Mi mali ljudi uvijek prvi osjetimo udar. Inflacija ne udara samo po novčaniku nego i po dostojanstvu. Svaki odlazak u trgovinu podsjeti nas da radimo više, a imamo sve manje. Ratovi se vode daleko od naših stolova, ali posljedice uvijek sjednu baš za naš stol kroz skuplju hranu, skuplje gorivo i stalnu neizvjesnost u očima ljudi koji se pitaju kako preživjeti sljedeći mjesec. Najteže je to što oni koji odlučuju rijetko dijele tu brigu. Dok se veliki dogovaraju i govore o strategijama i interesima, mi brojimo kovanice, razmišljamo kako platiti račune i kako zadržati malo nade za svoju djecu. Kroz povijest je uvijek isto, mali ljudi najviše pate, ali mali ljudi i nose svijet na leđima. Mi radimo, mi gradimo, mi se brinemo jedni za druge kad sustav zakaže. Možda nam nitko neće zahvaliti, ali bez običnog čovjeka ništa na ovom svijetu ne bi opstalo ni jedan dan, jer kad dođu najteža vremena svijet ne spašavaju moćni nego obični ljudi koji unatoč svemu odluče ostati ljudi.