Pradjed Grgo (96) glava je ribarske obitelji, a svoje znanje prenio je na sina Valtera (69), unuka Marka (37) te praunuke Mateju (12), Marina (9), Maris (6) i Roka (3)
KAD NAŠ BROD PLOVI...
FOTO Četiri generacije obitelji u Istri vjerne su ribarskoj tradiciji: 'Dida je učio mene, a ja djecu'
Čitanje članka:
2
min
Četiri generacije ribarske obitelji iz Ližnjana ostalo je vjerno moru. Morsko plavetnilo i bogatstvo koje more velikodušno daje uvuklo se pod kožu obitelji Kostešić koja desetljećima njeguje tradiciju velike ribarske obitelji. Najstariji je 96-godišnji Grgo Kostešić, koji je svoje široko znanje te iskustvo i veliku ljubav prema moru prenio na sina Valtera (69), a cijelu priču nastavili su Grgin unuk Marko (37) te praunuci, Markova djeca Maris (6) i Roko (3), pa Marin (9) i Matea (12), djeca Markove sestre.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
00:22
I svi uglas kažu: “More je zakon!”. S koljena na koljeno prenosi se znanje o lovu ribe, parangalima, tataki tehnici, pušćama, mrežama i svim drugim “čudima” o kojima su našoj ekipi uglas pričali i oni najmlađi.
- Dida je poslu učio mene, kao i moj otac, a ja to znanje prenosim na svoju djecu. Naša barka nama je brod na kojemu su rođene brojne uspomene - priča Marko držeći najmlađeg ribara (3) u naručju.
A Grgo, “glava” ribarske obitelji, iako je zagazio u 96 godinu, pun je znanja te je i dalje aktivan i okretan.
- Ja još cijepam drva kad ovi mlađi nemaju vremena - kroz smijeh govori.
Grgo više ne ribari, ali i dalje krpa mreže, još zavesla da osjeti taj otpor mora koje se uvijek i zauvijek poštuje. Iako mu je liječnik zbog raka kože pokušao reći da ne može na more, ovaj mu je odmah odgovorio: “Onda me ubijte odmah!”.
A Marko, inače policijski inspektor, većinu slobodnog vremena provodi na moru i u moru jer obožava roniti. Ronilačka odijela kupio je i djeci.
Grgo je ribario aktivno do 83 godine, a onda je “vlast” prepustio sinu, unuku i praunucima. Pun života i znanja oko mora koje ćuti svim svojim bićem. objašnjava nam da je još kao dijete počela ta ljubav koja je samo jačala i rasla.
- Imao sam desetak godina kad sam ulovio prvu ribu. Prvu barku napravili smo ženin brat i ja. Nije bilo ‘šoldi’ za kupnju barke. Svojim rukama napravili smo barku koja je dobila ime po mojoj prvoj kćeri. Kad sam stasao u mladog čovjeka, profesionalno sam se bavio ribolovom loveći ribu na ribarskim brodovima, a uz to sam radio i u Uljaniku kao brodomonter. Volio sam loviti ‘kalamare’ i ‘grancipore’, kojih je tad bilo u izobilju - priča Grgo, koji je i dobar radni vijek, tridesetak godina, dao Uljaniku.
Sin Valter nastavlja da je biti ribar težak i trnovit put. Ali istovremeno veličanstven. Zaraditi taj kruh “sa sedam kora” uz škrto more tih davnih godina bilo je teško. Ali svaka muka se isplatila, jer more daje neopisivi mir.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
