Trump se hvali da ga nitko ne zaustavlja u okupaciji države. A tko čuva hrvatsku demokraciju?

U kaotičnoj bujici šokantnih izjava koje je sipao pred nekoliko stotina okupljenih američkih generala, o korištenju američkih gradova za treniranje vojske, o borbi protiv "unutarnjh neprijatelja", o "ružnim ratnim brodovima" i padanju niz stepenice, Donald Trump ispalio je i jedno iskreno priznanje.

"Mislio sam da će me dočekati bijesni otpor ljevice, ali čini se kao da su se predali", kazao je američki predsjednik. "Doista sam mislio da ćemo morati rušiti snažne otpore. Ali nije bilo nikakve borbe".

Nije bilo otpora agentima Imigracijske službe koji hvataju i kidnapiraju strance i ljude druge boje kože na ulici. Nije bilo otpora slanju Nacionalne garde u Los Angeles i druge gradove. Nije bilo otpora preuzimanju državne administracije, muzeja, koncertnih dvorana...

Državni udar

Kao što nije bilo otpora novoj kandidaturi Donalda Trumpa nakon što je osuđen za 34 kaznena djela, nakon što je izveo državni udar slanjem bijesne rulje na Capitol, nakon što je tražio od biračke komisije savezne države Georgije da mu nađu 11 tisuća glasova za pobjedu 2020. godine.

I kako nema otpora, Trumpovo gaženje američke demokracije ide lakše od predviđenog. Sada smo došli do ključnog Trumpova osvajanja vojske na tragu njegove izjave od prije nekoliko godina kako želi "generale kakve je imao Hitler".

Dakle, one koji će služiti diktatoru, a ne državi.

U samo osam mjeseci drugog mandata Trump je realizirao točno polovicu zacrtanog Projekta 2025, radikalno konzervativne agende koja ima za cilj pretvaranje Amerike u klerofašističku oligarhiju.

Zemlja koja se smatra kolijevkom demokracije pasivno i, kako reče Trump, lakše od predviđenog, tone u diktaturu.

Moldavija i Rumunjska

Istovremeno, Moldavija je na parlamentarnim izborima obranila svoju demokraciju od ruskog utjecaja. Nekoliko mjeseci ranije to je na predsjedničkim izborima, kao i prije njih, učinila i Rumunjska. Radi se o državama koje su se teškom mukom dokopale demokracije, pa je sada žestoko brane od ruskog utjecaja koji je uspio iskoristiti sve slabosti američke demokracije i pomogao čak u dva navrata ugurati Trumpa u Bijelu kuću.

Amerika svoju demokraciju uzima zdravo za gotovo i kao da ne želi vjerovati da će ona netragom nestati. Druge države znaju da se za demokraciju treba boriti, jer se ona neće sama obraniti.

A to bi trebala znati i Hrvatska.

Od Tuđmana do Plenkovića

Nakon što je do demokratskih promjena, višestranačkog sustava i osamostaljenja došla u ratnim okolnostima i pod agresijom Slobodana Miloševića i JNA, Hrvatska se za demokraciju borila gotovo na svakom koraku.

Borila se tijekom Tuđmanovih devedesetih kad je autokrat s Pantovčaka okupirao sve institucije, progonio oporbu, kršio zakone, demonizirao peotivnike, gušio medije...

Borila se u eri Ive Sanadera koji je nakon tuđmanizma prodavao sanaderizaciju, pokoravajući državu kako bi učvrstio svoju dominaciju.

Borila se za demokraciju u eri Tomislava Karamarka. 

Pučisti i zabranitelji

Kao što je branila liberalnu demokraciju, ustavne slobode, ljudska prava, državne institucije, Ustav i zakone od naleta šatoraša, stožeraša, branitelja s Rive, od pokušaja udara na ljudska prava kroz sve ove godine.

A sada brani demokraciju, institucije i Ustav u vrijeme vladavine Andreja Plenkovića.

U svakoj etapi, gotovo u svakoj godini hrvatske samostalnosti, demokracija se nalazila na udaru autokratskih tendencija, paraobavještajaca, diktatora, uličnih nasilnika, plinskih boca, jurišnika, zabranitelja...

I demokraciju je na svakom koraku trebalo braniti, štititi, učvršćivati.

Jer se ona, kako to sada vidimo čak i na američkom primjeru, neće obraniti sama.

Zato su bitne poruke o okupaciji institucija, o osvajanju Ustavnog suda, o stranačkoj manipulaciji pravosuđem, o političkom utjecaju na medije, kao i o izvaninstitucionalnim udarima na ljudska prava i slobode.

Ali tko u Hrvatskoj brani demokraciju?

Kilava oporba

Trumpovi politički protivnici kleknuli su gotovo prvog dana, ustrašeni njegovim prijetnjama ili vođeni vlastitim oportunizmom. U njemu su vlastitu korist prepoznali najbogatiji tajkuni, a uzdanicu pronašli najgori rasisti i fašisti. Pali su i korporativni mediji koji ukidaju politički nabrijane emisije, čiji novinari ne postavljaju pitanja već prenose propagandu. A pali su i američki građani koji su odustali od prosvjeda i javnog izražavanja otpora zahuktalom ukidanju demokracije.

Hrvatska demokracija ovisi o parlamentarnoj oporbi koja je glasna kad se treba boriti za saborske fotelje, ali ne i kad treba ustati protiv udara na demokraciju i institucije. Ovisi o medijima koje Plenković želi pokoriti ili barem pripitomiti. I ovisi o udrugama i nevladinim organizacijama koje se zalažu pa pojedinačne teme i partikularne interese.

SDP i Možemo poveli su prosvjed protiv imenovanja Ivana Turudića, jer im je to bila odskočna daska za kampanju i u čemu su uživali podršku Zorana Milanovića. Već drugi prosvjed se ispuhao. Trećeg više nema.

Manje loš HDZ

Američki Demokrati vjeruju da se s Donaldom Trumpom i njegovom MAGA kamarilom još može pregovarati, kao što SDP vjeruje da se s HDZ-om može dogovarati, primjerice oko Ustavnog suda, pa čak i da se može kopirati HDZ, primjerice oko prihvaćanja ZDS-a u komemorativne svrhe. Ili oporba gaji nadu da će ovaj HDZ biti manje loš od onog prethodnog. 

Pitanje obrane demokracije od autokratskih tendencija i parapolitičkih udara nitko ne uzima ozbiljno dok im diktatura ne pokuca na vrata. 

Kad se shvati da mediji ne prenose istinu, nego propagandu, kad se vidi da institucije rade za stranački ili privatni račun, da zakoni štite vladajuću oligarhiju, da žene više nemaju izbor, da gejevi nemaju slobodu, da manjine nemaju prava, da obrazovanje služi indoktrinaciji, da vlast vodi rat protiv "unutarnjeg neprijatelja", a država se obračunava s onima koji "ne vole ili ne žele Hrvatsku".

A Hrvatska se probudi pod onim zlokobnim sloganom "Naša država, naša pravila".

Demokracija se spašava prije nego što nestane.