Svemirska mahovina iznenadila stručnjake: Preživjela 9 mjeseci izvan ISS pa opet rasla na Zemlji

Matt Damon je u filmskom hitu "Marsovac" uzgajao krumpire kako bi preživio na Crvenom planetu, no stvarni znanstvenici tvrde da bi ključ za pretvaranje beživotne prašine drugih planeta u plodno tlo mogla biti obična mahovina. Istraživači su došli do nevjerojatnog otkrića nakon što su spore mahovine provele punih devet mjeseci zalijepljene na vanjsku stranu Međunarodne svemirske postaje (ISS) i preživjele.

Riječ je o vrsti Physcomitrium patens, poznatoj i kao puzajuća mahovina. Iako je na Zemlji već poznata kao pionirska vrsta koja prva naseljava ogoljena područja blata i kamenja, nitko nije očekivao da će pokazati ovakvu otpornost u najekstremnijim uvjetima koje poznajemo.

Nakon povratka na Zemlju, ne samo da su spore bile žive, već su se uspješno razmnožavale, što otvara potpuno nove horizonte za buduća svemirska putovanja i potencijalnu kolonizaciju Mjeseca ili Marsa.

ŠTO NAS ČEKA U BUDUĆNOSTI Ljudi već 25 godina bez prekida žive u svemiru: Kako je izgledao težak život na mladoj postaji

Šokirali se kad su vidjeli rezultate

Znanstvenici sa Sveučilišta Hokkaido u Japanu, predvođeni dr. Tomomichijem Fujitom, objavili su svoje nalaze u časopisu iScience. Eksperiment je bio rigorozan. Spore mahovine bile su izložene svemirskom vakuumu, drastičnim promjenama temperature i intenzivnom kozmičkom zračenju.

Očekivali smo gotovo nultu stopu preživljavanja, ali rezultat je bio suprotan. Većina spora je preživjela - rekao je dr. Fujita, ne skrivajući iznenađenje otpornošću ovih sićušnih biljnih stanica.

Uzorci su na ISS stigli letjelicom Cygnus NG-17, a astronauti su ih postavili na vanjske panele postaje. Tamo su ostali 283 dana, suočeni s ekstremnim uvjetima gdje temperature mogu varirati od smrzavajućih -196°C do +55°C, uz smrtonosne doze UV zračenja.

Nakon što su uzorci vraćeni na Zemlju kapsulom SpaceX-a, tim je otkrio da je više od 80 posto spora preživjelo putovanje. Još impresivnije, čak i one spore koje su bile izložene potpunom UV zračenju imale su stopu klijavosti od 86 posto, u usporedbi s 97 posto kod kontrolne skupine koja je ostala na Zemlji.

SVEMIR I ZNANOST ISS odlazi 2030.: NASA prelazi na privatne svemirske stanice

Nije za jelo, ali je ključna za život

Iako ova mahovina nije jestiva i nećemo je uskoro gledati na jelovnicima svemirskih restorana, njezina uloga mogla bi biti presudna za održavanje života.

Iako mahovina možda nije na jelovniku, njezina otpornost nudi uvid u razvoj održivih sustava za podršku životu u svemiru. Mahovine bi mogle pomoći u proizvodnji kisika, kontroli vlage ili čak stvaranju tla - objasnio je Fujita.

Ovo otkriće sugerira da bi mahovina mogla poslužiti kao "bio-inženjer" na drugim planetima. Sposobnost da preživi putovanje i zatim "oživi" kada se stvore povoljni uvjeti (poput dodavanja vode i topline) čini je idealnim kandidatom za prve faze teraformiranja. Matematički modeli koje su izradili istraživači sugeriraju da bi ove spore, zaštićene svojim prirodnim omotačem, u svemirskim uvjetima mogle preživjeti čak i do 15 godina.

Oprez unatoč euforiji

Ipak, stručnjaci pozivaju na oprez. Dr. Agata Zupanska s instituta SETI, koja nije sudjelovala u studiji, pozdravila je rezultate, ali je istaknula važnu razliku između preživljavanja i rasta.

Vrijednost svemirskih biljaka ostvaruje se samo ako mogu aktivno rasti i napredovati daleko od Zemlje. Iako je otpornost spora važna, ona predstavlja samo prvi korak prema širim ciljevima uzgoja biljaka u izvanzemaljskim okruženjima - naglasila je Zupanska.

Drugim riječima, to što spora može "prespavati" put do Marsa ne znači nužno da će tamo uspješno formirati koloniju, s obzirom na drugačiju gravitaciju i sastav tla. Ipak, činjenica da je Physcomitrium patens izdržala uvjete koji bi trenutno ubili većinu živih organizama, uključujući ljude, daje nadu da život sa Zemlje posjeduje intrinzične mehanizme za širenje svemirom.

Znanstvenici sada planiraju daljnja istraživanja kako bi otkrili genetske tajne ove otpornosti, nadajući se da bi to znanje moglo pomoći i u boljoj zaštiti astronauta na dugim misijama.