On je stanovnik zagrebačkog hipodroma, vrsni trkač, stručnjak za slamu i jedan je od najpoštovanijih pojedinaca u svojoj zajednici...
Show
Komentari 2
On je stanovnik zagrebačkog hipodroma, vrsni trkač, stručnjak za slamu i jedan je od najpoštovanijih pojedinaca u svojoj zajednici...
Otac mi je pričao o tom kolovozu 1998. godine. O mršavom čovjeku koji se čudno kreće i baca 80 tisuća ljudi u trans. O tome kako su noćno nebo ispunili zvuci "Satisfactiona" i "Paint it blacka". Kazao mi je kako je mršavi čovjek tom prigodom progovorio i hrvatski jezik. Govorio mi je i o dolasku čovjeka u bijelom 1994. godine, tad nije bilo buke, samo molitva, kažu gotovo milijun ljudi. Sto puta sam čuo te priče i mislio da nikad ništa slično neću doživjeti. Ali jesam. Možda nisam vidio mršavog čovjeka ni čovjeka u bijelom, ali jesam mladića sa slamom na glavi, visokog čovjeka koji viče kao zmaj, brkatog čovjeka koji čudnovato skače golog torza... A sad dolazi on. Čovjek iz Čavoglava. Sjedite, ispričat ću vam sve...
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:14
Govori nam to ovog sunčanog ponedjeljka 20-godišnji Corner Boy. On je stanovnik zagrebačkog hipodroma, vrsni trkač, stručnjak za slamu i jedan je od najpoštovanijih pojedinaca u svojoj zajednici. Za nas je izdvojio sat vremena uoči jutarnjeg joggiranja.
- Prvi veliki koncert kojeg pamtim bio je onaj iz 2010. godine. Horde mladih ljudi s dugim kosama slivale su se prema našem domu kroz cijelo popodne. Nebo je plakalo, a zemlja pod nogama postala je meka, teška od blata. Bila je to večer kad su se metal i blato spojili u jedno, lokve koje su nastale mogle su veličinom parirati susjednom Bundeku. Blato baš nikome nije smetalo, i to me iznenadilo. Mi inače pazimo kuda gazimo, ali oni su se veselili lokvama, kao ždrebad koja prvi put vidi kišu- priča nam Corner i nastavlja:
- Svjetla, vatra, buka... Kad je počela glazba, tlo je podrhtavalo kao kad stado juri preko livade. Visoki čovjek zmajskog glasa hipnotizirao je okupljene, njih oko 30.000. Zvao se James, čuo sam to od vjetra koji nosi riječi - govori nam Corner o legendarnom nastupu Metallice na zagrebačkom hipodromu.
Dvije godine kasnije, Cornerov dom opet je postao mjesto hodočašća za mlade ljude željne rock glazbe...
- Tad je ljudi bilo još više, ali bili su manje žestoki. Na pozornicu su izašla i dva mladića koji su gudjeli svoje velike gitare. To je bilo dosta smirujuće za nas u štalama - govori Corner dok se zamišljeno prisjeća detalja te ljetne večeri..
- Potom su stigli oni. Inače ne volim crvene paprike, ali ove su bile po mojem ukusu. Njihova glazba bila je kao galop preko beskrajnih polja, divlja, ali s ritmom koji te vuče da trčiš s njima. Čovjek bez majice skakao je po pozornici kao da je klokan. Imali su i pjesmu o mjestu zvanom Kalifornija. Čuo sam za to mjesto, imam rođake tamo, kažu da sunce tamo stalno ljubi zemlju, da je trava zelena, a da se slama topi u ustima - govori nam Corner.
Godine su prolazile, a Corner i društvo su nastavili sa svojom svakodnevicom. Rodilo se tu puno mladih koji nikad nisu doživjeli ovakva masovna okupljanja, pažljivo su oni slušali svoje starije sumještane dok su im pričali o čudnovatim ljudima koji svojim glasom i bukom dovode desetke tisuća u stanje transa...
A onda su pred ljeto 2024. godine po gradu počeli postavljati reklame. A na njima mladić sa slamom na glavi! I to onom savršenom bojom slame, onom koju ne možete nabaviti bez da znate prave pojedince...
- Takvu gužvu nisam nikad doživio! Govorili su da je gotovo 80.000 dvonožaca došlo na koncert mladića s kišnog otoka. Energija je bila mekša nego na zadnja dva koncerta, ljudi su se u publici njihali poput trave na laganom povjetarcu, zrak je ispunila nekakva neobjašnjiva toplina. Njegov glas bio je kao rijeka. Miran, ali snažan, nosio je priče koje su dirale srca ljudi. Mladić sa slamom na glavi najdraži mi je koncert kojeg sam čuo. Možda upravo zbog slame - govori nam Corner...
A oči cijele Hrvatske uprte su posljednjih tjedana na Hipodrom. Corneru i društvu u goste stiže Čovjek iz Čavoglava. Znaju za njega, neki i poznaju konja kojeg je čovjek nazvan po puški jahao dok je njegovao dugačku kosu. S njim će stići, kažu, čak pola milijuna ljudi.
- Ne znam što očekivati. Ovih dana zemlja šapuće o nečem velikom. Poznajem svaki dio ovog Hipodroma i osjećam kako se zrak mijenja kako se datum približava, iz tišine svojeg zaklona gledam početke radova . govori Corner i nastavlja:
- Pola milijuna dvonožaca ... To je više nego što mogu pojmiti. Moj Hipodrom je vidio galope, oluje, pa i koncerte prije. Metalci su tresli zemlju, papričice su je rasplesale, slamnati čovjek je umirio srca. Ali ovo je drugačije. Samo molim sve koji dolaze da poštuju Hipodrom. To je moj dom i ostat će moj dom i nakon koncerta - poručuje za kraj Corner Boy...
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+