Više nego ikad svjesni smo da trebamo smanjiti otpad od hrane. Ako ništa drugo, barem zbog naših novčanika i cijena koje su otišle u nebesa. Ali naravno, razlozi su mnogo veći od našega kućnog budžeta. Dok se danas u Hrvatskoj godišnje baci oko 71 kg hrane po stanovniku, starije su generacije, čini se, nekoć živjele mnogo održivije nego što živimo mi danas. Najžalosnije je što smo debelo iznad prosjeka Europske unije, u kojoj sektor kućanstva čini 54% ukupnog otpada od hrane, a mi smo na čak 76%. To znači da, suprotno uvriježenome mišljenju, itekako možemo napraviti značajnu promjenu kao pojedinci, ako promijenimo vlastite navike i krenemo s promjenama u svojoj kuhinji. 

Kako su nekoć kuhale bake

Iako su namirnice sve skuplje, i dalje bacamo previše hrane - neki od nas možda kuhaju prevelike količine, pa ne pojedu do kraja ili spreme u hladnjak za sutra (ali sutradan zaborave na to i skuhaju nešto drugo); a neki kupuju previše, pa ne stignu iskoristiti voće prije nego što počne propadati i koje na kraju završi u smeću, umjesto - recimo - u kolaču. Baš smo zato o ovoj temi odlučili porazgovarati s bakom Dragicom (92) iz Kerestinca i njezinom kćeri Ljiljanom (61), koje su s nama podijelile svoja sjećanja o tome kako se nekoć kuhalo i jelo bez bacanja. 

- U mojoj mladosti nije bilo kuhanja ko danas. Ovisno kaj ti se jede, to si buš skuhal. Kuhalo se sezonski: kad je bila sezona graška, svaki dan se jel grašak s krumpirom, kad je bilo mahuna, jele su se mahune. A isto tak se i sadilo, planski. Nisu se sadili brokula, cvjetača i butter tikve, sadile su se 'teže' namirnice, koje su nas držale sitima, jer si radio fizički i imao si samo tri obroka dnevno, nije bilo međuobroka - objašnjava Ljiljana.

Ali zato je, kaže, nakon ručka često na meniju bila štrudla od jabuka - takozvani tenki kolač. 

Sadili su pažljivo, a kuhali još pažljivije, ništa se nije bacalo, pa tako ni zeleni dio mladog luka. 

- Kuhal se luk s pažulom, to smo često znali jesti - kaže baka Dragica i objašnjava kako su zeleni dio mladog luka koji ne bi pojeli sakupljali i potom kuhali s grahom kao varivo. Danas to najčešće kuha u proljeće, nakon Uskrsa, kad se najviše jede mladi luk. Ona spremi zelene ostatke i danima poslije skuha ovo fino jelo na žlicu. 

Na pitanje što su radile sa starim kruhom i jesu li ga iskoristile za krušne mrvice samo su se nasmijale: 

- Nije bilo staroga kruha. Kruh se mijesil jednom tjedno i jel si ga dok ga nisi pojel, nije bilo prezli, to smo sve puno kasnije počeli delati, meso se nije pohalo onda - kaže baka Dragica te dodaje kako danas, za razliku od ondašnjih vremena, starim kruhom hrani kokice ili, po potrebi, napravi prezle.  

Foto: shutterstock

Baka Dragica imala je i kravu, pa je pravila domaći sir i vrhnje, mlijeko i sirutku. Nešto od toga je i prodavala na placu na Črnomercu, a nije se bacala ni stepka, odnosno mlaćenica:

- Na stepki smo zakuhali koruznu melu (kukuruzno brašno, op. a.) i jeli smo to s koruznim kruhom ili žgancima i to ti je bila večera - kaže baka Dragica, a Ljiljana dodaje kako joj to nije bilo baš nešto fino, ali se jelo jer drugo nisi imao, kako objašnjava. 

Da se zaista malo toga od hrane bacalo, uvjerile su nas sljedećim:

- Kod klanja kokoši iskoristilo se baš sve - počinje Ljiljana i nastavlja:

- Bolje perje se spremalo za jastuke (naravno da je perje od pure ili guske bilo kvalitetnije, ali spremalo se i kokošje), a krv se odmah uzimala. Skuhali bi je u kropu (kipućoj vodi) i onda stisnuli u oblik, izgledalo je kao crna pločica. Naime, kokošja krv se odmah stišće. Uzeli bi krv u zdjelicu i ona bi odmah poprimila oblik te zdjelice, ali nije mogla dugo stajati friška, pa se zato kuhala i tako koristila za jelo. Potom bi je rezali na šnitice i prepržili bi je s jajima ili bi je stavljali u saft. Kak' je to bilo fino, to ti nemrem objasniti - s osmijehom govori Ljiljana.

