S legendarnom pjevačicom Nedom Ukraden (75) našli smo se u centru Zagreba. Taj dan imala je tri snimanja, a u naš studio ušla je s velikim osmijehom i “izula nas iz cipela” zaraznom energijom. Za Nedu ništa nije nemoguće i nema teme koju ne možemo pretresti... Popričali smo o velikom zagrebačkom koncertu koji je čeka, sa sjetom se sjetili nekih divnih starih vremena, a dotaknuli smo se i obitelji i ljubavnog života...
Pred vama je veliki koncert 25. listopada u Areni Zagreb. Kako se pripremate, hoće li biti neočekivanih iznenađenja za publiku? Ima li treme i nakon toliko trke u nogama? Znamo da nam ne smijete otkriti baš sve...
Veliki koncert u Areni Zagreb za mene je ne samo ogroman izazov i zadovoljstvo nego i velika odgovornost. Osmisliti pravi audio i vizualni spektakl u tom impresivnom prostoru a da se pritom svi osjećamo lijepo i uživamo u toj večeri. Očekujte zaista poseban doživljaj jer će veliki broj ljudi, i na sceni i iza nje, dati sve od sebe da zajedno priredimo večer za pamćenje. Sve ono što sam godinama stvarala, snimala, pjevala i pretvarala u hitove, predstavit ćemo na najljepši i najatraktivniji način publici te večeri.
Prvi put ste u zagrebačkoj Areni. Imate bend od 40 ljudi. Je li teško sve iskoordinirati? Ili da se našalimo - slušaju li vas?
Iskreno, najteže mi je samoj sa sobom! Uvijek želim da sve bude dovedeno do savršenstva, pa često nešto dodajem, mijenjam i dopunjujem, od popisa pjesama do pratećih detalja. No to je sasvim normalno jer osoba poput mene živi s jednim motom koji je sastavni dio mog života: ‘Ništa nije svejedno’.
Donosite raskošnu produkciju i premijeru nove verzije hita “Zora je”, snimljenu s Royal Philharmonic Orchestra u legendarnom studiju Abbey Road u Londonu. Kako je došlo do toga?
Moja legendarna pjesma, ‘Zora je’, prvi je put objavljena prije 40 godina i postala je ne samo najtiražnija i najpopularnija pop pjesma nego i najprevođenije glazbeno djelo s ovih prostora. Ove sam godine, zahvaljujući Croatia Recordsu i direktoru Želimiru Babogredcu, imala čast i zadovoljstvo snimiti remake te pjesme u slavnom studiju Abbey Road, najboljem tonskom studiju na svijetu, uz pratnju Royal Philharmonic Orchestra i dirigenta Stevea Sidwella. Ne mogu opisati koliko sam uzbuđena što ćemo upravo u Areni Zagreb premijerno prikazati spot snimljen u Londonu i uživo izvesti novu verziju pjesme.
Jeste li mislili da će vam pjesma obilježiti karijeru?
Od prvog trenutka kad sam čula ovu pjesmu, vjerovala sam u nju. Sam proces njezina nastajanja bio je uzbudljiv, pomalo dramatičan. Pjesma je u početku imala sasvim drukčiji naziv i potpuno drukčiji tekst. Mijenjao se tekst, kao i aranžeri, producenti, studiji... Bilo je i suza, pa čak i prekida suradnje s nekim bliskim suradnicima. Ali vrijedilo je!
Čim ste je čuli prvi put kod Đorđe Novkovića, svidjela vam se. S Rajkom Dujmićem suradnja nije potrajala, a sve je “spasila” stihom “Suza je iz oka kanula” Marina Tucaković. Postoji li još neki neispričani detalj oko te bezvremenske pjesme?
Iako sam ja dala ideju i nazvala pjesmu ‘Zora je’, a Đorđe i ostali sudionici tijekom snimanja pomagali u oblikovanju konačne verzije teksta, kao autoricu smo potpisali Marinu Tucaković. Posrećilo se i njoj i nama. Prevedena na 13 jezika, to je pjesma koju svi razumiju i samo Bog zna koliko ju je milijuna ljudi poslušalo i zapjevalo sa mnom.
