Meteorolozi su po prvi put uspjeli snimiti sićušne bljeskove ultraljubičastog svjetla koje drveće emitira za vrijeme grmljavinskih oluja. Znanstvenici su dugo sumnjali u postojanje ovog nevidljivog fenomena, za koji se vjeruje da je rezultat električnog naboja oluje koji inducira struju u drveću, no tek sada za to postoje čvrsti dokazi koji otvaraju potpuno novo poglavlje u razumijevanju odnosa šuma i atmosfere, piše Science Alert.
Lov na oluje u prerađenom minivanu
Da bi dokazali kako drveće tiho pucketa elektricitetom tijekom oluja, tim predvođen Patrickom McFarlandom, meteorologom sa Sveučilišta Penn State, morao je krenuti na teren. Nakon što su fenomen simulirali u laboratoriju, gdje se pražnjenje vidjelo kao jedva primjetan plavičasti sjaj u potpunom mraku, svoj su pothvat preselili u prirodu.
Za tu su svrhu preuredili Toyotu Siennu iz 2013. godine, pretvorivši je u mobilni laboratorij opremljen meteorološkom postajom, detektorom električnog polja i, najvažnije, posebnom ultraljubičastom kamerom spojenom na krovni periskop. Instalacija je zahtijevala drastičan potez.
- Najzabavniji dio bio je uzeti ubodnu pilu i izrezati rupu od tridesetak centimetara na krovu. Potpuno smo uništili preprodajnu vrijednost, ali nema veze - ispričao je McFarland.
Budući da je vidljiva svjetlost koju emitira takozvana korona preslaba da bi se uočila na olujnom nebu, tim se usredotočio na ultraljubičasto (UV) zračenje koje iskre emitiraju, a koje je nevidljivo ljudskom oku.
Ples nevidljivih iskri na krošnjama
Grmljavinske oluje ogromni su sustavi električne turbulencije. Visoki kumulonimbusi preraspoređuju naboje poput divovske baterije. Kad razlika u naboju postane dovoljno jaka, dolazi do munja. No, ta izmjena između neba i zemlje nije uvijek tako dramatična. Ponekad neravnoteža naboja putuje uz najbliže stablo, čija vlažna debla i grane predstavljaju dobar put. Spriječen da napreduje dalje zbog izolacijskog sloja zraka, naboj se nakuplja na oštrim vrhovima lišća, gdje zatim slabo zrači u obliku ultraljubičaste svjetlosti. McFarland vjeruje da bi, kad bismo mogli vidjeti UV spektar, prizor bio spektakularan.
- Vjerojatno bi izgledalo kao prilično cool svjetlosni show, kao da su se tisuće krijesnica koje bljeskaju UV svjetlom spustile na vrhove drveća - rekao je.
Tijekom jedne oluje u Pembrokeu, u Sjevernoj Karolini, tim je usmjerio svoju opremu prema krošnji stabla američkog likvidambra. U devedeset minuta snimili su 41 zaseban bljesak. Bljeskovi su trajali od 0,1 do 3,33 sekunde, sporadično skačući s lista na list kako su se grane njihale na vjetru. Svaka od tih korona emitirala je oko sto milijardi fotona po sličici videa, što odgovara struji od otprilike jednog mikroampera.
Kasnije su slične učinke zabilježili i na boru, kao i na drugim vrstama drveća duž istočne obale SAD-a, od Floride do Pennsylvanije, što sugerira da je fenomen široko rasprostranjen.
Utjecaj na drveće i atmosferu
Iako je struja od jednog mikroampera neznatna u usporedbi s trideset tisuća ampera u udaru munje, lokalizirani učinak može biti značajan. Laboratorijski testovi pokazali su da visokoenergetsko UV zračenje može u nekoliko sekundi vidljivo spaliti vlaknaste vrhove lišća i oštetiti zaštitnu voštanu kutikulu.
Znanstvenici nagađaju da su stabla tijekom milenija možda razvila specifične morfološke osobine kako bi ublažila ovu vrstu električnog oštećenja. Osim utjecaja na samo drveće, ove nevidljive iskre mogle bi igrati dosad neprepoznatu ulogu u kemiji zraka.
Poznato je da koronalna pražnjenja proizvode velike količine hidroksilnih radikala (OH), iznimno reaktivnih molekula koje djeluju kao atmosferski "deterdžent", razgrađujući stakleničke plinove i zagađivače.
S obzirom na to da se očekuje porast učestalosti i intenziteta oluja zbog klimatskih promjena, razumijevanje ove nevidljive veze između neba i drveća postaje ključno za buduće klimatske modele.