Zvuk je postao prvi znak rata u Ukrajini. Prije eksplozije, prije vijesti, prije slike na ekranu. Za milijune ljudi rat se ne doživljava samo očima, nego prvenstveno sluhom. Rakete, dronovi, protuzračna obrana i sirene stvorili su novu zvučnu stvarnost u kojoj se opasnost prepoznaje po nijansi tona, brzini približavanja i trajanju zvuka. Iznova je to potvrdio i jučerašnji, brutalni ruski napad na Ukrajinu.
POGLEDAJTE VIDEO:
- Sakrili smo se u hodnik i čuli zvuk drona Šehid koji se približavao. Zatim je slijedila eksplozija i veliki bljesak svjetlosti. Nakon toga, još jedna eksplozija. Prozori su bili razneseni i izbijeni iz okvira. Ali hvala Bogu, preživjeli smo, opisala je ruski napad na Kijev Ljudmila Kuznecova.
Zračne snage diljem zemlje izdale su upozorenje na raketni napad diljem Ukrajine. Naveli su kako su na meti balističkih raketa koje su lansirane iz zrakoplovne baze Kapustin Jar, oko 400 km istočno od granice. Jedna od njih bila je i Putinov glavni adut u zastrašivanju Ukrajinaca i Zapada, raketa Orešnik koja je pala na kritičnu infrastrukrutu grada Lavova.
Naime, prije raketiranja zračne sirene najčešći su signal upozorenja za Ukrajince. Njihov prodorni, zavijajući zvuk para gradove u bilo koje doba dana i noći. Ipak, kako svjedoče brojni ljudi, sirena je tek početak. Ona znači mogućnost napada, ali ne i njegovu sigurnost.
- Sirena ti daje vremena da se pripremiš. Pravi strah dolazi kad čuješ ono što dolazi poslije - ispričala je stanovnica Harkiva Julija Verbitska u razgovoru za britanski Guardian, opisujući noći u kojima se s djecom skriva u hodniku stana jer nemaju sklonište.
S vremenom su ljudi naučili razlikovati zvukove. Krstareće rakete, poput ruskih Kalibra ili H-101, proizvode duboko, teško brujanje koje se postupno pojačava. Taj zvuk, kažu, ne dolazi naglo – on se približava.
- To je kao mlazni avion koji ne prolazi, nego dolazi ravno prema tebi - rekao je stanovnik Lavova Andrij za Associated Press, dodajući da u tim trenucima nema razmišljanja – tijelo samo reagira.
Balističke rakete, s druge strane, često se uopće ne čuju. Kako su za AP objasnili stanovnici Dnjipra, one ne ostavljaju prostor za reakciju. Nema sirene, nema zvuka dolaska – samo iznenadna eksplozija. Upravo zato mnogi kažu da su balistički udari psihološki najteži jer dolaze bez ikakvog upozorenja.
Poseban strah izazivaju dronovi, osobito iranski Šehidi koje Ukrajinci nazivaju 'mopedima'. Taj nadimak nastao je zbog karakterističnog zvuka koji podsjeća na stari motor ili kosilicu. Za razliku od raketa, dronovi se dugo zadržavaju u zraku. O njima je opširno pisao Kyiv Independent, citirajući stanovnike Kijeva koji tvrde da je najgore slušati kako dron kruži, nestane pa se ponovno pojavi.
- Znaš da nosi eksploziv, ali ne znaš gdje će pasti - rekla je za taj portal Marharyta Koldanova, dodajući da zujanje zna trajati i po pola sata.
Zvuk drona, kažu, paralizira. Ljudi leže budni, slušaju nebo i čekaju ili pucanj protuzračne obrane ili udar u tlo. Kada ukrajinska PZO djeluje, zvuk je oštar i kratak. Iskusni stanovnici već razlikuju presretanje od promašaja.
- Kad ga pogode u zraku, čuješ tup, raspršen prasak. Kad ne – čuješ pad - objasnio je jedan stanovnik Kijeva za Foreign Policy, koji je cijeli tekst posvetio fenomenu ‘slušanja rata’.
S vremenom se razvija i očekivanje. Ljudi prate obrasce napada, doba noći, vremenske prilike. Kako piše Guardian, mnogi Ukrajinci tvrde da se bude nekoliko minuta prije sirene jer je tijelo naviknuto na ritam napada. Najčešći i najžešći udari, kažu, događaju se između dva i pet ujutro.
Psihološki teret takvog života ogroman je. Prema izvješću organizacije Human Rights Watch, stanovnici Hersona svjedočili su da čak i djeca i kućni ljubimci reagiraju na zvuk dronova. I psi trče u zaklon čim čuju karakteristično zujanje. Zvuk je postao okidač za instinkt preživljavanja.
- Rat te nauči slušati svijet na način na koji nikad nisi htio. Nekad smo slušali glazbu. Danas slušamo nebo - rekao je jedan kijevski IT stručnjak za Foreign Policy.
Tišina, kažu, može značiti kratki predah, ali i dolazak nečega još gorega. Zato, analiziraju svaki šum i uče prepoznavati razliku između upozorenja i prijetnje. Zvuk im je informacija, presuda i ponekad jedina šansa za spas.