Tomislav je čovjek kojeg poznajem i moram reći da je njegova ciničnost gotovo pa zarazna. Uvijek ima neki sarkastični komentar, kao da mu je život jedna velika šala na koju se on jedini ne smije. Ta njegova ciničnost nije samo površinska – ona dolazi iz dubine, kao da je razočaran u sve i svakoga, pa se skriva iza te oštre maske. Osim toga, Tomislav je iskompleksiran zbog svoje ćelavosti. To mu je kao neka nevidljiva sjena koja ga prati gdje god da krene. Čini se da mu to jako smeta i da mu je teško prihvatiti sebe takvog kakav jest. Taj kompleks često utječe na njegovo ponašanje, kao da pokušava nadoknaditi nešto što smatra da mu nedostaje. Najgore od svega je što je Tomislav vječni sluga. Ne u smislu da je to njegova želja, nego kao da je život stavio u ulogu koja mu ne dopušta da se oslobodi. Uvijek je tu da udovoljava drugima, da služi, da se povlači, iako bi možda želio biti nešto drugo. Ta njegova pozicija ga sputava i dodatno ga čini frustriranim, što opet pojačava njegovu ciničnost. Sve u svemu, Tomislav je čovjek koji nosi puno tereta u sebi – teret razočaranja, nesigurnosti i podređenosti. Iako se možda čini kao da je ošar i da se ne da, iza svega toga krije se netko tko se bori sa sobom i svijetom oko sebe.