Za siću imali koncesiju, padale prijetnje smrću, a sad se u taj kafić uplela i visoka politika!

Popiti kavu uz more, desetljećima se moglo u Zadru. Nitko nije previše propitivao kako su se najbolje lokacije na pomorskom dobru dodjeljivale, a ugostitelji su desetljećima radili bez previše briga. No, odluka stara godinu dana da se napravi natječaj za dodjelu dozvola tko će i kako raditi na pomorskom dobru, otkrila je kako su dosadašnji korisnici najvrednijeg prostora, onog uz more, došli do posjeda, kako su radili, te na kraju kako su potkradali gradjane, grad i državu.

Na natječaj koji je trebao biti transparentan za sve sudionike postaje tako zadarska noćna mora. Naime, na isti se javlja tvrtka NERO PLUS d.o.o., Zadar, koja je za nekoliko odličnih lokacija, dala daleko najbolje ponude, te je zapravo treba početi raditi na njima. To se nije nimalo svidjelo starim korisnicima lokacija, no, situacije je eskalirala jer se prijetilo vlasniku tvrtke NERO PLUS d.o.o. Josipi Beretinu, koji se nakon toga povukao iz trke za koncesije. No, u travnju 2025. godine Općinsko državno odvjetništvo u Zadru podiglo je optužnicu protiv Hrvoja Perića (52), Ive Bratovića (53) i Ante Šale (53) zbog sumnje u počinjenje kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona na štetu Josipa Beretina (28) tijekom 25. i 26. veljače ove godine u Zadru, i to zbog prijetnji.

Djelo na koje se sva trojica terete glasi: „Tko drugome ozbiljno prijeti da će njega ili njemu blisku osobu usmrtiti, teško tjelesno ozlijediti, oteti, ili mu oduzeti slobodu, ili nanijeti zlo podmetanjem požara, eksplozijom, ionizirajućim zračenjem, oružjem, opasnim oruđem ili drugim opasnim sredstvom, ili uništiti društveni položaj ili materijalni opstanak, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.

Tako je jedan natječaj otkrio mnogo više i to pod krinkom kako sve može i treba biti transparentno, no, to nije bilo desetljećima. Poduzetnici ugostitelji su tako desetljećima za mizerne naknade, koristili pomorsko dobro, a najviše se iskristalizirao slučaj Bazen na kojem je dosta dugo postojala ugostiteljska djelatnost, no prijašnji vlasnik je morao predati objekt Jeri Perići, bivšem boksaču koji se krajem devedesetih vratio iz SAD-a je na jednoj od najbolji zadarskih lokacija držao kafić. Bazen je tako postao ogledni primjer kako se radilo u nečiju privatnu korist, a sve kontra gradjana i grada. Naime, kad se usporede ponude, Bazen je plaćao za mjesečnu najamninu manje nego što je građani plaćaju stan od šezdesetak kvadrata, a sve godine koje je radio, struja i voda su bili besplatni.

Naime, iako je to bio uvjet za poslovanje mjerila nikad nisu odvojena od Plivačkog Kluba Zadra, pa su zapravo građani posebno plaćali račune za kafić. Bazen je doživio i nekoliko fizičkih preinaka za koje nisu postojale dozvole primjerice ostakljivanje terase. Po javno dostupnim podacima, prijavljena je dobit na tristotinjak tisuća eura, a konobari na minimalac manji od 700 eura.

- Na toj lokaciji te po količini ljudi koja tamo gravitira priukazati promet ispod milijun eura godišnje je smiješno, kazuje zadarski ugostitelj te tako zapravo otkriva kako je počeo rat oko lokacija koje gradska uprava ne može ili ne želi riješiti skoro godinu dana.

Rješenja koje nije inovativno dosjetio se gradonačelnik Šime Erlić koji pokušava preko gradskog vijeća u kojem HDZ ima većinu opravdati svoje odluke te tako demokracije radi prepušta odluku vijećnicima. Dosada je povjerenstvo bilo to koje je odlučivalo o koncesijama, a sad gradonačelnik prebacuje odluke na ljude koji nisu uopće upoznati s natječajima te tako pokušava zaobići pravni put. Kako se gospodarilo gradskom imovinom pokazali su natječaji koji sad kad se konačno i napravljeni, otvoreni, no, kako rezultati nisu odgovarali gradska vlast ih je jednostavna suspendirala i stavila po strani, i to na godinu dana.