U Tottenhamu nije krenulo najbolje. Pripreme su me dotukle jer su bile jedne od najtežih u životu. Razlog je bio i to što nakon Eura nisam htio čuti za nogomet, ispričao je Modrić
(NE)USPJEH PRVAKA
Modrić: Perfekcionist sam. Od malih nogu morao sam se boriti i zato sam takav sada na terenu
Čitanje članka:
15
min
Slaven Bilić ugostio je Luku Modrića u emisiji (Ne)Uspjeh prvaka. Prvi dio emitiran je prošlog tjedna, a danas se od 20 sati emisija nastavila. Kapetan hrvatske reprezentacije prošlog je ponedjeljka u velikom intervjuu s bivšim izbornikom hrvatske reprezentacije progovorio o svojim počecima.
Dvojac se dotaknuo tema poput smrti djeda kojega su tijekom Domovinskog rata ubili četnici, odbijenice u Hajduku, dolaska u Dinamo te "kaljenja" u Zrinjskom i Interu na početku profesionalne karijere. U novom nastavu pričao je kako je napustio Dinamo, o transferu iz Tottenhama u Real, razgovorima sa Danielom Levyjem čelnim čovjekom Spursa, ali i o interesu koji je Chelsea godinama gajio za njega.
Period nakon Lige za bedaka u Dinamu ide ti jako dobro, počinje dominacija koja traje, nažalost gotovo pa i danas. Igraš za mladu reprezentaciju koja igra dobro. Ulaziš u A reprezentaciju i debitiraš protiv Argentine. Nakon toga ulaziš u reprezentaciju i odmah postaješ stožerni igrač. Euro 2008. ti je prvo veliko natjecanje na kojem imaš važnu ulogu. Počinje trijumfalno, daješ gol iz penala u trećoj minuti, što je golema stvar. Nakon našeg razgovora noć prije došlo je veliko razočaranje. Znam da te ta priča još uvijek mori.
- Ta priča nikad neće završiti. Bez obzira na to što smo kasnije napravili s reprezentacijom, bili drugi pa treći, to se ne može zaboraviti. To je jedan od najtežih trenutaka u mojoj nogometnoj karijeri. Iako sam bio mlad, nisam bio spreman. Stvarno je bilo teško. Sve to procesuirati, što se dogodilo, što smo mogli bolje… Melješ po glavi što bi bilo kad bi bilo. Sljedećih nekoliko mjeseci nisam mogao normalno funkcionirati. Kad sam otišao u Englesku, i dalje sam razmišljao o tome. Sjetite se situacije i trenutka u svlačionici nakon Turske. Tako nije ni na sprovodu. U tom trenutku nitko ne razmišlja. Ulazili su ljudi u svlačionicu i govorili: "Sve će biti dobro." A ti ga gledaš i misliš: "Što će biti dobro, pusti me na miru." Samo želiš da se svi maknu i nestanu. Ali opet, to te ojača. Bez neuspjeha ne bi znao cijeniti ni uspjehe. Koliko god ne želiš da se tako nešto dogodi, ipak ti treba da bi nešto naučio i kasnije se više veselio - rekao je Modrić.
U tom trenutku, uz Dinamo koji raste, igrate kvalifikacije za Ligu prvaka, gdje ima razočaranja poput Werdera, ali i velikih pobjeda. U tim kvalifikacijama protiv Engleza, Rusa i Izraela dolaziš na jednu visoku razinu. Postao si zreo i svjestan svoje kvalitete.
- To je bila potvrda onoga što sam oduvijek mislio o sebi. Pokazao sam i dokazao se u najvećim utakmicama u Dinamu, kroz Europu i prvenstvo, pogotovo protiv Hajduka, protiv Engleske i Rusije. To su utakmice na kojima potvrđuješ kvalitetu. Utakmica protiv Njemačke na Euru jedna je od boljih u povijesti reprezentacije. Sigurno se i vi i ja sjećamo da sam vam, nakon Makedonije, kad smo išli na Wembley, rekao u svlačionici da ćemo ih tamo zgaziti.