U Zagrebu imate i stan. Smatrate li se, što se kaže, domaćom? Kako to da ste se odlučili imati ovdje nekretninu?
U Zagrebu sam ostvarila svoje najveće profesionalne uspjehe i, uz autore i diskografske kuće, ostavila nezaboravan trag. Dobro se osjećam i u Zagrebu i u Imotskom, kao i u mnogim lijepim mjestima koja su me ugostila na brojnim koncertima. Oduvijek sam smatrala da novac i sve što dolazi kao rezultat rada i popularnosti treba pametno ulagati u posao, nekretnine, obrazovanje i kvalitetu života. Ono što mi moji roditelji, sa svojim skromnim primanjima, nisu mogli priuštiti. Nešto je tijekom godina propalo ili nestalo, ali nešto je i ostalo, i vjerujem da će moji unuci, uz moje pjesme, imati lijep spomen na svoju baku. U svakom slučaju, dobro je razmišljati o tome što dolazi poslije, kad slava prođe.
Uvijek ste se brinuli o modi i stilu. Koliko vam je važan vaš imidž i kako birate odjeću za nastupe?
Moda nije samo moja potreba, gotovo opsesija, nego i istinski dio mog posla. S jedne sam strane žena koja privatno voli ležeran, često i sportski stil, a s druge strane na pozornici volim izgledati vamp, s daškom ‘star looka’. Nije uvijek lako biti nov, drukčiji i izazovan. Zato se, s mnogim talentiranim ljudima iz svijeta mode, make-upa i frizure, trudim na pozornici biti posebna i zanimljiva, ali uvijek svoja. Prepoznatljiva, dosljedna i, prije svega, ženstvena.
Na snimanju nas je oduševilo kad ste rekli da se sami ofarbate, našminkate, isfrizirate... Oduzima li vam to vremena ili već jako dobro znate što vam najbolje stoji?
Kad ste tako dugo u jednoj zahtjevnoj i atraktivnoj profesiji, to znači da morate biti spremni na to da vas ljudi, čak i u privatnim i opuštenim trenucima, doživljavaju kao popularnu osobu. Jednostavno, ne možete očekivati da vas 24 sata dnevno uređuju stilisti, frizeri i ostali suradnici. Zato sam naučila samu sebe frizirati, našminkati i, kad zatreba, nešto korigirati u odjeći. U svakom slučaju, morate biti svjesni da ste uvijek pod budnim okom javnosti i koliko god to ponekad bilo opterećenje, upravo vas to potiče i ne dopušta da se zapustite.
Toliko ste godina u glazbenoj industriji, a vaša popularnost nikad nije padala. Što mislite da je ključ vašeg uspjeha?
Ključ mog uspjeha, a time i dugovječnosti, u mojim je pjesmama, u pažljivom izboru suradnika, kao i u profesionalnom pristupu i izvedbi tih sjajnih glazbenih djela. Ako vam kažem da su Đorđe Novković, Rajko Dujmić, Arsen Dedić, Mato Došen, Franjo Valentić, Branimir Mihaljević, Kemal Monteno, Nikola Borota, Dušan Bačić i Marina Tucaković samo neka od imena autora koji čine mozaik moje bogate karijere, onda je to pravo bogatstvo nota i stihova koje me već više od 50 godina vodi iz hita u hit, s koncerta na koncert. Širina i dubina moje popularnosti ne mjere se samo brojem prodanih ploča ili posjetitelja na koncertima nego i u tome što su te pjesme jednako bliske svim ljudima i nacijama. I to traje, ne prolazi. Mladi posjetitelji danas su, dijelom zahvaljujući roditeljima, a dijelom možda i mojoj energiji, postali dio te priče, dio mog trajanja. Oni su mi poseban poticaj, onaj žar i emocija koji se ne mogu odglumiti. Iskreni su, i time dragocjeni. Beskrajno sam zahvalna i njima, i njihovim roditeljima, bakama i djedovima koji su prvi zapalili tu iskru ljubavi i moje popularnosti.
