Kako dan odmiče, na površinu izlaze zarđali metalni dijelovi brodova, ograde, pa čak i teški strojevi, i prebacuju se na drugo plovilo.
Nije riječ o običnom čišćenju morskog dna. Na brodu nema posade, a cijeli je sustav autonoman. Riječ je o demonstraciji inicijative SeaClear2.0, koju financira EU i čiji je cilj promijeniti način prikupljanja smeća iz mora.
POGLEDAJ VIDEO: Brunch tvrtke Abysalto na kojem je predstavljen humanoidni robot
Ispod površine
Znanstvenici i poduzeća koji stoje iza inicijative SeaClear2.0 i njezina prethodnika SeaClear razvili su flotu dronova koji mogu pronaći i ukloniti smeće na morskom dnu. Takvi bi roboti smanjili potrebu za roniocima i pomorcima koji obavljaju opasan posao čišćenja podvodnog smeća.
Robotima upravlja umjetna inteligencija, pod ljudskim nadzorom, i preuzimaju velik dio posla. Ugrađeni sustav umjetne inteligencije omogućuje im da detektiraju boce, gume i drugo smeće s pomoću kamera i sonara te da ga razlikuju od stijena, biljaka i morskih životinja.
SeaClear2.0 dio je misije EU-a „Obnova naših oceana i voda”, čiji je cilj do 2030. prepoloviti količinu smeća u moru.
- U moru završava golema količina smeća - rekao je Bart De Schutter, profesor na Tehnološkom sveučilištu Delft u Nizozemskoj i koordinator inicijativa SeaClear i SeaClear2.0.
Većina tog smeća potone na morsko dno, daleko od naših očiju, a glavni je cilj njegova istraživačkog tima pronaći ga i ukloniti.
- Mnogi projekti bave se smećem na površini mora, ali mi ga tražimo na morskom dnu. Vrlo je važno ukloniti smeće s dna jer ono može onečistiti okoliš - objasnio je De Schutter.
Dodao je da je plastika posebno problematična:
- Ako ne uklonite plastiku, ona se razgrađuje u mikroplastiku, koju je vrlo teško ukloniti.
Sve veća flota robota za čišćenje
Sustavi SeaClear i SeaClear2.0 funkcioniraju kao uhodana posada za čišćenje, pri čemu različiti dronovi obavljaju različite zadatke.
Najprije površinski dron plovi u područje u kojem se obavlja čišćenje i šalje podvodne i zračne dronove za otkrivanje smeća. Oni skeniraju morsko dno, identificiraju smeće i bilježe njegovu lokaciju.
Površinski brod zatim šalje dron za prikupljanje smeća, koji ga uzima hvataljkom ili usisavanjem. Za teže predmete, dizalica može spustiti pametnu hvataljku.
Tim testira i druge sustave, uključujući autonomnu teglenicu koja služi kao plutajući kamion za smeće koje se prevozi na obalu. Osmislili su i manja plovila za prikupljanje plutajućeg smeća, tako da ništa ne ostavljaju za sobom.
Glavni dio sustava razvijen je u okviru prvog projekta SeaClear, koji je trajao od 2020. do 2023. SeaClear2.0 okuplja 13 partnera iz Hrvatske, Cipra, Francuske, Njemačke, Izraela, Italije, Nizozemske, Rumunjske i Španjolske.
- Projekt SeaClear2.0 bavi se prikupljanjem većih komada smeća. Prilikom testiranja već smo uklonili gume, metalne ograde i dijelove brodova. S pomoću dizalice na površinskom dronu možemo podići i teže predmete - rekao je De Schutter.
Danas se ta vrsta smeća obično prikuplja ručno. Na morsko dno moraju se poslati ronioci, koji smeće izranjaju ili ga vežu kabelom kako bi se moglo izvući. Taj postupak nije samo skup, nego može biti opasan za ronioce.
- Važna je sigurnost, učinkovitost i isplativost - rekao je Yves Chardard, glavni izvršni direktor francuskog poduzeća Subsea Tech, partnera u oba projekta SeaClear.
Napomenuo je da dronovi mogu raditi u teškim uvjetima, uključujući loše vrijeme i slabu vidljivost. „Dronovi će omogućiti operacije čišćenja koje su danas preskupe ili preopasne”, izjavio je.
Gume, automobilska sjedala i poteškoće
Tu tehnologiju nije bilo lako razviti. More je teška lokacija za rad, s koje može biti vrlo teško ukloniti smeće. Na primjer, tijekom testiranja u Hamburgu u Njemačkoj došlo je do problema.
- Uspjeli smo detektirati predmete čak i u mutnoj vodi s pomoću sonara. Ali kad smo pronašli gumu, nismo je mogli podići. Vjerojatno je težila više od 200 kilograma - rekao je Chardard.
To nas je potaknuo na prilagodbu dizajna, posebno dronova za prikupljanje većih predmeta. Već na sljedećem su se testiranju u Marseilleu poboljšanja isplatila.
- Za samo 30 do 40 minuta skenirali smo i očistili odabrano područje. Za manje od sat vremena izvadili smo gume, ograde, automobilska sjedala i druge velike komade smeća. Sustav je funkcionirao mnogo bolje nego u Hamburgu - rekao je Chardard.
Više od smeća: mine i sigurnost
Daljnja testiranja planiraju se u Veneciji, Dubrovniku i Tarragoni, a između svakog probnog čišćenja dodat će se poboljšanja.
Istraživači istražuju i primjene koje nadilaze prikupljanje smeća. Ta bi tehnologija, na primjer, mogla pomoći u otkrivanju neeksplodiranih mina na morskom dnu preostalih od Drugog svjetskog rata.
- Svoje dronove možemo koristiti i za te primjene, budući da možemo pronaći i te predmete. Razmatramo i sigurnosne primjene, kao što su praćenje luka i otkrivanje nezakonitih ili opasnih aktivnosti - rekao je De Schutter.
Tim se zasad fokusira na poboljšanje tehnologije prije završetka projekta krajem 2026.
- Nismo još postigli točno ono što želimo. Ali nismo daleko od cilja. Sad moramo usavršiti tehnologiju - rekao je Chardard i dodao da sustav nije potpuno autonoman pa će i dalje biti potreban ljudski nadzor.
Nadaju se da će do kraja projekta lokalne vlasti moći koristiti robote za čišćenje u cijeloj Europi. Ako budu uspješni, količina guma, metala i plastike bačenih na morsko dno napokon bi se mogla početi smanjivati, a cilj čišćih oceana postao bi dostižniji.
Istraživanje u ovom članku financirano je iz EU-ova programa Obzor. Stajališta sugovornika ne odražavaju nužno stajališta Europske komisije.
Istraživači koje financira EU razvijaju flote robota vođene umjetnom inteligencijom za opasan i prljav posao pronalaženja i uklanjanja smeća s morskog dna.
Autor: Tom Cassauwers
Ovaj je članak izvorno objavljen u časopisu EU-a o istraživanjima i inovacijama Horizon.