Mi smo bili u Čatežu i ti mi dođeš… U srijedu je utakmica na Wembleyju koja nama ne znači ništa, a njima sve. Ma uvijek Wembley znači nešto. U ponedjeljak je na treningu bilo blato, ti mi dolaziš sav blatnjav i govoriš: "Možete li zamisliti kad izađemo na Wembley kako ćemo ih razbit?"
- Vi ste nama mlađima dali to samopouzdanje. Osjećali smo ogromnu zahvalnost prema vama i htjeli smo vam to vratiti. Kad bih odigrao lošu utakmicu, osjećao sam se kao da sam vas izdao. Toliko smo vam htjeli vratiti za sve što ste nam dali, ne samo kao trener nego i savjetima. Sjećam se kad ste mi još u mladoj reprezentaciji dali kapetansku traku, iako je bilo starijih igrača. Na jednom od prvih treninga rekli ste mi da sam rang Inieste, koji je tada tek počinjao igrati za Barcelonu: “Ti si taj rang, samo on igra u Barceloni.” Zamislite što je to tada značilo meni i mojem razmišljanju, koliko sam bio spreman napraviti na terenu za vas. To nas je nosilo sve te godine. Imali smo odličan balans starijih i mlađih. Kovač, Srna, Šimunić i ostali stvorili su sjajnu atmosferu.
'Pitao sam se kada ću napraviti transfer iz Dinama'
Je li ti smetalo što si morao ostati još godinu dana u Dinamu? Ćorluka i Eduardo otišli su godinu dana ranije u Arsenal i City.
- Nije mi smetalo jer sam htio ostati u Dinamu, ali bilo mi je krivo što su oni otišli. Razmišljao sam da bih volio s Dinamom napraviti neki rezultat u Europi jer je i Dinamo imao tu ambiciju. Tako se barem prezentiralo nama. Međutim, dođe prva ponuda, Ćarli odlazi, moj najbolji prijatelj. Druga, Dudu isto ide. Zašto, ako se priča da želimo napraviti nešto veliko? Odu ti dva najbitnija igrača. Bez obzira na to, htio sam ostati. Uživao sam u Dinamu, bilo mi je lijepo. Dođe polusezona, prodaju Vukojevića. I onda stanem i kažem si: “Što ja radim ovdje?” Htio sam i ja otići. Tad sam se naljutio i ušao u sukob s klubom. Tada se pojavio Chelsea, klub me na polusezoni nije htio pustiti, a onda je u lipnju došao Tottenham i odmah sam rekao da idem jer sam jako dobro poznavao klub.
London, ogroman grad. Klub je jedan od pet najvećih u Engleskoj. Veliki transfer, a ti si već i iskusniji igrač. Englezima najviše pomogne kad ih dobiješ, što smo mi i napravili. Dolaziš tamo, početak je škakljiv, a ne pomaže ni što smo ponovno igrali s Englezima i izgubili 4-1. Trener je Ramos i kreću priče o spremi. Muka kratko traje, a onda dolazi dobra stvar, Harry Redknapp.
- U Tottenhamu nije krenulo najbolje. Pripreme su me dotukle jer su bile jedne od najtežih u životu. Razlog je bio i to što nakon Eura nisam htio čuti za nogomet. Mjesec dana nisam ništa radio, a inače sam “lud” kad ništa ne radim, igram košarku, tenis… Ništa nisam radio mjesec dana jer mi je svega bilo dosta. Došao sam tamo i počele su pripreme: trčanje, tri treninga dnevno. Trening počinje u pola osam ujutro na golf terenima u Valenciji, gdje smo se pripremali. Trčimo Zokora, Silva i ja. Zokora kilometar ispred mene, ha-ha. U pola jedanaest trening na plaži, a poslije navečer nogomet, a meni noge drvene. Uz to sam imao ozljedu koljena. Sezona nije dobro krenula, izgubili smo nekoliko utakmica i imali samo bod.
