OCJENA: 7/19
(MAX)
Iako nisam veliki ljubitelj serije “Last of Us”, mora se priznati da je prva sezona - unatoč prekomjernim očekivanjima uzrokovanima prvenstveno neviđenom promocijom koja je ostavljala prostor samo za razočaranje - bila više nego vrlo dobra, pa čak i na granici da bude odlična. Promocija je taj dobar dojam umanjila najavljujući, maltene, neviđeno remek-djelo, što serija “Last of Us” ipak nije. Ali jako dobra glumačka ekipa te jako dobar odnos i međuigra između glavne junakinje i junaka - Ellie i Joela - pokrili su sve eventualne nedostatke, kako svijeta koji je izgrađen, tako i samog scenarija. Druga sezona, opet bombastično najavljivana kao remek-djelo broj dva, ostavlja još više prostora za razočaranje - jer jednog od glavnih junaka, rekao bih i omiljenog lika koji nosi seriju, Joela, u više od pola epizoda jednostavno - nema.
Nestajanje glavnih junaka iz serije, pogotovo onih koji su publici omiljeni i za koje publika navija, prilično je riskantan potez koji, ako je dobro pogođen, uzdiže seriju u same vrhunce produkcije. Dobar primjer je “Igra prijestolja”, koja je nemilosrdno ubijala glavne i publici omiljene junake, baš kao i George R. Martin u svojim knjigama), ali je u nevjerojatnoj gomili čudesnih likova koje su romani i serija nudili publici bilo lako pronaći nove likove čija će ih sudbina najviše zanimati. Za koje će navijati.
A uz to, junaci uz odstranjivani po nemilosrdnoj logici zbivanja koja je serija, odnosno romani G. R. Martina, postavila na početku. Ubijanje glavnih, i publici omiljenih, junaka slijedilo je okrutnost same radnje, davalo je dinamiku, budilo je emocije, imalo je glavu i rep. Nestanak Joela iz “Last of Us”, koliko god to bilo nepopularno, ponudilo je odličnu priliku da se serija scenaristički dogradi, da se priča dodatno usavrši i da se ponudi nešto novo, drugačije i neočekivano, a opet logički savjesno i začudno. Činilo se da će tako i biti.
Krenulo je u dobrom smjeru, ali nažalost nije tako i nastavljeno. Kao i u prvoj sezoni, a u drugoj je to dodatno problematično jer smo već upoznati sa svijetom koji serija oživljava, krenulo se s nevjerojatnim otezanjem radnje, s dosadnim i potpuno nepotrebnim objašnjavanjima pozadinskih priča, ne dajući glavnoj priči da se razvije i da krene u nekom, bilo kakvom smjeru. A na sve to dodatni su neki nevjerojatno glupi i jeftini dodatni zapleti, gotovo pa prepisani iz “pjesmarice” raznih sapunica, pa je serija na pola svoje druge sezone došla u nevjerojatnu opasnost da publiku, pa čak i zagrižene fanove, prestane zanimati što će biti dalje.
U redu, to ne znači da od serije treba odustati, mnoge serije izvukle su se iz takvih trenutaka - “Igra prijestolja”, koju sam spomenuo, i “Walking Dead” imale su više takvih trenutaka. Samo, te su serije do tog trenutka ipak ponudile mnogo više razloga gledateljima da prebrode krizu nego što to nudi “Last of Us” u drugoj sezoni.