Šokantna otkrića s Mjeseca: Najveći krater skriva tajne prošlosti! Mjesečeva 'daleka strana' postaje meta za misije Artemis, a sve zbog skrivenog geološkog blaga
ŠALJU ASTRONAUTE GORE
Nešto se jako čudno događa na najvećem Mjesečevom krateru
Čitanje članka:
3
min
Sa Zemlje uvijek vidimo isto lice Mjeseca. Bilo da je pun, mlad ili u fazi polumjeseca, poznati uzorci tamnih ravnica i svijetlih visoravni uvijek su okrenuti prema nama. To je navelo mnoge na pogrešan zaključak da se Mjesec ne okreće oko svoje osi. Istina je, međutim, mnogo elegantnija: Mjesec se vrti, ali u savršenom gravitacijskom plesu sa Zemljom, poznatom kao sinkrona rotacija. Njegovoj rotaciji treba točno onoliko vremena koliko i njegovom putu oko našeg planeta, piše Science Alert.
Zbog ovog fenomena, jedna cijela hemisfera Mjeseca ostaje trajno skrivena od našeg pogleda. Ta "daleka strana" nije tamna, kako se često pogrešno naziva, već je desetljećima bila obavijena velom tajne. Upravo se ondje nalazi najveći i najstariji udarni krater u Sunčevom sustavu – bazen Južni pol-Aitken (SPA), kolosalni ožiljak koji čuva ključeve za razumijevanje burne prošlosti Mjeseca, a time i same Zemlje.
Nova otkrića o ovom krateru promijenila su sve što smo mislili da znamo i pretvorila ga u glavnu metu za buduće misije s ljudskom posadom.
Vječni ples Zemlje i Mjeseca
Fenomen zbog kojeg vidimo samo jednu stranu Mjeseca naziva se "plimno zaključavanje". To nije slučajnost, već neizbježna posljedica gravitacije. U davnoj prošlosti, dok je Mjesec još bio rastaljena kugla mnogo bliža Zemlji, snažna Zemljina gravitacija stvarala je plimne izbočine na njegovoj površini, slično kao što Mjesec danas utječe na naše oceane.
Te izbočine, u kombinaciji s Mjesečevom rotacijom, stvarale su trenje koje je postupno usporavalo njegovo okretanje. Tijekom milijuna godina, rotacija se usporila sve dok se nije savršeno sinkronizirala s njegovim orbitalnim periodom od otprilike 27.3 dana. U tom trenutku, plimne izbočine su se "zaključale" u položaju prema Zemlji, a daljnje usporavanje je prestalo.
Ovaj proces je uobičajen u svemiru; većina velikih mjeseca u Sunčevom sustavu plimno je zaključana sa svojim planetima.
Ožiljak drevnog sudara
Na dalekoj strani Mjeseca, skriven od naših teleskopa, prostire se bazen Južni pol-Aitken – divovski udarni krater promjera preko 2.500 kilometara. Nastao je prije otprilike 4,3 milijarde godina kada je asteroid goleme mase udario u mladi Mjesec. Ovaj udar bio je toliko snažan da nije samo urezao duboku depresiju u površinu, već je i probio Mjesečevu koru, izbacivši materijal iz dubine njegova plašta.
Nedavna studija, objavljena u časopisu Nature otkrila je ključan detalj koji mijenja naše razumijevanje ovog događaja. Analizirajući suptilne varijacije u obliku bazena, znanstvenici su zaključili da je asteroid udario iz smjera sjevera, pod kosim kutom, a ne s juga kako se ranije pretpostavljalo. Ova naizgled mala promjena ima goleme implikacije za buduće istraživače.
Geološko blago za astronaute misije Artemis
Udarni krateri ne raspršuju izbačeni materijal ravnomjerno. Većina materijala iz dubine biva odbačena "nizvodno" od smjera udara. Prema starom modelu, to bi značilo da je najzanimljiviji materijal završio na sjevernom rubu bazena.
Međutim, novo otkriće pokazuje suprotno: južni rub, područje koje NASA] cilja za slijetanje misije Artemis, upravo je mjesto gdje se nalazi geološko blago. Astronauti će, dakle, sletjeti na lokaciju prekrivenu debelim slojem materijala izbačenog iz Mjesečevog plašta, što im omogućuje da dobiju uzorak iz dubine bez potrebe za bušenjem.
Posebno su zainteresirani za materijal poznat kao KREEP – akronim za kalij (K), rijetke zemne elemente (REE) i fosfor (P). Riječ je o kemijskim elementima koji su se koncentrirali u posljednjim ostacima Mjesečevog oceana magme dok se on hladio i kristalizirao.
Rješavanje zagonetke o dva lica Mjeseca
Jedna od najvećih lunarnih zagonetki jest zašto je KREEP gotovo u potpunosti koncentriran na bližoj strani Mjeseca. Taj radioaktivni materijal stvarao je toplinu koja je milijardama godina poticala vulkansku aktivnost, stvarajući tamne bazaltne ravnice koje tvore "čovjeka na Mjesecu". U međuvremenu, daleka strana ostala je geološki mirnija, s debljom korom i prepuna kratera.
Novi model udara u bazen Južni pol-Aitken pruža ključni dokaz koji podržava vodeću teoriju. Vjeruje se da je mlada Zemlja, koja je još uvijek bila iznimno vruća, zagrijavala bližu stranu Mjeseca, držeći je duže u tekućem stanju. To je omogućilo da se kora na hladnijoj, dalekoj strani brže zgusne.
Taj proces je doslovno "istisnuo" preostalu tekuću magmu bogatu KREEP-om prema tanjoj kori na bližoj strani. Udar koji je stvorio SPA bazen dogodio se točno na granici te zone, otvorivši prozor u Mjesečevu unutrašnjost i razotkrivši asimetričnu raspodjelu materijala. Kada astronauti misije Artemis donesu uzorke s južnog ruba ovog drevnog kratera, znanstvenici će napokon dobiti priliku testirati ove teorije s neviđenom preciznošću.
Te stijene ne samo da će nam otkriti kako je naš Mjesec evoluirao u svijet s dva dramatično različita lica, već će nam pružiti i neprocjenjiv uvid u rane dane formiranja našeg vlastitog planeta.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
