Četiri generacije ribarske obitelji iz Ližnjana ostalo je vjerno moru. Morsko plavetnilo i bogatstvo koje more velikodušno daje uvuklo se pod kožu obitelji Kostešić koja desetljećima njeguje tradiciju velike ribarske obitelji. Najstariji je 96-godišnji Grgo Kostešić, koji je svoje široko znanje te iskustvo i veliku ljubav prema moru prenio na sina Valtera (69), a cijelu priču nastavili su Grgin unuk Marko (37) te praunuci, Markova djeca Maris (6) i Roko (3), pa Marin (9) i Matea (12), djeca Markove sestre.
POGLEDAJTE VIDEO:
I svi uglas kažu: “More je zakon!”. S koljena na koljeno prenosi se znanje o lovu ribe, parangalima, tataki tehnici, pušćama, mrežama i svim drugim “čudima” o kojima su našoj ekipi uglas pričali i oni najmlađi.
- Dida je poslu učio mene, kao i moj otac, a ja to znanje prenosim na svoju djecu. Naša barka nama je brod na kojemu su rođene brojne uspomene - priča Marko držeći najmlađeg ribara (3) u naručju.
- Ja još cijepam drva kad ovi mlađi nemaju vremena - kroz smijeh govori.
Grgo više ne ribari, ali i dalje krpa mreže, još zavesla da osjeti taj otpor mora koje se uvijek i zauvijek poštuje. Iako mu je liječnik zbog raka kože pokušao reći da ne može na more, ovaj mu je odmah odgovorio: “Onda me ubijte odmah!”.
A Marko, inače policijski inspektor, većinu slobodnog vremena provodi na moru i u moru jer obožava roniti. Ronilačka odijela kupio je i djeci.
- Imao sam desetak godina kad sam ulovio prvu ribu. Prvu barku napravili smo ženin brat i ja. Nije bilo ‘šoldi’ za kupnju barke. Svojim rukama napravili smo barku koja je dobila ime po mojoj prvoj kćeri. Kad sam stasao u mladog čovjeka, profesionalno sam se bavio ribolovom loveći ribu na ribarskim brodovima, a uz to sam radio i u Uljaniku kao brodomonter. Volio sam loviti ‘kalamare’ i ‘grancipore’, kojih je tad bilo u izobilju - priča Grgo, koji je i dobar radni vijek, tridesetak godina, dao Uljaniku.