Nakon nekoliko kola dolazi Harry za trenera. Igramo kući s Boltonom i on zapravo nije trebao biti na klupi jer je došao noć prije. Ali, kao iskusni lisac, sjedne na klupu. Protiv Boltona kući, postavi ekipu i mi odigramo sjajno, dobijemo 2-0. Tu je krenulo. S vremenom smo igrali jedan od najljepših nogometa u ligi. Pobijedili smo i Liverpool kod kuće. Tu je i ona famozna utakmica 4-4 s Arsenalom na Emiratesu. Ma igrali smo fenomenalno. On je obožavao Hrvate i stvarno je bio idealan trener za našu ekipu. Pravi stručnjak, frajer, razumije nogomet. Promatra, kaže kad treba, a instrukcije su mu točne, kako i što raditi na terenu. Obožavao je nas Hrvate. Uvijek je lijepo pričao o vama, Štimcu… U jednom trenutku bila su nas četvorica: Pletikosa, Kranjčar, Ćarli i ja, pa su nas zvali “Crotenham”.
Redknappa često znaju podcjenjivati jer je sam sebi najveći neprijatelj, ne mari previše za taktiku. On voli na teren staviti što je moguće više igrača koji znaju s loptom. Ne boji se istodobno staviti i tebe i Niku jer voli napadački nogomet.
- Razumije nogomet i po meni je nevjerojatno da on nikad nije bio izbornik Engleske. Bio je idealan za tu generaciju koju su tada imali.
To su bile i one izvan-nogometne stvari… U Tottenhamu si igrao i Ligu prvaka, pa utakmica sa Cityjem kad ste ih dobili nakon šezdesetak godina. Rasteš, dobivaš individualne pohvale Alexa Fergusona i onda opet zove Chelsea. Bio si blizu odlaska 2011. godine u Chelsea. Tada sam puno naučio o tvojem karakteru. Reprezentacija je igrala prijateljsku utakmicu u Dublinu kad je počeo prijelazni rok i došao si do mene rekavši da moramo razgovarati jer zove Chelsea. Jesi li htio ići u Chelsea? Vidio si to kao iskorak, ali igrač si Tottenhama, a oni su teški za pregovore, pogotovo s engleskim klubovima. Igrali ste generalnu probu s Tottenhamom, ti si odigrao dobro i slavio gol koji ste zabili. Rekao si mi tada: “Zvali su me iz Chelseaja i rekli da se tako ne ponaša igrač koji želi otići iz kluba.” Ja sam ti rekao: “Reci ti njima da si ti Luka Modrić i da, ako te žele kupiti, neka te kupe. Što bi ti trebao, udariti trenera šakom u glavu? U današnje vrijeme kad je normalno ne pojaviti se na pripremama…” Ti si tada želio otići, ali nisi htio raditi stvari koje se ne rade.
- Da, ja sam to izjavio, a možda nisam trebao. U Tottenhamu mi je bilo lijepo i moj odnos sa svima bio je fenomenalan. Osjetio sam da sam tada dosegao neku razinu i htio sam napraviti iskorak. Tottenham je bio tvrd, predsjednik Levy mi je na prvom razgovoru, na kojem je bio prilično čvrst, dao do znanja da nema šanse da će me pustiti. Ja sam nakon toga nastavio normalno. Znao sam da će biti teško otići u gradskog rivala. Htio sam to, ali sam bio svjestan koliko će biti teško. Na kraju se nije dogodilo, ali nastavio sam igrati kao da ničega nije bilo. Odigrao sam jednu od svojih najboljih sezona, bili smo četvrti, ali Chelsea je te godine osvojio Ligu prvaka. Nije to bilo kao danas, Chelsea je bio peti, ali kako su osvojili Ligu prvaka, oni su ušli u natjecanje, a mi nismo. Nakon toga došao je Real i tako je ispalo još bolje. Da sam otišao u Chelsea, vjerojatno ne bi bilo Reala, barem ne odmah iduće sezone. Tako da je, zapravo, ispalo idealno.