Što mislite o novim generacijama pjevača i pjevačica na sceni? Koga biste s ovih prostora izdvojili?
Među mladim snagama na sceni ima mnogo talentiranih autora i pjevača. Neki su postali popularni zahvaljujući dobrim i atraktivnim pjesmama, poput Baby Lasagne, a neki zahvaljujući drugim efektima kojima privlače pozornost. No vrijeme je uvijek najbolji sudac, ono će pokazati što će od tih pjesama i izvođača doista ostati.
Početak mjeseca krenuo je tužno, napustio nas je veliki Halid Bešlić...
Halid Bešlić je bio ne samo dragi kolega nego prijatelj i veliki čovjek kojeg slava, popularnost ni novac nisu promijenili! Pamtim mnogo zajedničkih nastupa, turneja, snimanja show programa! Ali najdraža uspomena mi je njegova čestitka za moj jubilarni rođendan! Ostat će u vječnom sjećanju i nikad neće umrijeti!
Imate li omiljeni trenutak iz svoje bogate karijere koji biste voljeli podijeliti s nama?
Svaki koncert ima svoju priču i svoju ljepotu, ali dva nastupa pamtit ću posebno. To su bila vrlo cijenjena međunarodna glazbena festivala tijekom osamdesetih godina. Zlatni Orfej, popularni istočnoeuropski festival koji se održavao u Varni, na kojem sam 1986. godine bila pozvana kao special guest star, s grupom Boney M i Samanthom Fox, tad velikim međunarodnim zvijezdama. Skandiranje i ovacije kojima su me dočekali u dvorani, buketi cvijeća i izlazak desetaka obožavatelja na pozornicu u izravnom televizijskom prijenosu, sve je to iznenadilo i mene, ali i slavne izvođače koji su u čudu gledali što se događa. Samo se čulo: “Who is she?”. Tad njima nepoznata pjevačica te je večeri podigla publiku na noge i doživjela da svi u glas pjevaju svaku njezinu pjesmu! Slično se dogodilo i 1987. godine u Würzburgu, na festivalu Alpe Adria, na kojem su sudjelovale velike europske i svjetske zvijezde, među kojima Eros Ramazzotti, Toto Cutugno, Udo Jürgens, Katja Ebstein... Bila je to prekrasna ljetna noć u kojoj su deseci tisuća ljudi ispunili veličanstveni barokni trg, čekajući da se na velikoj pozornici ispred gradskih zidina pojave njihovi omiljeni izvođači. Na poziv RTV Ljubljane, koja me za taj festival predložila s grupom Avsenik, i ja sam bila dio tog spektakla. Sve velike zvijezde stigle su sa svojim timovima, PR-om, stilistima, producentima, a ja sam, pomalo izgubljena i sama, gledala oko sebe i pitala se: ‘Što ja, tako nepoznata i bez pratnje, mogu očekivati pored takvih zvijezda? Čijem se pljesku uopće mogu nadati?’. Ali tisuće naših zemljaka, koji su činili velik dio publike, počele su skandirati moje ime već prije mog izlaska na pozornicu. Nisam bila svjesna što se događa, sve dok nisam zapjevala ‘Zora je’, a iz tisuća grla odjeknulo ‘Sve me još, sve me još’. Mislila sam da sanjam! Prekrasnim trgom razlijegala se moja pjesma, a ja sam pjevala sa svom snagom i srcem. Ta podrška publike odzvanjala mi je još dugo poslije koncerta. A slavne kolege i njihovi timovi bili su toliko zatečeni glasnim pjevanjem i aplauzom da su svi uglas pitali: ‘Who is she’. Eto, ta ‘she’ traje i danas, jednako kao i tad, tih nezaboravnih osamdesetih.
Vaš izgled i energija su izvanredni. Koji je vaš tajni recept? Što izbjegavate jesti, piti? Vježbate li?
