Amaterizam i muljanje oko remonta protupožarnih Canadaira i Air Tractora zgrozio je ovih dana hrvatsku javnost. ZTC je groteskna priča o propuštenim prilikama, ali i dokaz lošeg upravljanja od strane vojnog kadra koji o tržišnom poslovanju nema puno veze. To je problem i onih koji su takve doveli u ZTC, firmu koja je mogla biti zlatna koka. Nekoć visokostručna firma, koju je politika s vrhunskog kirurga svela na kvartovskog pedikera. U Domovinskom ratu ZTC je bio kičma tehničke ispravnosti borbenih letjelica Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Da to nije bio, ishod mnogih oslobodilačkih operacija naših Oružanih snaga bio bi upitan. Međutim, taj svijetli slijed nije se nastavio. U postratnom vremenu politika nije pitala zrakoplovnu struku što i kako dalje sa ZTC-om i njegovim kapacitetima. Nije ni marila. Što napraviti s tvrtkom koju je u svakom pogledu pregazilo vrijeme? Teško je pronaći brz i jednostavan recept za spas, ali evo nekoliko prijedloga za premijera Andreja Plenkovića i obrambenog ministra Marija Banožića.