'Nisam htio to napraviti Tottenhamu, ali morao sam otići na stepenicu više'
Prije toga se mi nismo plasirali na SP 2010., a 2012. godine dolazi Euro i situacija je slična kao 2008. godine. Opet su tu s nama Iniesta, Xavi i Pirlo, ali ti sada već znaš u svojoj glavi da si njihov rang.
- Imam veliku vjeru u sebe i svoje kvalitete, ali kad igraš protiv takvih, vjera malo znači jer moraš pokazati jesi li pravi. Igrali smo u grupi koja je na kraju postala finale (Španjolska – Italija, op. a.). Mogli smo i jedne i druge dobiti, igrali smo odličan nogomet protiv njih, ali nije se poklopilo i ispali smo u grupi.
To je ona utakmica protiv Španjolske za koju kasnije saznajemo da te José Mourinho konačno dolazi gledati zadnji put, a ti odigraš fenomenalno. Protiv Španjolske i Turske — dvije utakmice koje smo izgubili, ti si odigrao sjajno. Protiv Turske si namjestio Oliću zicer za prečku, a igra protiv Španjolske bila je vrhunska. Je li ti Levy obećao da će te pustiti ako te zove Real?
- Istina je da mi je obećao, ali to je bilo na polusezoni jer sam i dalje htio otići. Chelsea me i dalje želio. Razgovarali smo i o produljenju ugovora, ali on mi je u jednom trenutku rekao: “Jedini klub u koji ću te pustiti je Real.” Koliko god ja vjerovao u sebe, to je zvučalo nedostižno i daleko. Real je nešto posebno; bio sam trinaest godina i znam o čemu govorim. Rekao sam mu: “A što ako Real ne dođe?” A on mi odgovori: “To je jedini klub u koji ću te pustiti.” Imali smo i kasnije razgovor, na kojem je bila i supruga Vanja, i on je sve ponovio.
- Došao je Euro, a prije priprema zovu me i kažu da me Real želi. Tu sam ostao paf. Kontakt je počeo još pri kraju sezone i tada sam znao za interes Reala, razgovarao sam i s trenerom. Odlazak tamo bio je sve samo ne lagan. Bez obzira na sve što mi je rekao, pregovori su bili teški i dugi. Zna se kako sam se ponašao u tom trenutku. Bilo mi je teško napraviti taj korak, ali na jednoj strani imao sam riječ, a riječ je za mene zakon. Razumijem pregovore i dogovore, ali bilo je jako teško i iscrpljujuće. Zato sam se odlučio na taj korak jer sam bio spreman u tom trenutku više ne igrati.
Napravio si ono što si se sezonu kasnije suzdržavao napraviti.
- Bilo je teško zbog mog odnosa i povijesti s navijačima. To nije moj karakter, ali nisam vidio drugo rješenje.
Iz Dinama odlaziš posljednji, i ovdje isto. U svakom si klubu dao sve od sebe. Dolaziš u Real – sjećaš li se prvog dolaska na Bernabéu? Nisam nikad bio trener, ali Radomir Antić, koji je vodio i Real i Atlético, govorio je da te Bernabéu jednostavno “proguta”. Sjećaš li se tog trenutka?
- Kako ne. Da Bernabéu “guta” osjetio sam već kad sam s Tottenhamom igrao protiv Reala u četvrtfinalu Lige prvaka. Na zagrijavanju, Ćarli i ja trčimo, a ja imam osjećaj da mi je publika doslovno nad glavom. To je taj respekt i ta vrsta straha koju protivnici osjećaju kad igraju protiv Reala. Upravo to izdiže klub. Navijači nisu ultra glasni, osim u najvećim utakmicama, ali podrška je nevjerojatna. Taj osjećaj koji stadion daje teško je opisati dok ga sam ne doživiš.
