Dan nakon Kolone sjećanja, mnogi građani odali su počast i žrtvama pokolja u ostalim prigradskim naseljima oko Vukovara. U velikom podrumu velebnog zdanja zgrade Borovo commercea do 19. studenoga skrivalo se gotovo dvije tisuće ljudi, mahom staraca, majki s djecom i ranjenih branitelja, jer je to sklonište bilo i pomoćno mjesto skrbi za ranjenike iz vukovarske bolnice.
Tog dana u podrum su se povukli i branitelji s položaja koji su pali u ruke neprijatelja, a to su dobro znali četnici i vojska JNA kad su opkolili zgradu i preko megafona naredili svima da izađu ili će biti zapaljeni.
- Do 31. listopada bila sam u skloništu na Trpinjskoj cesti, gdje smo i živjeli, u Jadranskoj ulici. Pala je granata i ubila supruga Tvrtka. Tad je teško ranjen i sin Robert, kojega su uspjeli odvesti do bolnice. Prije nego što je otišao rekao mi je: 'Mama, bit će sve dobro'. Sklanjala sam mu glavu da ne vidi da pored mene leži njegov otac mrtav. Robert je tad imao 20 godina, nestao iz vukovarske bolnice, iznesen je iz bolnice na nosilima jer je bio teško ranjen u desnu ruku i nogu. Doktor Njavro ga je pripremio za evakuaciju. Netko je na razglas prozvao njegovo ime. Medicinska sestra Blanka Maslov ga je izgurala na njegovu ležaju. Prišao mu je jedan muškarac i rekao: 'Majiću, dolijao si'. S njim je u bolničkoj sobi bio mladić iz Zagreba, Davor, koji mi je sve to ispričao jer su njih dvojica u bolnici puno pričali. Prije nego što su ih rastavili, Robert mu je rekao: 'Pronađi mi mamu i sestru Robertinu'. Moja kći Robertina tad je imala 16 godina - prisjetila se događaja iz tog vremena Katica Majić, koja je kasnije, 19. studenoga, zarobljena sa svima ostalima u novoj obućari te odvezena sa ženama i djecom put Srbije.
- Samo iščekujem vijesti da su pronašli njegove kosti. Jako želim što prije naći sina, pa da znam gdje je, da onda odem ja. Ne daj mi Bože da ja odem, a da ne znam gdje je. Jedva čekam da budemo nas troje skupa u sve vijeke. Kad god osvanu vijesti da su pronađene neke kosti, ponadam se da je to možda moj Robert - dodaje Katica, koja zbog svega što je doživjela nema želju živjeti u Vukovaru.
Prema podacima, poslije predaje svih osoba iz podruma Borovo commercea, puno njih je izdvojeno iz kolone u koju su postrojeni i ubijeno, a mnogi su odvedeni u nepoznato. S popisa onih koji su bili tog dana u podrumu nedostaju 52 osobe.
- Udruga Vukovarske majke svake godine organizira odavanje počasti žrtvama Borova naselja kod ostataka nekadašnjeg Borovo commercea. Prisjećamo se svih onih koji su u ovom dijelu Vukovara položili živote čekajući spas u podrumu, a dočekali krvnika koji ih je odveo u nepoznato - rekla je tom prilikom Ljiljana Alvir.