Nestajanje glavnih junaka iz serije, pogotovo onih koji su publici omiljeni, prilično je riskantan potez
Show
Komentari 6Nestajanje glavnih junaka iz serije, pogotovo onih koji su publici omiljeni, prilično je riskantan potez
OCJENA: 7/19
(MAX)
Iako nisam veliki ljubitelj serije “Last of Us”, mora se priznati da je prva sezona - unatoč prekomjernim očekivanjima uzrokovanima prvenstveno neviđenom promocijom koja je ostavljala prostor samo za razočaranje - bila više nego vrlo dobra, pa čak i na granici da bude odlična. Promocija je taj dobar dojam umanjila najavljujući, maltene, neviđeno remek-djelo, što serija “Last of Us” ipak nije. Ali jako dobra glumačka ekipa te jako dobar odnos i međuigra između glavne junakinje i junaka - Ellie i Joela - pokrili su sve eventualne nedostatke, kako svijeta koji je izgrađen, tako i samog scenarija. Druga sezona, opet bombastično najavljivana kao remek-djelo broj dva, ostavlja još više prostora za razočaranje - jer jednog od glavnih junaka, rekao bih i omiljenog lika koji nosi seriju, Joela, u više od pola epizoda jednostavno - nema.
Nestajanje glavnih junaka iz serije, pogotovo onih koji su publici omiljeni i za koje publika navija, prilično je riskantan potez koji, ako je dobro pogođen, uzdiže seriju u same vrhunce produkcije. Dobar primjer je “Igra prijestolja”, koja je nemilosrdno ubijala glavne i publici omiljene junake, baš kao i George R. Martin u svojim knjigama), ali je u nevjerojatnoj gomili čudesnih likova koje su romani i serija nudili publici bilo lako pronaći nove likove čija će ih sudbina najviše zanimati. Za koje će navijati.
A uz to, junaci uz odstranjivani po nemilosrdnoj logici zbivanja koja je serija, odnosno romani G. R. Martina, postavila na početku. Ubijanje glavnih, i publici omiljenih, junaka slijedilo je okrutnost same radnje, davalo je dinamiku, budilo je emocije, imalo je glavu i rep. Nestanak Joela iz “Last of Us”, koliko god to bilo nepopularno, ponudilo je odličnu priliku da se serija scenaristički dogradi, da se priča dodatno usavrši i da se ponudi nešto novo, drugačije i neočekivano, a opet logički savjesno i začudno. Činilo se da će tako i biti.
Krenulo je u dobrom smjeru, ali nažalost nije tako i nastavljeno. Kao i u prvoj sezoni, a u drugoj je to dodatno problematično jer smo već upoznati sa svijetom koji serija oživljava, krenulo se s nevjerojatnim otezanjem radnje, s dosadnim i potpuno nepotrebnim objašnjavanjima pozadinskih priča, ne dajući glavnoj priči da se razvije i da krene u nekom, bilo kakvom smjeru. A na sve to dodatni su neki nevjerojatno glupi i jeftini dodatni zapleti, gotovo pa prepisani iz “pjesmarice” raznih sapunica, pa je serija na pola svoje druge sezone došla u nevjerojatnu opasnost da publiku, pa čak i zagrižene fanove, prestane zanimati što će biti dalje.
U redu, to ne znači da od serije treba odustati, mnoge serije izvukle su se iz takvih trenutaka - “Igra prijestolja”, koju sam spomenuo, i “Walking Dead” imale su više takvih trenutaka. Samo, te su serije do tog trenutka ipak ponudile mnogo više razloga gledateljima da prebrode krizu nego što to nudi “Last of Us” u drugoj sezoni.
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+