Sjećam se prvog dana, prošao sam liječnički pregled, imao predstavljanje, a popodne smo trenirali. Prvi me dočekao Iker Casillas i poželio mi dobrodošlicu. Ulazim u svlačionicu, a unutra sve jedan veći od drugoga: Cristiano, Higuaín, Alonso… Cristiano je bio na masaži i samo je rekao: “Napokon si došao.” Ušao sam među zvijeri. U glavi sam odmah imao cilj, nametnuti se i pokazati da sam pravi. Takav mi je mentalitet.
'Mourinho je inzistirao da me Real dovede'
Nisi prošao pripreme i početak nije bio sjajan. Nisi tip koji će vikom privlačiti pažnju – tvoj je teren mjesto na kojem pokazuješ tko si, a u početku nisi igrao. To je bio težak period u Realu, gdje se teško dobiva povjerenje. Jesi li se ikad pitao je li Real bio pravi izbor?
- Niti u jednom trenutku. Bio sam sretan što sam ondje, što mogu trenirati s takvim klasama i biti dio takvog kluba. Kroz treninge sam odmah osjetio da je to moje mjesto. Igrao sam protiv tih igrača i ranije, i već tada sam osjetio da se mogu nositi s njima, koliko god situacija bila teška.
- Real nije dobro krenuo, Mourinho je bio trener, a upravo je on najzaslužniji što sam došao. Tražio je mene i nikoga drugog. Klub mu je tada nudio mnoge druge opcije, ali on je inzistirao. Moram pohvaliti i Levyja, držao je riječ. On je uvijek bio težak pregovarač; teško je pustio Balea, Kanea, Berbatova… U jednom se trenutku i Real dvoumio, htjeli su Silvu, Matu, Cazorlu… No Mourinho je tada imao moć, a Florentino Pérez ga je obožavao, i danas ga obožava. Mourinho je rekao: “Ili Luka ili nitko.” To je napravilo razliku. Mogao je reći da će čekati, ali nije, i zbog toga sam mu neizmjerno zahvalan. I danas se čujemo. Jedino mi je žao što nisam duže radio s njim.
Jesi bio ljut što te nije stavljao u igru na početku?
- Nisam. Puno je razgovarao sa mnom i rekao mi je da budem strpljiv. Igrao bih utakmicu dobro, a onda bi me vadio u 60. minuti, nekad na poluvremenu. U jednom mi je trenutku to bilo frustrirajuće jer sam vidio da mogu. Osjetio sam da mogu. Situacija u klubu nije bila najbolja, atmosfera nije bila bajna. Koliko god nisam razumio španjolski, osjetio sam to. Pomoćnici su isto puno pričali sa mnom. Sjećam se protiv Deportiva kad me Mourinho izvadio; jedan pomoćnik je došao razgovarati sa mnom i tada sam u tom razgovoru izbacio sve iz sebe. Htio sam četiri–pet utakmica zaredom igrati i, ako to nije to, nikom ništa, više se neću žaliti. Rekao mi je da su prezadovoljni sa mnom i da će moje vrijeme doći. Nakon toga je sve krenulo na bolje. Počeo sam više igrati i onda se dogodila utakmica s Manchesterom gdje se sve okrenulo. Prije mene je ušao Kaká, jedva sam čekao ući. Onda su i ostali počeli pričati o meni. Tada se sve okrenulo.
Velikani trebaju poguranac, ali taj tvoj trenutak bi došao kad-tad. Tu počinje ono najbolje kad dolazi Carlo Ancelotti.
- Posebna je ta deseta Liga prvaka koju sam pod njim osvojio. Bila je to “la décima”, deseta, broj 10 koji obožavam. Protiv Atletica sam asistirao Ramosu. To je nešto nevjerojatno. To pokazuje Real kao klub koji nikada ne odustaje. Bez obzira na nedaću, oni uvijek vjeruju da mogu nešto napraviti. Ta je utakmica to pokazala.
Vi nakon toga kao da ste postali ovisni o tim Ligama prvaka. Imaš čak šest naslova. To je prava dinastija.
- To je Real. Kad smo osvojili desetu, oni su već pričali o jedanaestoj, ali tamo nema uživanja jer odmah traže iduću titulu. To je nevjerojatno.
