Noćno nebo iznad Europe, uključujući i Hrvatsku, bilo je obasjano spektakularnom aurorom borealis, poznatom i kao polarna svjetlost. Rijetki prizori su vidljivi zbog snažnog udara solarnih vjetrova koji su zahvatili Zemljinu atmosferu.
Polarna svjetlost u utorak je bila vidljiva i iz Hrvatske, a čitatelj nam je poslao fotografiju neba vidljivog iz mjesta kod Ličkog Osika, iznad brda Ljubovo u Lici.
POGLEDAJTE GALERIJU:
Kako je izvijestio portal Space.com, uzrok ovog nebeskog fenomena bio je snažan i dugotrajan koronalni izbačaj mase (CME) sa Sunca, klasificiran kao X1.9.
Britanski meteorološki ured ranije je izdao upozorenje na geomagnetsku oluju, a tijekom noći zabilježeni su jaki olujni uvjeti razine G3, dok su pojedini poremećaji lokalno mogli doseći i vrlo jaku razinu G4.
Intenzitet oluje ovisio je o točnom vremenu dolaska CME-a i magnetskoj orijentaciji, što je omogućilo pojavu polarne svjetlosti i na znatno nižim geografskim širinama nego inače.
U prekrasnim prizorima mogu uživati brojni građani diljem Hrvatske, gdje je večeras dovoljno vedro.
Polarna svjetlost, poznata i kao aurora, prirodni je svjetlosni fenomen koji se pojavljuje na nebu, prvenstveno u polarnim regijama. Kada se pojavljuje na sjevernoj hemisferi, naziva se aurora borealis (sjeverna svjetlost), a na južnoj hemisferi aurora australis (južna svjetlost). Ovaj nebeski ples svjetla izravna je posljedica interakcije solarnih čestica sa Zemljinom atmosferom. Kada nabijene čestice stignu do Zemlje, naša magnetosfera ih usmjerava prema polovima. Tamo se te čestice velike energije sudaraju s atomima plinova u gornjim slojevima atmosfere, najčešće s kisikom i dušikom. Ti sudari pobuđuju atome, koji zatim oslobađaju višak energije u obliku svjetlosti. Boja aurore ovisi o vrsti plina i visini na kojoj se sudar događa:
- Zelena - najčešća, nastaje sudarom s molekulama kisika na visinama od oko 100 do 300 kilometara.
- Crvena - rjeđa, stvara se interakcijom s kisikom na većim visinama, iznad 300 kilometara.
- Plava i ljubičasta - boja mogu se pojaviti kada se čestice sudaraju s molekulama dušika
U ovom slučaju, udar CME-a pojačan je iznimno brzim solarnim vjetrom koji dolazi iz goleme koronalne rupe na Suncu. To je područje gdje magnetska polja na površini slabe i otvaraju se, dopuštajući vjetru nabijenih čestica da slobodnije pobjegne u Sunčev sustav.
Ovaj događaj mnoge podsjeća na veliku geomagnetsku oluju iz svibnja 2024., koja se smatra najbolje dokumentiranom u povijesti. Tada je polarna svjetlost bila vidljiva na nevjerojatnim lokacijama, poput Floride, Meksika, Kanarskih otoka pa čak i Portorika. U Europi je zabilježena sve do Portugala i Sardinije. Sadašnje prognoze govore da bi se sličan scenarij mogao ponoviti. Aurora je već viđena iznad Nizozemske i Njemačke, a ako oluja dosegne G5 snagu, mogla bi se vidjeti i iznad Francuske, Italije, a uz malo sreće i na našim prostorima. U Sjedinjenim Državama, svjetlosni spektakl mogao bi se protegnuti sve do Alabame i sjeverne Kalifornije.