StartFragment Zimski umor obično se očituje kroz blaži pad energije, sporije jutarnje razbuđivanje i povremeni nedostatak motivacije. Ljudi se češće povlače u toplinu doma, biraju mirnije aktivnosti i osjećaju potrebu za duljim snom. Unatoč tome, svakodnevne obveze i dalje se mogu obavljati, a raspoloženje se često popravi nakon odmora, šetnje ili boravka na dnevnom svjetlu. Takvo stanje najčešće je povezano s prirodnim prilagodbama organizma na zimski ritam.
POGLEDAJ VIDEO: Zagreb: Predstavljanje istraživanja o mentalnom zdravlju "Brini o nutrini"
02:04
Zagreb: Predstavljanje istraživanja o mentalnom zdravlju "Brini o nutrini"
|
Video: 24sata/pixsell
Sezonska depresija, s druge strane, predstavlja dublje i dugotrajnije stanje koje se ne povlači spontano. Osim stalnog umora, često je prisutan osjećaj beznađa, gubitak interesa za aktivnosti koje su ranije donosile zadovoljstvo te izražena emocionalna praznina. Osobe mogu osjećati razdražljivost, tugu ili unutarnju težinu koja traje tjednima, bez obzira na odmor ili promjenu okoline. Za razliku od obične tromosti, ovdje se javljaju i poteškoće s koncentracijom, donošenjem odluka i održavanjem socijalnih odnosa.
Foto: 123RF - ilustrativna fotografija
U čemu je razlika?
Jedna od važnih razlika između ova dva stanja je trajanje i intenzitet simptoma. Dok zimski umor dolazi u valovima i često se smanjuje tijekom sunčanijih dana ili nakon kraćeg odmora, sezonska depresija ima postojan karakter i značajno utječe na kvalitetu života. Također, kod sezonske depresije promjene u apetitu i snu mogu biti izraženije – neki ljudi primjećuju snažnu potrebu za ugljikohidratima, dok drugi imaju poteškoće sa spavanjem ili osjećaj da im ni dug san ne donosi olakšanje.
Važnu ulogu igra i emocionalni odgovor na svakodnevne situacije. Kod običnog zimskog umora osoba i dalje može osjetiti zadovoljstvo u ugodnim trenucima, dok kod sezonske depresije pozitivni podražaji često gube svoju snagu. Druženja, hobiji ili male radosti više ne donose osjećaj ispunjenosti, što dodatno pojačava osjećaj povlačenja i izolacije.
Iako je zimi prirodno usporiti tempo i slušati potrebe vlastitog tijela, važno je obratiti pažnju na signale koji upućuju na dublje poteškoće. Ako osjećaj iscrpljenosti i bezvoljnosti traje tjednima, ako se svakodnevne obveze čine nepremostivima ili ako se gubi interes za životne aktivnosti, to može biti znak da nije riječ samo o prolaznom zimskom umoru.
Razlikovanje ova dva stanja ključno je kako bi se na vrijeme prepoznalo kada je dovoljno prilagoditi dnevni ritam, a kada je potrebno potražiti dodatnu podršku. Zima može biti razdoblje odmora i introspekcije, ali ne bi trebala biti vrijeme u kojem se dugotrajna iscrpljenost i tuga uzimaju zdravo za gotovo.
EndFragment