Znate li kako je izgledao prvi smartphone? 'Čudo tehnologije bez tipki, baterija noćna mora'

Zamislite svijet bez Instagrama, Google Mapsa ili WhatsAppa. Svijet u kojem su telefoni služili isključivo za razgovor, a ako ste željeli poslati pisani dokument, morali ste potražiti faks uređaj. Upravo u takvom svijetu, točnije 23. studenog 1992. godine, u blještavilu Las Vegasa dogodilo se nešto što će zauvijek promijeniti način na koji komuniciramo. Na sajmu računalne tehnologije COMDEX, IBM je predstavio uređaj koji je tada izgledao kao znanstvena fantastika – IBM Simon Personal Communicator.

Iako pojam "smartphone" ili pametni telefon tada još nije ni postojao (termin je skovan tek 1997. godine), Simon je bio upravo to. Bio je to prvi uređaj u povijesti koji je uspješno spojio funkcionalnosti mobilnog telefona i dlanovnika (PDA). Dok danas uzimamo zdravo za gotovo da u džepu nosimo superračunalo, prije više od tri desetljeća ideja da jedan uređaj nema fizičke tipke, već ekran osjetljiv na dodir, bila je ravna čudu.

Čudo tehnologije bez tipki

Prototip koji je tog dana prikazan u Las Vegasu nosio je kodno ime "Sweetspot". Iza te revolucionarne ideje stajao je Frank Canova, glavni arhitekt i izumitelj u IBM-u. Canova je shvatio da napredak u tehnologiji čipova i bežičnim mrežama omogućuje stvaranje manjih, integriranih uređaja. Njegova vizija nije bila samo stvoriti telefon, već "osobni komunikator" koji će poslovnim ljudima omogućiti da svoj ured nose sa sobom.

POGLEDAJTE VIDEO:

Ono što je Simona činilo posebnim bio je njegov monokromatski LCD ekran osjetljiv na dodir dimenzija 114x36 mm. Korisnici su mogli koristiti priloženu olovku (stylus) za navigaciju kroz izbornike, pisanje bilješki ili biranje brojeva. U vrijeme kada su mobiteli imali sitne ekrane i mnoštvo gumenih tipki, IBM je ponudio čisti ekran.

Uređaj je nudio 11 ugrađenih programa. Osim telefoniranja, Simon je mogao slati i primati faksove i e-mailove, što je za poslovni svijet ranih 90-ih bila ključna prednost. Imao je adresar, kalendar, kalkulator, svjetski sat, pa čak i mogućnost pisanja bilješki rukom po ekranu. Iako nije imao pristup internetu kakvog danas poznajemo, demonstrirao je digitalne usluge poput pregleda vijesti i cijena dionica. Zanimljiv je detalj da je tijekom prve demonstracije prikaz cijena dionica zapravo bio statična slika skenirana iz novina jer bežični prijenos podataka u stvarnom vremenu tada još nije bio spreman za komercijalnu upotrebu.

Vizionar Frank Canova i "Angler"

Nakon iznimno uspješne demonstracije prototipa "Sweetspot", IBM je krenuo u razvoj komercijalnog proizvoda pod kodnim imenom "Angler". Tim inženjera radio je danonoćno kako bi viziju pretvorio u stvarnost koju se može masovno proizvoditi. Frank Canova, koji je diplomirao elektrotehniku na Floridi 1978. godine, vodio je ovaj tim. Kasnije je u svojoj karijeri postao poznat kao jedan od najplodnijih izumitelja u svijetu dlanovnika, a njegovo ime stoji iza više od 50 patenata.

Foto: Profimedia

Ideja je bila učiniti zaslon osjetljiv na dodir malim i osobnim kako bi svatko mogao komunicirati glasom i podacima. Korisničko sučelje bilo je prirodnije jer je koristilo zaslon za prikaz tipki poznatih ljudima s telefona, a ne tipkovnicu s DOS sučeljem - objasnio je kasnije Canova.

Zanimljivo je da je uređaj koristio operativni sustav Datalight ROM-DOS, prilagođenu verziju sustava koji je tada pokretao većinu stolnih računala, što je Simonu davalo istinsku računalnu arhitekturu.

Baterija je bila noćna mora

Gledajući iz današnje perspektive, Simon je bio prava "cigla". Težio je oko 510 grama, što je otprilike težina triju današnjih iPhonea složenih jedan na drugi. Dimenzije od 200 mm u visinu i 38 mm u debljinu činile su ga nezgrapnim za nošenje u džepu. No, najveći problem nije bila veličina, već baterija.

Dok se danas žalimo ako nam mobitel ne izdrži cijeli dan intenzivnog korištenja, Simonova nikal-kadmij baterija nudila je tek oko sat vremena razgovora ili aktivnog korištenja. U stanju pripravnosti mogao je izdržati oko osam sati. Za poslovne ljude koji su trebali biti dostupni cijeli dan, to je bilo veliko ograničenje.

Preskupa igračka ispred svog vremena

Iako je predstavljen 1992., komercijalna verzija, koju je za IBM proizvodio Mitsubishi Electric, stigla je na police tek u kolovozu 1994. godine. Distribuirao ga je BellSouth Cellular. Cijena je bila astronomska. Uz dvogodišnji ugovor, Simon je koštao 899 dolara, što bi danas preračunato iznosilo više od 850 eura (nominalno), no uzimajući u obzir inflaciju, realna vrijednost tog iznosa danas bi premašivala 2000 eura. Bez ugovora, cijena je skakala na 1099 dolara (oko 1040 eura nominalno).

Foto: Profimedia

Zbog visoke cijene, kratkog trajanja baterije i tehnologije koju šira javnost još nije u potpunosti razumjela, Simon nije postao prodajni hit. Prodano je tek oko 50.000 primjeraka prije nego što je povučen s tržišta u veljači 1995. godine. Usporedbe radi, Apple-I, prvo osobno računalo, prodalo se u samo 200 primjeraka, pa se Simonova prodaja u tom kontekstu može smatrati i uspjehom za pionirski proizvod.

Naslijeđe koje živimo danas

IBM Simon možda nije preživio test tržišta, ali je posijao sjeme revolucije. Dokazao je da koncept radi. Svaki pametni telefon koji danas koristimo, bilo da je riječ o Apple iPhoneu ili Android uređajima, u svom DNK nosi naslijeđe Simona: ekran osjetljiv na dodir, aplikacije i spoj komunikacije s računalstvom.

Trebalo je proći još 13 godina prije nego što je Apple predstavio prvi iPhone i usavršio koncept koji je IBM hrabro pokazao svijetu te davne 1992. godine. Danas, dok na svojim laganim uređajima provjeravamo e-mailove i gledamo videozapise, vrijedi se prisjetiti teške crne "cigle" koja je prva probila led.

Simon je bio neuspješan proizvod, ali iznimno uspješan eksperiment. Pokazao je put kojim će tehnologija neminovno krenuti, potvrđujući staru izreku da je ponekad teže biti prvi nego biti najbolji.