Zlatko mi je bio suigrač, a potom i trener, mogu o njemu reći samo najljepše stvari, rekao nam je tužnim glasom Ozren Bonačić (84) o Zlatku Šimencu, koji je preminuo u 88. godini života
OZREN BONAČIĆ O ŠIMENCU
'Zlatko je bio jedinstveni slučaj u svijetu sporta, čak je na SP-u u rukometu bio i najbolji branič'
Čitanje članka:
2
min
Igrao sam takav presing na protivniku da gola zabio nije, ne znam je li taknuo loptu. Ja sam to shvatio kao moj trenutak dokazivanja.
Godina je bila 1955., mjesto radnje Split. Zlatko Šimenc sudjelovao je na plivačkom mitingu, nakon kojeg su se, po tadašnjem običaju, igrale vaterpolske utakmice. Adrenalin ga je nakon nastupa vjerojatno već i prošao, kad je uslijedio još veći nalet adrenalina. Stavili su mu vaterpolsku kapicu na glavu, objasnili glavni zadatak i od tog trenutka ljubav prema vaterpolu nikad nije prestala.
Zlatko Šimenc, od milja za prijatelje i suigrače Ćos, preminuo je u 88. godini života, tijekom kojeg je ostavio zlatne crtice u hrvatskom i jugoslavenskom sportu. Primarno kao vaterpolist, s obzirom na uspjehe, ali i kao rukometaš, štoviše, također reprezentativac bivše države.
Šimenc je bio jedan od najistaknutijih članova zlatne generacije Mladosti koja je potkraj šezdesetih i početkom sedamdesetih godina zavladala vaterpolskom Europom s čak četiri naslova prvaka Starog kontinenta. Na Olimpijskim igrama u Tokiju 1964. godine doživio je reprezentativnu krunu karijere osvojivši srebrnu medalju. Tijekom desetogodišnje reprezentativne karijere odigrao je 101 utakmicu, osvojio još tri srebrne medalje na europskim prvenstvima, zlatnu na Mediteranskim igrama, no klupska karijera potrajala mu je dvostruko dulje. Svih 20 godina podario je jednom klubu, Mladosti. Na klupi "žabaca" počeo je i trenersku karijeru, tijekom koje je, kad je beogradski Partizan preuzeo prevlast, potpisao Kup pobjednika kupova u Šibeniku 1975. te iste godine i premijerno izdanje europskog Superkupa u Ljubljani.
Zahvaljujući upornom profesoru Krešimiru Pavlinu, Šimenc je ljeti vaterpolsku loptu mijenjao rukometnom. Počeo je u Rukometnom klubu Vihor, tek nešto kasnije nakon vaterpola, nastavio u Mladosti te nastupio na dva svjetska prvenstva, 1958. i 1961. godine. U vaterpolu primarno branič, u rukometu razigravač, strijelac, šuter. U 24 nastupa tijekom četiri godine postigao je 52 gola. Igrao je u finalu Kupa Jugoslavije 1959. godine, u generaciju koju je predvodio legendarni Rudi Carek, a dio iste bio je i Vladimir Stenzel, između ostalih.
- Zlatko mi je bio suigrač, a potom i trener, mogu o njemu reći samo najljepše stvari. Bio je jedinstveni slučaj u svijetu sporta, reprezentativac u dva sporta, pogotovo u tako zahtjevna i nama važna kao što su vaterpolo i rukomet. Mislim da je čak bio i proglašen na rukometnom SP-u za najboljeg obrambenog igrača - rekao nam je tužnim glasom Ozren Bonačić (84).
Uz sport, Šimenc je bio iznimno uspješan i u akademskom djelovanju. Nakon gimnazijskog obrazovanja, odlučio je pokušati na Pravnom fakultetu, no nakon prve godine prebacio se na tadašnju novoosnovanu Visoku školu za fizičku kulturu u Zagrebu. Bio je redoviti profesor na Kineziološkom fakultetu, predsjednik Stručnog savjeta vaterpolskog saveza Jugoslavije, član Vijeća Hrvatskog olimpijskog odbora, predsjednik Kluba, predsjednik Stručne komisije Hrvatskog vaterpolo saveza, a 2001. dobio je i Državnu nagradu za sport Franjo Bučar za životno djelo.
Supruga Nevenka bila je nekadašnja odbojkaška reprezentativka bivše države, a djeca Dubravko i Iva također su se razvili u vrhunske sportaše. Iva je bila prvakinja Hrvatske u sinkroniziranom plivanju, a Dudo je postao jedan od najboljih vaterpolista Hrvatske.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
