Mario Tadić (32), bivši vojnik, bio je neprobojni zid protiv Dinama. Prije četiri godine pobijedio je na natjecanju za najboljeg ročnika Hrvatske vojske. No uskoro su ga razočarali
Ostavio se nogometa i bio prvi ročnik vojske. Iznevjerili su ga, a onda se vratio i srušio Dinamo
U jednoj od najvećih senzacija sezone, momčad Vukovara 1991 na koljena je bacila Dinamo, klub čija je vrijednost procijenjena na više od 67 milijuna eura. U pobjedi 1-0 vukovarska obrana djelovala je poput neprobojnog zida za doprvaka, a njena jaka karika stoper Mario Tadić (32). On je nogometni san na neko vrijeme zamijenio vojničkim čizmama, postao najbolji ročnik u generaciji, a onda se vratio i ostvario ono o čemu je sanjao: u 33. godini života kao standardni prvoligaški igrač pobijediti velikana.
Pokretanje videa...
01:09
Sve utakmice SuperSport HNL-a gledajte samo na MAXSport kanalu Hrvatskog Telekoma.
Nogometni put Marija Tadića bio je sve samo ne lagan. Vinkovčanin je gradio karijeru u nižim rangovima natjecanja. Put ga je vodio od Mladosti iz Antina preko Cibalije, Zmaja iz Blata na Korčuli, pa čak i do austrijskog niželigaša Weiza. Vratio se potom u domaći nogomet, igrao za Zrinski iz Jurjevca, a početkom prošle godine skrasio u Vukovaru i s njim ispisao povijest.
Dok su mnogi njegovi vršnjaci razmišljali o mirovini, Tadić je strpljivo radio. Stekao je i inženjersku diplomu, a prije četiri godine donio je odluku koja je iznenadila mnoge: napustio je nogometnu karijeru i okrenuo se vojsci. Sin hrvatskog branitelja prijavio se na dragovoljno vojno osposobljavanje. U požeškoj vojarni "123. brigade HV-a", s gotovo dvije stotine mladića i djevojaka, prolazio je izazove vojničkog života. Njegova fizička sprema, disciplina i mentalna snaga s nogometnih terena došle su do izražaja.
Dani u Hrvatskoj vojsci
Kruna obuke bilo je natjecanje za najboljeg ročnika 31. naraštaja u kolovozu 2021. Na zahtjevnom poligonu sa 16 radnih točaka, koje su uključivale svladavanje prepreka, gađanje, pružanje prve pomoći i sastavljanje oružja, Tadić je pobijedio u konkurenciji 12 ročnika koji su to pravo stekli rezultatima i ocjenama na teoretskim i praktičnim dijelovima dragovoljnog vojnog osposobljavanja.
POGLEDAJTE VIDEO:
- Na ovu ročnu vojsku odvažio sam se jer mi je otac bio branitelj. Ujak mi je bio u službi, tetak mi je još aktivni član službe i motiva mi nije nedostajalo. Oni su me najviše potaknuli. Hvala svim zapovjednicima, pogotovo onima koji su mi ukazali povjerenje i izveli me na ovaj poligon, što su vidjeli da sam sposoban i da ću se pokazati u najboljem svjetlu. Nakon ove ročne obuke veliko bi mi zadovoljstvo bilo otići na časničku školu i vratiti se u Vukovar raditi u službi u Gradu heroju - kazao je tada Mario.
Pobjeda mu je, prema pravilima, donosila i veliku privilegiju, prednost pri odabiru mjesta službe. Njegov plan bio je jasan: služiti domovini u nekoj od postrojbi u rodnim Vinkovcima ili obližnjem Vukovaru. Činilo se da je pronašao novi životni poziv.
Iznevjereno obećanje i povratak staroj ljubavi
Međutim život je imao drugačije planove. Unatoč impresivnim rezultatima i osvojenoj tituli, sustav je zakazao. Iz Ministarstva obrane nisu ispunili očekivano, izvijestila je Facebook stranica Arisportel. Obećana postrojba u blizini doma ostala je samo san. Tadić je donio tešku odluku. Pismom se zahvalio na svemu i razdužio vojničku odoru.
Vratio se tamo gdje je stao, nogometu. Ponovno je obuo kopačke i s novom energijom nastavio put od kojeg je gotovo odustao. Bivši vojnik vodio je vukovarsku obranu protiv skupih zvijezda "modrih" koje su djelovale izgubljeno i bezidejno na vinkovačkom travnjaku. Čovjek koji je prekinuo karijeru i posvetio se Hrvatskoj vojsci vratio na travnjake i ostvario još jednu pobjedu. Ovu mu nitko ne može oduzeti.