati ljudski razvoj pomaže u razvijanju empatije prema sebi i drugima, a to je jedan od temeljnih elemenata nenasilne komunikacije.
Razvijanje empatičnog slušanja
Drugi certificirani trener iz CNVC-a Kanađanin je Mich Miyagawa, čiji dosadašnji rad obuhvaća mnoga područja, među kojima su zdravstvo, obrazovanje, umjetnost i kultura, kao i uključivost te raznolikost.
- Vjerujem da je komuniciranje na način koji povezuje jednaka umjetnost kao tehnika ili znanost. Empatija je čin mašte, pri čemu koristimo svoju kreativnu intuiciju da nas vodi, a autentično izražavanje može biti poezija srca. Osnivač nenasilne komunikacije, Marshall Rosenberg, donio je mnoge kreativne načine učenja, uključujući lutkarske predstave, pjesme i pripovijedanje. Volim slijediti njegov primjer i u svoje radionice unositi glazbu, ples, igranje uloga i pisanje. Više sam voditelj nego učitelj - ističe Miyagawa te objašnjava kako svoju ulogu vidi u tome da iz grupe ili kolektiva crpi učenje i mudrost što je moguće nježnijim dodirom.
- U svojoj mašti to vidim kao magični akt, pri kojem čujem što je potrebno unutar energetskog polja koje grupa stvara i vodim kroz praćenje ili usmjeravanje odozdo - kaže Miyagawa te dodaje kako su empatično slušanje i usklađivanje najbolji alati za duboku povezanost.
- Postoje tehnike za to, poput refleksija i nagađanja o potrebama, ali u konačnici je riječ o njegovanju znatiželje istraživača, s ljubavlju prema otkrivanju onoga što je u srcima drugih. Mi, NVC treneri, također dijelimo načine preuzimanja odgovornosti za svoje osjećaje, svoje potrebe te za sve projekcije i priče koje naš um generira. To prirodno privlači druge u vezu s nama jer osjećaju povjerenje i sigurnost oko nas - ističe trener nenasilne komunikacije.
Potencijalne kulturne prepreke
Kao glavne izazove u prenošenju modela nenasilne komunikacije u različitim kulturnim kontekstima Miyagawa navodi jezične barijere te kulturne norme koje daju prioritet neizravnoj komunikaciji, krutoj hijerarhiji i načinima samožrtvovanja. Kao i tabue o izražavanju emocija te patrijarhalne ili religijske dogme.
S druge strane, među prilikama ističe šire razumijevanje bogatstva, raznolikosti i ljepote kultura osim naše, što prirodno vodi do većeg samorazumijevanja.
Na kraju podcrtava kako je povezivanje s modelom nenasilne komunikacije prilika da se prisjetimo kako svi u sebi nosimo sposobnost za suosjećanje, što nas u konačnici podsjeća na ljepotu života i na to koliko smo svi međusobno povezani.
Osim Larsson i Miyagawe, treninge o nasilnoj komunikaciji provodilo je još nekoliko istaknutih trenera, kao što su Myriam Verzat iz Francuske, Dmitry Kopina iz Slovenije i Ivana Pejić iz Hrvatske.