Noge, vrhove krilaca, vrat i želudac stavljali su u juhu, dodaje Ljiljana i objašnjava kako se to nikad nije bacalo, a jetrica su posebno pripremali, najčešće s jajima, kao omlet.

- Baš sve se iskoristilo, kokošje nogice se nisu bacale, ma kakvi - ubacila se baka Dragica.

- Da samo znaš kak' je to fino - dodala je. 

Baka Dragica sa svojim kokošima | Foto: privatna arhiva

Tijekom kolinja svinju su također cijelu iskoristili. Meso i špek su sušili, radili su čvarke, noge su stavljali u hladetinu, a svu kožu, pluća i glavu kuhali su za krvavice, u koje bi dodali ječmenu kašu, krv i začine i tom bi smjesom punili svinjska crijeva. 

- Svinjski želudec bi se očistil i punil jezikom i srcem i tak bi dobili prezvuršt ili tlačenicu - objašnjava baka Dragica te dodaje kako se to meso moralo jako začiniti prije kuhanja da bi se začini poslije osjetili.

Umjesto u hladnjaku, meso su čuvali u bunaru

Kako nekoć nije bilo hladnjaka, meso su za hladnih dana čuvali u bunaru ili u svinjskoj masti, koja djeluje kao prirodni konzervans. Baka Dragica kaže da je moglo tako stajati prilično dugo, ali naravno, ako bi bilo toplo, znalo je ponekad i užegnuti. Paprike i krastavce su kiselili, a od voća su kuhali pekmez i pekli rakiju. Voće nije bilo dostupno kao danas, pa se pazilo na svaku šljivu i jabuku, nije se bacalo u kompost zato što je počelo propadati. Od takvog su voća pekli štrudlu i kuhali miješani pekmez, od jabuka, šljiva i - paradajza! 

- Paradajz je dao posebnu aromu pekmezu, ali i volumen, i takav pekmez mogao je dugo stajati - kaže baka Dragica. 

Zimnica bake Dragice | Foto: privatna arhiva

Jedinstven recept svaki put

Naravno, u mnogočemu su se vremena od mladosti naših sugovornica promijenila, pa tako i način kuhanja. Ipak, naučena paziti na hranu, a time i na novac, Ljiljana nam je otkrila kako barem jedanput tjedno ima tzv. čišćenje frižidera, kad sve ostatke i "ficleke" salama, narezaka, sireva, povrća i slično izvadi na kuhinjski stol, pregleda što sve ima za trošenje i onda krene kuhati pa što ispadne - ispadne. 

- Obično mi ispadne nešto fino. Recimo, neka improvizirana pizza ili varivo, u koje dodam još limenku graha i na kraju bude za prste polizati - kaže Ljiljana te dodaje kako je onda problem što više taj recept ne može ponoviti jer nema uvijek iste sastojke za trošenje. 

- Ovaj tjedan imala sam čišćenje frižidera u slatkoj verziji; našla sam četiri teglice (po dnu) domaćeg pekmeza, u zdjeli s voćem jednu smećkastu bananu, dvije trulaste breskve, jednu jabuku i šaku grožđa. Nije mi se dalo mijesiti tijesto, pa sam uzela gotove kore za štrudlu, namazala ih vrhnjem i mlijekom, ostacima pekmeza i zgnječenim voćem. Imaš gotovu štrudlu i nisi hitil pekmeze niti voće, koje inače vjerojatno ne bi pojeli - objašnjava Ljiljana. 

Za kraj smo pitali Ljiljanu što bi poručila mlađim generacijama o ovoj temi.

- Poštuj svaku namirnicu jer ona je od nečega nastala. Nije nastala na polici u dućanu - poručuje naša sugovornica i dodaje kako svatko od nas može počistiti hladnjak i smisliti neki obrok s ostacima hrane i tako iskoristiti namirnice koje bi inače možda bacili. 

Upravo na toj ideji nastao je projekt ‘Pojedi me do kraja’, koji podsjeća da se bacanje hrane može smanjiti pametnim navikama. Osim kod kuće, hranu možete spasiti u restoranima. Metro i 24sata pokrenuli su akciju u kojoj možete pronaći mrežu restorana s oznakom ‘Pojedi me do kraja’, u kojima možete zatražiti pakiranje ostataka obroka za doma. Tako imate dodatni obrok, čuvate okoliš i štedite novac. Više informacija i savjeta pronađite na micrositeu projekta, gdje možete sudjelovati i u nagradnom natječaju!