Šatori su uklonjeni tijekom noći s 28. na 29. prosinca, čime je završen jedan od najbizarnijih perioda u novijoj povijesti Beograda
News
Komentari 12
Šatori su uklonjeni tijekom noći s 28. na 29. prosinca, čime je završen jedan od najbizarnijih perioda u novijoj povijesti Beograda
Nakon devet mjeseci blokade, uklonjeno je šatorsko naselje ispred Narodne skupštine Srbije, kolokvijalno poznato kao "Ćacilend". Srpski predsjednik Aleksandar Vučić proglasio je uklanjanje pobjedom nad "obojenom revolucijom" i najavio da će na istom mjestu tijekom blagdana biti postavljeno "Božićno selo", koje će za građane biti otvoreno nekoliko dana.
ako ovo izgleda kao uklonjen cacilend, pitanje je na mestu. Ali posto je zapravo postao 'novogodisnje seoce' .... odgovor je jasan. pic.twitter.com/E7OhCJuw7x
— Poluprivrednik (@Preizuzetnik) December 29, 2025
Šatori su uklonjeni tijekom noći s 28. na 29. prosinca, čime je završen jedan od najbizarnijih perioda u novijoj povijesti Beograda, tijekom kojeg je ključni dio grada bio pretvoren u zabranjenu zonu, ograđenu i čuvanu od strane režimskih lojalista. Vučić se zahvalio ljudima koji su boravili u kampu, nazvavši ih "herojima" koji su "čuvali zemlju i obranili državu".
​- Bio je to taktički potez koji je doprinio slamanju obojene revolucije - poručio je Vučić.
"Ćacilend" je niknuo u ožujku kao odgovor vlasti na masovne prosvjede predvođene studentima, koji su tražili odgovornost za tragični kolaps nadstrešnice na željezničkoj stanici u Novom Sadu, gdje je poginulo 16 ljudi. Kako bi spriječio prosvjednike da zauzmu strateški važan prostor između zgrada Predsjedništva, Skupštine i gradske uprave, režim je organizirao vlastiti kamp.
Iako je u početku predstavljen kao okupljanje "studenata koji žele učiti", ubrzo je postalo jasno da kamp naseljavaju članovi vladajuće stranke, zaposlenici javnih poduzeća, navijačke skupine i osobe sumnjive prošlosti. U jednom trenutku u kampu su se pojavili i bivši pripadnici Jedinice za specijalne operacije (JSO), poznati kao "Crvene beretke", odgovorni za atentat na premijera Zorana Đinđića 2003. godine.
Sam naziv "Ćacilend" nastao je kao satirična dosjetka prosvjednika. Sve je krenulo od grafita "Ćaci u školu", gdje je zbog nepismenosti autora umjesto slova "đ" (đaci) napisano "ć". Termin su preuzeli prosvjednici kako bi ismijali navodne studente u kampu, a "Ćacilend" je postao metafora za Srbiju pod Vučićevom vlašću - apsurdnu i represivnu političku arenu.
Tijekom devet mjeseci, Pionirski park i Trg Nikole Pašića bili su utvrđeni betonskim barijerama i višeslojnim metalnim ogradama. Ulaz su kontrolirali čuvari u crnom, a policija je bila stalno prisutna. Politički analitičar Nikola Parun opisao je kamp kao "tumor na ovom gradu", dok ga je profesor prava Goran Dajović usporedio sa srednjovjekovnom logikom "zaštite feuda, gdje je gospodar umjesto jarka s krokodilima postavio šatore i batinaše".
Postojanje "Ćacilenda" nije prošlo bez ozbiljnih incidenata. Zabilježeno je više napada na građane i novinare, a u studenom je pretučen i gradski vijećnik oporbenog pokreta Kreni-promeni Aleksandar Jovanović Ćuta. Vrhunac nasilja dogodio se u listopadu, kada je u kampu došlo do pucnjave u kojoj je ranjen jedan muškarac.
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+