Jesi li u Realu postao ultimativni profesionalac? Vidić je jednom rekao da je tek u Unitedu vidio koliko se dodatno radi.
- U Realu sam prvi put uzeo osobnog trenera jer ga imaju svi. Svi rade dodatno. Nakon treninga nitko ne ide odmah kući; svi rade nešto – teretana, masaža, tenis, badminton. Uvijek sam volio raditi, ali tamo sam prvi put uzeo kondicijskog trenera da poboljšam fizičke kapacitete, spriječim ozljede i radim na preventivi. Real te na to natjera.
Mourinho, Ancelotti, Benítez, Zidane. U čemu su slični, a u čemu različiti?
- Svaki je poseban na svoj način. Te usporedbe ne volim jer svaki trener ima svoj način rada i karakter. Neki su bliski ekipi, drugi naglasak stavljaju na taktiku. Teško mi je uspoređivati, ali od svakoga sam naučio jako puno. Prema Mourinhu imam poseban osjećaj jer me doveo. S Carlom sam u prvoj etapi sve osvojio; on je nevjerojatna osoba, poseban, kao čovjek i trener vrh vrhova. Benítez se kratko zadržao, ali od njega sam puno naučio. Zidane – tri Lige prvaka zaredom. Njegov sam dolazak u svlačionicu doživio nevjerojatno. Gledali smo ga kao djeca. Razgovarali smo s njim, trenirali. Bio je i pomoćnik Ancelottiju, ali je tada bio rezerviraniji; kao glavni trener bio je fenomenalan. Ima posebnu auru, nogomet ima u malom prstu. Točno je znao što ekipi treba, vidio je kvalitetu u ekipi, imao je zahtjeve i puno je rotirao jer je vjerovao da su svi važni. To je pokazao i djelima. Taj period s njim bio je poseban. Ponekad bi igrao s nama na treninzima. Nije mogao previše trčati, ali kvaliteta mu je bila nevjerojatna. On je iskren i izravan kao i Morunho. Nogomet je odavno izmiženj, nema tu previše filozofije. Sve je jednostavno, a od svega se radi neka filozofija.
'Od malena ima odgovornost i to sam prenio na teren'
Ti si toliko u Madridu da kad djeci kažeš “idemo doma”, oni misle da idu u Madrid.
- Da, iako volim Zadar gdje ljetujem, tamo igram karte s prijateljima, kupam se. Njima je kuća Madrid. Ivano je bio u Londonu dvije godine, a curice su cijeli život tamo. Kuća, prijatelji, škole – sve im je tamo.
Jesu li ti nedostajali igrači s kojima si sve osvojio? Neki dan sam stavljao na papir: Casillas, Pepe, Ramos, Marcelo, Carvajal, Bale, Benzema, Ronaldo, Kroos, Higuaín. Jesu li ti oni puno falili?
- Naravno. S nekima sam ostvario jako blizak odnos. Jako mi je nedostajao Marcelo kad je otišao, i Sergio, i Mateo… Iz Reala te tjeraju, a on je baš htio otići. Igrao je jako puno i igrao je jedan od boljih nogometa u Realu. Koliko god nije cijelo vrijeme bio protagonist, igrao je vrhunske utakmice i bio je jako važan. Htio je stalno igrati, kao Toni, Casemiro i ja. Bilo mi je teško kad je Mateo otišao, ali od kad je došao, stvorili smo poseban odnos, kemiju koja traje i danas. Već smo u reprezentaciji bili bliski, a kad je došao u Real, još smo se više zbližili. Kad netko ode iz Reala, često se dogodi da se putevi razdvoje, ali s njim je odnos postao još čvršći. Nismo samo prijateljski vezani nego i kumski. Svi igrači koji su odlazili nedostaju, ali tako je i na to se navikneš.
U Madrid dolaze vrhunski igrači i to te dodatno motivira da se stalno dokazuješ, a s druge strane pomisliš: ako su se riješili svih tih igrača, moraš zapeti još jače. Nema tu ni trena pauze.
