Mihail Hodorkovski, bivši politički zatvorenik i izvršni direktor naftne tvrtke Yukos, najbogatiji Rus na početku 21. stoljeća i najpoznatiji oligarh s kojim je počela Putinova čistka i formiranje apsolutne vlasti u Rusiji, za Politico je iznio kako zaustaviti Putina.
- Potrebna je dokaziva sposobnost ne samo da se kazni, već i da se odvrati. Sankcije koje nisu uravnotežene s potrebnim ulaganjem u obrambene snage i spremnošću da se te snage koriste, nikada neće uspjeti — što se sada jasno vidi kroz ruske dronove koji smjelo testiraju obranu NATO-a - naveo je Hodorovski te dodao da na Zapadu postoji kardinalno ne poznavanje i razumijevanje ruskih i Putinovih ciljeva.
- U svojoj srži, rat u Ukrajini ne vodi se radi gospodarske kontrole nad jednom produktivnom zemljom. On je strateški i ideološki pokušaj borbe protiv ideje uspješnih demokratskih država u ruskom susjedstvu, kao i pokušaj ponovnog uspostavljanja dominacije koju je Moskva uživala tijekom većeg dijela 20. stoljeća. Ipak, kao odgovor, EU je protiv Rusije uvela energetske sankcije kroz tri glavna smjera: smanjenje uvoza, uvođenje cjenovnog ograničenja i sekundarne sankcije. No, učinak je u najboljem slučaju bio zanemariv — da ne spominjemo činjenicu da sankcije nemaju nikakav moralni autoritet kada zapadne vlade i dalje svake godine plaćaju milijarde za ruski plin - rekao je Hodorokovski i dodao da je trenutačni pristup pogrešan.
- Vjera da se ruski ratni stroj može postupno financijski iscrpiti energetskim sankcijama jednostavno ne drži vodu. To je umišljaj koji proizlazi iz toga što zapadni čelnici promatraju Putinove motive kroz prizmu vlastitih demokratskih vrijednosti i pritom pogrešno shvaćaju globalno tržište nafte. Europski su čelnici odlučili udovoljiti svojim domaćim političkim publikama koliko god mogu, dok Putin zauzima potpuno suprotan stav. Za njega nacionalni imperativi u potpunosti nadjačavaju bilo kakve ustupke javnom mnijenju - objasnio je zapad-istok antipod.
Ekonomski šok
Hodorovski navodi da Rusija igra na kartu energetske ovisnosti Starog kontinenta.
- Uklanjanje do 5 milijuna barela ruske nafte i dodatna 2 milijuna barela naftnih derivata s tržišta — a da se pritom ne izazove naftni šok — složen je zadatak s upitnim izgledima za uspjeh. Zato su se zapadni čelnici toga klonili, a u svakom slučaju, i dalje postoji dovoljno tržišta za rusku naftu u zemljama koje ovaj rat doživljavaju, riječima zloglasnog Nevillea Chamberlaina, kao “svađu u dalekoj zemlji, među ljudima o kojima ne znamo ništa - napisao je Hodorkovski i dodao koliko novca od energenata završi u ukrajinskom ratu.
- Nafta po cijeni od 70 dolara po barelu znači porezne prihode od 60 milijardi dolara za ruski savezni proračun, od čega se otprilike 40 posto koristi za financiranje rata. U trenutačnim uvjetima, kombinirane mjere usmjerene na izolaciju ruskog energetskog sektora smanjuju taj iznos na otprilike 30 do 40 milijardi dolara. Osim toga, sekundarne sankcije prema kupcima ruske nafte mogle bi dodatno smanjiti proračunske prihode za još 10 do 15 milijardi dolara. No čak ni gubitak od 40 milijardi dolara godišnje iz saveznog proračuna od 400 milijardi — u kojem prihodi od nafte i plina sudjeluju s najviše 17 posto — neće natjerati Moskvu da promijeni smjer. Riječ je, svakako, o znatnom ograničenju, ali ono nije ni približno dovoljno da bi Putina dovelo za pregovarački stol. On to lako može nadoknaditi — primjerice blagim slabljenjem rublja — a u zemlji nema ni opozicije čije bi glasove morao uzeti u obzir - naveo je neugodnu istinu.
Rizik
Hodorkovski smatra da su sankcije van rušilačkih kombinacija, te kontroverzno predlaže da je jedini način da se Putina prisili na zaustavljanje rata, masovno i dugotrajno vojno jačanje NATO-a. Ništa drugo neće biti jednako odlučujuće.