Iza naizgled bezazlenih rečenica kriju se poruke koje dijete može doživjeti kao prijetnju, kritiku ili odbacivanje. Psiholozi objašnjavaju koje fraze sabotiraju komunikaciju i nude jednostavne zamjene
Lifestyle
Komentari 0
Iza naizgled bezazlenih rečenica kriju se poruke koje dijete može doživjeti kao prijetnju, kritiku ili odbacivanje. Psiholozi objašnjavaju koje fraze sabotiraju komunikaciju i nude jednostavne zamjene
Roditelji često ne shvaćaju da ono što govore djeci može imati veći utjecaj nego što misle. Prema stručnoj psihologinji Reem Raouda, određene ustaljene fraze ne samo da ne potiču suradnju, već mogu zatvoriti vrata komunikacije i stvoriti otpor.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:00
1. "Zato što ja tako kažem."
Ovaj odgovor ukida dijalog i nameće slijepo pokoravanje. Djeca se tada osjećaju ignorirano i manje su sklona suradnji. Umjesto toga, savjetuje se roditeljima da kažu: "Znam da ti se ova odluka ne sviđa. Objasnit ću ti, a onda idemo dalje".
2. „Ako ne poslušaš, gubiš (nešto što voliš).”
Umjesto toga, predlaže se „Kad budeš spreman/na surađivati, moći ćemo zajedno (raditi što želiš)”. Ovaj pristup ne zvuči kao kazna, već djetetu daje osjećaj kontrole i motivaciju da sudjeluje.
3. "Nemoj plakati, sve je u redu."
Ovakav odgovor može djetetu poslati poruku da su njegovi osjećaji nevažni ili da ih ne bi trebalo pokazivati. Psihologinja Raouda objašnjava kako to može stvoriti emotivnu distancu, djeca koja ne osjećaju povezanost s roditeljem, manje su sklona suradnji. S druge strane, kada se dijete osjeti viđeno i shvaćeno, lakše se umiruje i stvara dublje povjerenje prema odraslima.
Roditeljstvo vođeno egom događa se kad odrasli djeluju ne zato da podrže djetetovo emocionalno sazrijevanje, već kako bi zadržali vlastiti osjećaj važnosti, kontrole ili nepogrešivosti. Umjesto da budu oslonac, roditelji tada postaju autoritet koji traži potvrdu.
Primjeri takvog ponašanja uključuju tvrdoglavo inzistiranje na svojem stavu, čak i kad su očito u krivu, odbijanje da se ispričaju jer “roditelji ne griješe”. Ponekad i odluke koje se donose iz straha “što će ljudi reći” nisu u najboljem interesu djeteta, već u službi održavanja slike savršenog roditelja.
Kao posljedica, djeca u takvom okruženju mogu razviti osjećaj da ih se voli samo kada su poslušna ili kad udovolje tuđim očekivanjima, što može ozbiljno narušiti njihovo samopouzdanje i osjećaj vlastite vrijednosti.
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+