Najveća ledena ploča topi se 10 puta brže nego što se očekivalo

Dijelovi najveće ledene ploče na svijetu, antarktičke Rossove ledene ploče otapaju se deset puta brže od očekivanja zbog zagrijavanja površinskog dijela oceana i posljedično toplije oceanske vode koja ulazi u jednu od njezinih šupljina, ustanovili su novozelandski i britanski znanstvenici.  

Takve bi promjene u budućnosti mogle utjecati na porast razine mora, prenose britanski mediji. 

Rezultati studije koju su proveli dr. Craig Stewart iz novozelandskoga nacionalnog Instituta za vodu i istraživanje atmosfere (NIWA) i njegovi suradnici te dr. Poul Christofferson s Instituta za istraživanja polarnih promjena iz Cambridgea sa suradnicima, objavljeni su u stručnome časopisu Nature Geoscience. 

Najveći dio Rossove ledene ploče nalazi se unutar teritorija Rossova protektorata na koju pravo polaže Novi Zeland.

Ledena ploča površine Francuske

Riječ je o golemome zamrznutom bloku veličine Francuske koji pluta južnim dijelom antarktičkoga Rossova mora. U nekim dijelovima debljina mu je i do 750 m. Zauzima površinu od približno 487 000 četvornih km. Gotovo vertikalna ledena ivica ide u otvoreno more više od 600 km i između 15 i 50 m iznad razine mora, a 90 se nalazi ispod morske površine. Ova velika ledena ploča ima važnu ulogu u stabiliziranju šire regije Antarktika.

Znanstvenici su proveli nekoliko godina nastojeći ustanoviti u kakvoj su interakciji sjeverozapadni dio Rossove ledene ploče i ocean ispod nje.

"Dosad smo bili uvjereni da je 'stabilnost' ledenih ploča povezana s njihovom izloženošću toplijoj vodi u dubljim dijelovima oceana, no otkrili smo da i površinski dio oceana koji zagrijava sunce igra ključnu ulogu u otapanju ploča", pojasnio je jedan od autora studije. dr. Stewart. 

Istraživači su ustanovili da sunce zagrijava površinski dio oceanske vode koja se potom ulijeva u šupljinu ispod ploče, što utječe na ubrzanje tempa otapanja leda, osobito tijekom ljetnih mjeseci.

Instrumentima kroz ledenu bušotinu duboku 260 metara

Pomoću instrumenata spuštenih kroz bušotinu duboku 260 m, znanstvenici su izmjerili temperaturu, salinitet, brzinu otapanja leda i snagu oceanske struje u šupljini ispod ledene ploče.

Instrumenti su pokazali da se površinski dio oceanske vode, čija je temperatura nešto više zbog sunčeva zagrijavanja, ulijeva u šupljinu ispod ledene ploče blizu otoka Ross te da tijekom ljetnih mjeseci uzrokuje gotovo triput brže otapanje leda.

Neposredno ispred ledene ploče je otvoreni ocean. Područje, poznato kao Rossova morska polinija brzo apsorbira sunčevu toplinu tijekom ljeta, a ta toplija voda utječe na otapanje u šupljini ledene ploče, pojasnili su znanstvenici. Polinija je dio oceana u kojemu zbog djelovanja vjetra i struje nema morskog leda.

Rezultati njihova istraživanja ukazuju na to da su uvjeti u šupljini ledene ploče u puno većoj mjeri povezani s temperaturom oceanske površine i atmosfere nego što se ranije pretpostavljalo. To istodobno implicira da tempo otapanja ploče ovisi o promjenama u najvišem površinskom sloju oceanske vode.

Otkriće novozelandskih i engleskih znanstvenika osobito je važno kada se zna da Rossova ledena ploča stabilizira ledenu ploču zapadnog Antarktika, blokirajući priljev leda koji onamo stiže iz nekih od najvećih ledenjaka svijeta. To u budućnosti može utjecati na porast razine mora.

"Ranije studije su pokazale da se, kada se ledene ploče uruše, klizanje ledenjaka u more ubrzava za dva do tri puta", kazao je suautor studije dr. Poul Christoffersen. Podsjetio je da ploča klizi u more prosječnom brzinom od 1,5 do 3 m na dan. No u ovom je slučaju riječ o stotinu puta većoj ploči od svih onih koje su već nestale.

"Klimatske promjene vjerojatno će rezultirati smanjenjem broja manjih i većih ledenjaka, kao i povećanjem temperature površinskog dijela Rossova mora, što upućuje na to da će se i tempo otapanja leda u ovome području u budućnosti ubrzati", upozorio je dr. Stewart.