U jednoj od najvećih senzacija sezone, momčad Vukovara 1991 na koljena je bacila Dinamo, klub čija je vrijednost procijenjena na više od 67 milijuna eura. U pobjedi 1-0 vukovarska obrana djelovala je poput neprobojnog zida za doprvaka, a njena jaka karika stoper Mario Tadić (32). On je nogometni san na neko vrijeme zamijenio vojničkim čizmama, postao najbolji ročnik u generaciji, a onda se vratio i ostvario ono o čemu je sanjao: u 33. godini života kao standardni prvoligaški igrač pobijediti velikana.
Sve utakmice SuperSport HNL-a gledajte samo na MAXSport kanalu Hrvatskog Telekoma.
Nogometni put Marija Tadića bio je sve samo ne lagan. Vinkovčanin je gradio karijeru u nižim rangovima natjecanja. Put ga je vodio od Mladosti iz Antina preko Cibalije, Zmaja iz Blata na Korčuli, pa čak i do austrijskog niželigaša Weiza. Vratio se potom u domaći nogomet, igrao za Zrinski iz Jurjevca, a početkom prošle godine skrasio u Vukovaru i s njim ispisao povijest.
Dok su mnogi njegovi vršnjaci razmišljali o mirovini, Tadić je strpljivo radio. Stekao je i inženjersku diplomu, a prije četiri godine donio je odluku koja je iznenadila mnoge: napustio je nogometnu karijeru i okrenuo se vojsci. Sin hrvatskog branitelja prijavio se na dragovoljno vojno osposobljavanje. U požeškoj vojarni "123. brigade HV-a", s gotovo dvije stotine mladića i djevojaka, prolazio je izazove vojničkog života. Njegova fizička sprema, disciplina i mentalna snaga s nogometnih terena došle su do izražaja.
Dani u Hrvatskoj vojsci
Kruna obuke bilo je natjecanje za najboljeg ročnika 31. naraštaja u kolovozu 2021. Na zahtjevnom poligonu sa 16 radnih točaka, koje su uključivale svladavanje prepreka, gađanje, pružanje prve pomoći i sastavljanje oružja, Tadić je pobijedio u konkurenciji 12 ročnika koji su to pravo stekli rezultatima i ocjenama na teoretskim i praktičnim dijelovima dragovoljnog vojnog osposobljavanja.
POGLEDAJTE VIDEO:
- Na ovu ročnu vojsku odvažio sam se jer mi je otac bio branitelj. Ujak mi je bio u službi, tetak mi je još aktivni član službe i motiva mi nije nedostajalo. Oni su me najviše potaknuli. Hvala svim zapovjednicima, pogotovo onima koji su mi ukazali povjerenje i izveli me na ovaj poligon, što su vidjeli da sam sposoban i da ću se pokazati u najboljem svjetlu. Nakon ove ročne obuke veliko bi mi zadovoljstvo bilo otići na časničku školu i vratiti se u Vukovar raditi u službi u Gradu heroju - kazao je tada Mario.
Pobjeda mu je, prema pravilima, donosila i veliku privilegiju, prednost pri odabiru mjesta službe. Njegov plan bio je jasan: služiti domovini u nekoj od postrojbi u rodnim Vinkovcima ili obližnjem Vukovaru. Činilo se da je pronašao novi životni poziv.
Iznevjereno obećanje i povratak staroj ljubavi
Međutim život je imao drugačije planove. Unatoč impresivnim rezultatima i osvojenoj tituli, sustav je zakazao. Iz Ministarstva obrane nisu ispunili očekivano, izvijestila je Facebook stranica Arisportel. Obećana postrojba u blizini doma ostala je samo san. Tadić je donio tešku odluku. Pismom se zahvalio na svemu i razdužio vojničku odoru.
Vratio se tamo gdje je stao, nogometu. Ponovno je obuo kopačke i s novom energijom nastavio put od kojeg je gotovo odustao. Bivši vojnik vodio je vukovarsku obranu protiv skupih zvijezda "modrih" koje su djelovale izgubljeno i bezidejno na vinkovačkom travnjaku. Čovjek koji je prekinuo karijeru i posvetio se Hrvatskoj vojsci vratio na travnjake i ostvario još jednu pobjedu. Ovu mu nitko ne može oduzeti.