- U Realu ne trpe prosječnost. Ako osjete da si ispod nivoa, odmah te maknu. Drugi jedva čekaju da padneš da bi dobili priliku, ali to shvaćamo na zdrav način. Svakodnevni je pritisak očekivanja, moramo biti na vrhu jer drugi dolaze i to je priroda posla. Zadržao sam se dugo i s te strane sam sretan i ponosan. Jako sam kompetitivan. Dosta se potenciralo da se starije treba micati. To traje od SP-a u Rusiji i to mi je bio dodatan motiv da i dalje mogu.
Tvoja uloga kao igrača je objektivno nevjerojatna. To što radiš na terenu je nevjerojatno. Kreativan si, genijalac, umjetnik. Kako to funkcionira? Ulaziš li u neki trans? Kontroliraš tempo utakmice, način igre, a to nije povremeno – to traje 90 minuta, svakih tri dana, 20 godina u klubu gdje kredita nema. Kako uđeš u to stanje?
- To je stanje koje je teško opisati. Sve sa strane prestane postojati, ostaje samo teren, suigrači i fokus. Nema distrakcija. I kad imaš probleme, dođeš na teren i sve zaboraviš. U tih 90 minuta ništa ne postoji, samo lopta, teren i suigrač.
Maradona je rekao da se odmara na terenu.
- Da, tako je. Kad si na terenu, ne postoji ništa drugo. Uvijek moraš ostati miran. Cijelo vrijeme moraš biti na nivou, držati balans, organizirati, biti miran i staložen. Golovi i sve ostale nagrade pripadaju Ronaldu i Benzemi, ali bez nas ekipa ne može funkcionirati. Ovo je jedini sport gdje je najbitnija sredina.
Gdje ti vidiš svoju prednost u svemu tome?
- U prepoznavanju situacija na terenu i tu radim razliku. Vidim neke stvari prije nego što se dogode i tu se razlikujem od drugih. Teško mi je pričati o sebi, ali mislim da je to. Uz moj karakter, jer sam borac. Ako je situacija bezizlazna, mislim da se može naći rješenje. Uvijek se može nešto napraviti.
Ta tvoja anticipacija u obje faze, čak i više u obrani. Ti si kao Rodman jer zna gdje će pasti lopta. To te prati od početka. Uvijek si bio ispred vremena. Zanimljivo je i kako ti je rasla uloga u Realu. Došao si da pojačaš kvalitetu i konkurenciju 2012., a tamo su bili Alonso, Khedira, Özil. Od toga postaješ starter, protagonist, glavni kreativac, pa mentor i “desetka”.
- Sve je išlo svojim tokom. Bilo je uspona i padova, ali sve je išlo kako je trebalo. Sve bih opet prošao. Nije bilo preskakanja, nego je sve išlo svojim redom. Što se tiče pozicija, pomoglo mi je to što sam kroz karijeru igrao na više mjesta. Nisam bio samo centralni vezni, bio sam polušpica, pa lijevo krilo u raznim sustavima. Igrao sam i desno krilo. Sve mi je to pomoglo.
Bio sam na utakmici protiv Chelseaja kad si Rodrygu asistirao desnom vanjskom, što je jedna od najboljih asistencija – to kaže cijeli svijet. Čuvaš Rüdigera na prekidima, ali ne tek tako; znaš da je viši i čuvaš ga kako treba. Spriječio si i kontru iz kornera koji si ti izveo. To je kompletnost.
- Od malih nogu odlučio sam preuzimati odgovornost u životu, a onda i u svemu ostalom. Morao sam sam pripremati doručak, ručak, snaći se za večeru. Kakav sam u životu, takav sam i na terenu.
To je bitno. Ako se ne baca feta kruha, onda je bitna i lopta na terenu. Na treningu, kad izgubiš loptu, poludiš. To je ta odgovornost i tako je i danas.
- Perfekcionist sam. Ne može se uvijek biti, ali tome težim.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
