Cijene prirodnog plina u Europi porasle su danas i do 35 posto nakon što su se intenzivirali napadi na energetsku infrastrukturu u Perzijskom zaljevu. Cijene plina u Europi porasle su za više od 60 posto otkako je 28. veljače započeo američko-izraelski rat protiv Irana. Nizozemski TTF ugovor za prirodni plin, koji se smatra europskim referentnim pokazateljem, skočio je na 74 eura, prije nego što je djelomično smanjio dobitke.
Dva vala iranskih napada prouzročila su „opsežnu štetu” u Ras Laffan u Kataru, najvećem svjetskom središtu za ukapljeni prirodni plin, što je ponovno potaknulo zabrinutost oko opskrbe energijom.
Iran je gađao Katar nakon što je Izrael bombardirao iranski dio Južnog Parsa, plinsko polje između Katra i Irana s najvećim zalihama plina na svijetu. Polje Južni Pars ili kako ga u Kataru zovu North Dome je plinsko-kondenzatno ležište prirodnog plina smješteno u Perzijskom zaljevu. To je daleko najveće nalazište prirodnog plina na svijetu.
Energetski stručnjak Davor Štern upozorava na energetsku krizu ako se rat na Bliskom istoku ne prekine i zaraćene strane ne sjednu za stol i dogovore mir.
- Koliko znam, nismo dobivali plin direktno iz Katra ili jesmo, ali u malim količinama, uglavnom LNG dolazi iz Amerike. Međutim, kako Amerika uzima LNG iz čitavog svijeta i prodaje ga po čitavom svijetu, onda se ta mapa isporuke mijenja. Ako su se naše plinare opskrbile unaprijed s dovoljnim količinama plina i ako u ugovorima stoji da se cijene ne mijenjaju onda u redu, ali ovo nisu normalne promjene cijena na dnevnoj bazi - govori nam Štern te dodaje da će promjene sigurno osjetiti Daleki istok i Indija u kojem se nalazi veliki dio svjetske proizvodnje.
- Kina, Japan, Južna Koreja, Indija, cijeli taj dio svijeta uzima velike količine tog plina. Poskupljenje plina će utjecati na puno toga. Plin je osnovni energent u industrijskoj proizvodnji uz ugljen koji se vidim također vraća. Koristi se za proizvodnju umjetnog gnojiva, za proizvodnju električne energije, plin je sirovina za sintetička goriva, razne kemikalije. Koristi se za proizvodnju čelika, staklo, plastiku, keramiku. Kada plin poskupi onda raste cijena tih usluga i proizvodnje ili drugim riječima kada poskupi plin poskupi sve. Utjecaj na cijene bi mogli imati i napadni u Crvenom moru, pogotovo ako se zatvori Suez - govori nam sugovornik.
Ako se rat na Bliskom istoku odulji i nastavi kao energetski rat čije se natruhe već sada mogu vidjeti, onda prijeti energetska kriza. Svaka oštećenja ili blokade Južnog Parsa mogu smanjiti opskrbu stotinama milijuna kubičnih metara plina dnevno. Globalna tržišta reagiraju odmah što znači rast cijena.
Davor Štern isto kao i belgijski premijer alternativu vidi u trenutačno nepopularnoj ideji, a to je normalizacija odnosa s Rusijom. Premijera, Barta De Wevera, kritizirali su zbog poziva na normalizaciju odnosa s Rusijom kako bi se ponovno osigurale jeftine opskrbe energijom.
- Promjena odnosa prema Rusiji, bilo kratkoročno ili dugoročno i završetak rata u Ukrajini su način da se ovo prebrodi. To već dugo tvrdim pa su me prozvali rusofilom, ali mi o tome ne odlučujemo, to će odlučiti Europska unija, a SAD je već na neki način donio odluku. Mislim da će vrlo brzo pitanje dogovora doći na razmatranje - zaključuje Štern.
EU i Rusija
Udio ruskog plina u EU-ovu uvozu plina iz plinovoda pao je s oko 40 posto u 2021. na oko 6 posto u 2025. Promatrajući plin iz plinovoda i LNG zajedno, ruski udio u ukupnom uvozu plina u EU iznosio je 2025. oko 13 posto.
Vijeće je u siječnju 2026. donijelo uredbu o zabrani uvoza LNG-a i plina iz plinovoda iz Rusije počevši od 18. ožujka 2026., s prijelaznim razdobljima za postojeće ugovore. Do kraja 2027. zabranit će se sav uvoz ruskog plina.
To udaljavanje od ruskog plina moguće je uglavnom zahvaljujući naglom povećanju uvoza LNG-a i ukupnom smanjenju potrošnje plina u EU-u. Sjedinjene Američke Države bile su glavni dobavljač LNG-a u 2025. za EU, s udjelom od gotovo 58 posto ukupnog uvoza.
Tko je zamijenio Rusiju?
Norveška je u 2025. bila glavni dobavljač plina u EU-u osiguravši gotovo trećinu ukupnog uvoza plina. Među ostalim dobavljačima bili su Sjedinjene Američke Države, Alžir, Ujedinjena Kraljevina, Azerbajdžan i već spomenuta Rusija.