Fosile je još početkom pedesetih godina prošlog stoljeća pronašao naturalist Otto Geist u unutrašnjosti Aljaske, stotinama kilometara od obale. Desetljećima nitko nije sumnjao u njihovu autentičnost
Tech
Komentari 0
Fosile je još početkom pedesetih godina prošlog stoljeća pronašao naturalist Otto Geist u unutrašnjosti Aljaske, stotinama kilometara od obale. Desetljećima nitko nije sumnjao u njihovu autentičnost
U zbirci Muzeja sjevera na Sveučilištu Aljaske više od 70 godina čuvala su se dva fosilizirana dijela kralježnice za koje se vjerovalo da pripadaju vunastom mamutu. Otkriće je to koje je obećavalo promjenu svega što znamo o izumiranju ovih ledenodobnih divova, no umjesto toga, pretvorilo se u jednu od najneobičnijih priča u modernoj paleontologiji, piše Science Alert.
Fosile je još početkom pedesetih godina prošlog stoljeća pronašao naturalist Otto Geist u unutrašnjosti Aljaske, stotinama kilometara od obale, na području gdje su nalazi kostiju mamuta, bizona i konja bili uobičajeni.
Desetljećima nitko nije sumnjao u njihovu autentičnost. Izgledali su kao kosti mamuta, pronađeni su na mjestu gdje su živjeli mamuti i bili su pohranjeni uz druge kosti mamuta. No, nedavna analiza otkrila je šokantnu istinu - kosti uopće ne pripadaju kopnenoj životinji.
Sve je počelo u sklopu muzejskog projekta "Udomi mamuta", čiji je cilj sustavno datirati fosile iz goleme zbirke kako bi se pronašao najmlađi primjerak i preciznije odredila vremenska crta njihova izumiranja na Aljasci.
Znanstvenici su znali da je većina mamuta nestala prije otprilike 10.000 godina, iako su izolirane populacije preživjele na otocima sve do prije otprilike 4000 godina.
Kada su na red došli Geistovi fosili, znanstvenici su izrezali tanke uzorke i poslali ih na radiokarbonsko datiranje na Sveučilište u Kaliforniji. Rezultati su bili zapanjujući. Jedan je fosil bio star između 1900 i 2700 godina, što znači da je navodni mamut hodao Aljaskom dok je Rimsko Carstvo bilo na svom vrhuncu. To bi ga činilo daleko najmlađim mamutom ikad pronađenim na kopnu, pomičući granicu njihova postojanja za tisuće godina.
Glavni autor studije Matthew Wooller, istraživač sa Sveučilišta u Aljasci, ostao je u šoku.
​- Bio sam potpuno zapanjen. No, onda se uključila racionalna, znanstvena strana mog mozga i shvatio sam da ovdje moramo obaviti još forenzičkog posla - izjavio je Wooller.
Prva naznaka da nešto nije u redu stigla je analizom stabilnih izotopa. Podaci su pokazali da su se ove "životinje" hranile gotovo isključivo morskim organizmima, što je bilo potpuno nespojivo s prehranom vunastog mamuta, koji je bio isključivi biljojed. Znanstvenici su bili potpuno zbunjeni. Imali su fosil koji je izgledao kao mamutov, ali je bio premlad i hranio se ribom.
Konačan odgovor stigao je nakon DNK analize. Rezultati su potvrdili da kosti ne samo da ne pripadaju mamutu, već potječu od dvije potpuno različite vrste kitova: ulješure i grenlandskog kita. Misterij je postajao sve čudniji.
Rješenje jedne zagonetke odmah je otvorilo drugu, možda još i veću: kako su kosti dva morska sisavca završile više od 400 kilometara u unutrašnjosti, u blizini Fairbanksa?
Znanstvenici su razmotrili nekoliko teorija. Jedna je mogućnost da su kitovi doplivali uzvodno drevnim rijekama u potrazi za hranom, no potok Dome, kraj kojeg su kosti nađene, premalen je za takve divove.
Druga teorija je da su kosti donijeli grabežljivci poput medvjeda ili da su ih drevni domorodački narodi transportirali u unutrašnjost kako bi ih koristili kao alat ili tanjure, što je bila poznata praksa u obalnim zajednicama. Ipak, najvjerojatnije objašnjenje je ujedno i ono najjednostavnije - ljudska pogreška.
Vjeruje se da je došlo do zamjene etiketa prilikom katalogiziranja. Otto Geist je prikupljao fosile diljem Aljaske, i na obali i u unutrašnjosti, te je vrlo moguće da su se kosti kitova slučajno pomiješale s fosilima s nalazišta Dome Creek.
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+