Svoj izgled dugujem, prije svega, svojim genima, ali i radu na sebi, mediteranskoj prehrani, vježbama koje sama radim kod kuće te mom vedrom i energičnom duhu. Nema prejedanja, nema opijanja! Obitelj, rad, glazba i disciplina - to je moj recept!
Kad ste se odlučili na promjenu boje kose, isprva vam frizer nije htio mijenjati boju jer je to tad bio vaš zaštitni znak. I fanovi su vas odgovarali od te promjene. Ni mama nije bila za to. Jeste li i u jednom trenutku požalili zbog te odluke? Kako to da ste uopće htjeli mijenjati svoj zaštitni znak?
Kad imaš tako dugu karijeru, to znači da te ne drži u središtu zanimanja publike samo pjesma nego i tvoj izgled. Tko se ne želi mijenjati, vole ga iz sažaljenja - kaže jedna pjesma. Promjena stila pjesama i suradnika početkom osamdesetih za mene je bila znak da se i izgledom moram barem malo odmaknuti od ‘stare Nede’. Najjednostavnija, a ujedno i najteža odluka bila je skratiti moju dugu crnu kosu, koja je godinama prije toga bila moj zaštitni znak. Promjena frizure uvijek je i neki iskorak od starog imidža. Tako sam, prateći ritam glazbe i sve novine koje su u moju karijeru donijeli mlađi autori, godinama i sama mijenjala i izgled, i glazbeni izričaj.
Kako balansirate privatni život i karijeru? Koji je vaš način opuštanja?
Moj privatni život čine obitelj i prijatelji. Oni su moja podrška, kao što sam i ja njihova. Sve zablude o ljubavima i nekim prijateljstvima skupo sam platila. Zrelost mi je donijela snagu da se oslobodim zabluda, lažnih prijateljstava, kompleksa i uzaludnih očekivanja. Neka meni mene, kako bi rekla moja baka!
Kakav je vaš odnos s obožavateljima? Šalju li vam poruke, zovu li vas na mobitel ako se dočepaju broja?
Moj odnos s obožavateljima sličan je odnosu s dragim članovima obitelji. Oni su tu da me podrže, daju mi snagu, ali istodobno znaju poštovati moju privatnost. Hvala svima koji u svom srcu vole ono što radim, koji se u mojim pjesmama mogu prepoznati i pronaći poruke koje im kroz njih šaljem.
Na snimanju nije nedostajalo ni udvarača koji šalju poruke. Što jedan muškarac mora imati da bi jaku ženu poput vas oborio s nogu?
Oduvijek su mi se sviđali pametni, ostvareni i duhoviti ljudi, pa tako i muškarci. Nekad nije bio pravi trenutak, nekad nas je jednostavno život ili posao razdvojio, ali sam voljela i boljela ljude s kojima sam bila, i sa svima ostala u dobrim odnosima. Vjerujem da se prava ljubav nikad ne ugasi. No moj sadašnji status najbolje mi odgovara i glasi: živjela sloboda!
Imate lijepu kćer Jelenu. Koliko je slična vama i na što ste najponosniji?
Moja kći Jelena moj je najveći uspjeh, a njezin brak i njezina divna djeca, blizanke Neda i Aleksandra, koje imaju 13 godina, te dječak Dušan, koji ima 11, moje su pravo blago, moj motiv i moja snaga. Jako sam ponosna na njezinu uspješnu obitelj i skladan brak jer ja svoj, nažalost, nisam uspjela sačuvati. Nastojat ću im biti podrška u svemu, u školovanju, ali i u životu. Djeca su već velika i danas su mi podrška i na koncertima i kod kuće. Neobična smo obitelj jer tri generacije žive pod istim krovom, ali u našem se slučaju to pokazalo kao ključ uspješne i sretne obitelji, međusobne podrške, ljubavi i poštovanja.
Kako unuci komentiraju svoju baku koja nije tipična baka nego više Jennifer Lopez? Što najviše volite raditi kad ste skupa?
Za svoje sam unuke cool baka, moderna, pomalo ‘crazy’, ali ona koja im skuha najukusniji ručak i pruži najljepše trenutke, i kod kuće i na sceni.