Pokojni Ismet Hadžić prošao je put od omiljenog igrača trofejne generacije do životnog dna i povratka: Prijateljima sam posudio 80.000 maraka, nitko mi nije vratio. Alkohol je odnio ostatke ostataka
DOTAKNUO JE DNO
Tužna priča Dinamove legende: 'Uvreda za klošare je kako sam živio. Policija me čuvala u autu'
Kraj travnja i početak svibnja posebno su emotivno razdoblje za starije navijače Dinama. Idući tjedan, 2. svibnja, obilježava se 42 godine od pobjede "modrih" nad Budućnošću (1-0) kojom su osvojili dugo očekivani naslov prvaka bivše države 1982. Član te trofejne generacije pokojnog Ćire Blaževića bio je i legendarni Ismet Hadžić.
Došao je iz tuzlanske Slobode u Dinamo 1. siječnja 1980. Bio je jedan od najboljih braniča svoje generacije, bio je i jugoslavenski reprezentativac. Na stolu je 1983. imao ponudu turskog Fenerbahčea. Transfer je bio vrijedan za ono doba golemih 300.000 dolara. Legendarni branič bio je u slavnoj generaciji iz ‘82. jedan od najboljih igrača, ali od nogometa se nije obogatio. Početkom stoljeća bio je na dnu.
- Šef (Ćiro Blažević, nap. a.) nije me pustio, pa sam 1983. otišao u Las Vegas i godinu i pol igrao mali nogomet - govorio je Hadžić.
Bivši veliki Dinamov igrač nije se obogatio od nogometa. Dotaknuo je dno.
- Bio sam u stisci i prodao stan želeći kupiti manji. Pojavili su se tzv. prijatelji koji su trebali novca i posudio sam im 80.000 ondašnjih maraka. Nitko mi nije vratio, a ja sam završio u autu. Dvije godine živio sam u automobilu, a za to su znali samo policajci u Zapruđu koji su me čuvali.
'Ako želiš izgubiti prijatelja, posudi mu 100 eura'
Bio je naivan. Podijelio je svu zaradu.
- Sjedili bismo za stolom, a netko bi rekao da mu treba 5000 ili 10.000 da se izvuče. Dao bih mu jer mi nisu bili potrebni u tom trenutku. Onda je došla kriza, ljudi ili nisu vraćali novac ili su vraćali premalo. Neki su me izbjegavali, a posebno sam bio slab kad bi spomenuli djecu. Shvatio sam tužnu istinu. Ako želiš izgubiti prijatelja, posudi mu 100 eura. Onda sam zaronio i u alkohol, tako da mi je piće odnijelo ostatke ostataka.
Koliko je teško živio najbolje je sam opisao.
- Ne mogu reći da sam bio klošar. Način kako sam ja tih godina živio bila bi uvreda i za klošare. Kupao sam se i brijao na Bundeku, jeo i zeleno voće, zato mi je to mjesto kao Azurna obala. Bio sam u jako teškoj situaciji, ostao bez svega.
'Na trešnjevačkom placu gurao sam kolica. To je bio novi početak'
Spasio ga je prijatelj Faruk Spahić.
- Pitao me želim li raditi na placu. Prihvatio sam to i na trešnjevačkoj tržnici gurao kolica. No i to je početak, kakav-takav, ali novi početak.
Godine 2006. Zvjezdan Cvetković pozvao je Hadžića da u Dinamu radi s talentiranim igračima, a Zdravko Mamić to je i prihvatio.
- Spasili su me, dobio sam i gradski stan. No čovjek prvo sebi mora pomoći. Ja sam 2003. za Uskrs rekao zbogom alkoholu i od onda nisam popio ni kap - govorio je 2010.
Nakon toga bio je zadužen za Dinamove veterane te za projekt Zelengaj, gdje su Dinamo i Lokomotiva organizirali kamp za mlade nogometaše. Današnji predsjednik "modrih" Velimir Zajec igrao je s Ismetom Hadžićem u generaciji 1982.
- Bio je borac, a izvrsno je čitao igru. Ismet je bio stvarno kvalitetan igrač, njegove su zasluge velike za uspjeh naše generacije. Kao čovjek vrlo je korektan - govorio je Zeko o bivšem suigraču.
Ismet Hadžić preminuo je 14. srpnja 2015. nakon duge i teške bolesti u 62. godini.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
