Riješen stoljetni misterij jezivih lebdećih svjetala iznad groblja

Sablasna svjetla koja plešu u zraku iznad močvara, šuma, pa čak i groblja, stoljećima su dio folklora diljem svijeta. Poznata pod latinskim nazivom *ignis fatuus* ("varljiva vatra"), ali i kao bludna svjetla, jack-o'-lanterns ili hinkypunks, ove bizarne, lebdeće plamenove narodne predaje objašnjavale su na najrazličitije načine. Ponekad su to bili duhovi umrlih, ponekad lampioni koje nose izgubljene duše osuđene na vječno lutanje nakon što su prevarile vraga. No, nova studija kemičara sa Sveučilišta Stanford nudi konačno znanstveno objašnjenje za ovaj jezivi fenomen: sićušne, prirodne iskre nazvane "mikromunje", piše Science Alert.

KOZMIČKA ZAGONETKA Signal skriven u eksploziji gama zraka otkrio rađanje 'čudovišta'

Od folklora do znanstvene zagonetke

Priče o varljivim svjetlima koja putnike namjernike odvode s puta u propast duboko su ukorijenjene u kulturama od Sjedinjenih Država i Japana do Škotske i Tajlanda. Još je 1829. godine velečasni John Mitchell zapisao kako takvi prizori potiču "vulgarno praznovjerje i filozofsku znatiželju", sugerirajući da bi pravi izvor mogao biti "para koja izlazi iz blata".

Znanstvenici su dugo sumnjali da se iza ovih naizgled nadnaravnih događaja krije prirodni fenomen: spontano paljenje močvarnog plina, uglavnom metana, koji nastaje raspadanjem organske tvari u vlažnim okruženjima bez kisika.

Međutim, ključna zagonetka ostajala je neriješena. Iako se radi o takozvanim "hladnim plamenovima" koji se javljaju na normalnim temperaturama okoline, metan se ne zapali sam od sebe. Potreban mu je okidač, energetski impuls koji u prirodi nije bilo lako objasniti, što je ovu pojavu činilo misterijem.

OGROMNO OTKRIĆE Na Saturnovom mjesecu našli 5 od 6 ključnih elemenata za život

Mikromunje kao ključ rješenja

Tim znanstvenika, predvođen kemičarom Richardom Zareom, u prestižnom časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences objavio je studiju koja rješava ovu zagonetku.

Njihovo otkriće su mikromunje – sićušni, spontani električni izboji koji nastaju na sučelju plina i tekućine.

Kako bi testirali svoju hipotezu, istraživači su u laboratoriju dizajnirali "generator mikromjehurića" koji je upuhivao mjehuriće metana i zraka u spremnik s vodom, simulirajući uvjete u močvari. Koristeći kamere velike brzine, snimili su kratke bljeskove koji su trajali tek djelić milisekunde. Mehanizam se temelji na triboelektričnom naboju: dok se mjehurići kreću kroz vodu, trenje stvara suprotne električne naboje na njihovim površinama.

Manji mjehurići postaju negativno nabijeni, a veći pozitivno. Kada se mjehurići suprotnih naboja dovoljno približe, električni naboj preskače s jednog na drugi, stvarajući sićušnu, ali dovoljno snažnu iskru da zapali okolni metan.

Zanimljivo je da su se bljeskovi pojavljivali čak i kada su u vodu upuhivani samo mjehurići zraka, no postajali su znatno češći i intenzivniji u prisutnosti metana. "Mikromunje između mikromjehurića metana nude prirodni mehanizam paljenja za oksidaciju metana u uvjetima okoline", pišu istraživači u svom radu. Detekcija ultraljubičastog svjetla karakterističnog za formaldehid, nusprodukt izgaranja metana, dodatno je potvrdila ovu hipotezu.

ČUVARI GROBNICA Nevjerojatno otkriće! Ovime su drevni 'policajci' Egipta čuvali grobnice prije 3300 godina

Više od sablasnih priča: Iskra života?

Značaj ovog otkrića nadilazi objašnjenje starog folklora. Zare i njegovi kolege sa Sveučilišta Stanford vjeruju da bi isti mehanizam mogao igrati ključnu ulogu u podrijetlu života na Zemlji. Na ranoj Zemlji, mikromjehurići su bili sveprisutni u oceanima, gejzirima i vodenim površinama. Ove sićušne iskre mogle su osigurati energiju potrebnu za pokretanje kemijskih reakcija koje su iz nežive tvari stvorile prve organske molekule, poput aminokiselina i peptida – temeljne gradivne blokove života.

Ovo nudi alternativu slavnom Miller-Ureyevom eksperimentu, koji je za pokretanje takvih reakcija zahtijevao snažne munje u atmosferi. "Ovo je zaista zanimljiv korak naprijed", komentirao je James Anderson, kemičar sa Sveučilišta Harvard. "Otkriva mehanizam kojim se kemijske reakcije mogu pokrenuti."

Iako kontrolirani laboratorijski uvjeti nisu identični kaotičnim prirodnim močvarama, a neka pitanja ostaju otvorena – primjerice, kako točno nastaju snažna električna polja na površini kapljica – otkriće mikromunja nudi prvo fizički utemeljeno i uvjerljivo objašnjenje fenomena *ignis fatuus*. Neki znanstvenici također napominju da je broj viđenja ovih svjetala u moderno doba opao, sugerirajući da su raniji susreti mogli biti potaknuti i lampionima putnika koji su slučajno palili močvarni plin. Unatoč tome, znanost je rasvijetlila jednu od najdugovječnijih misterija, pokazujući kako se iza sablasnih priča krije fascinantan prirodni proces čije implikacije sežu sve do samih početaka našeg postojanja.