Tajanstvene staklene kuglice u australskoj pustinji otkrivaju drevni meteoritski udar od prije 11 milijuna godina. Ali gdje je krater? Znanstvenici i dalje traže odgovore
NEVJEROJATNO OTKRIĆE
Misteriozno staklo u pustinji je dokaz drevnog udara asteroida. Znanstvenici: Ali gdje je krater?
Čitanje članka:
2
min
Neobične staklaste kuglice razasute po australskoj pustinji dokaz su drevnog udara meteorita koji znanstvenici do sada nisu primijetili. Ove sićušne sfere, koje su poput malih vremenskih kapsula, pričaju priču o kataklizmičkom događaju od prije 11 milijuna godina, no ostavljaju iza sebe i veliku zagonetku - gdje je krater?, piše Science Alert.
Vremenske kapsule
Nova analiza, koju je vodila geoznanstvenica Anna Musolino sa Sveučilišta Aix-Marseille u Francuskoj, potvrdila je da sićušne staklene kuglice pronađene na jugu Australije predstavljaju sastav taline nastale udarom kakav nije pronađen nigdje drugdje na svijetu. Ovi novootkriveni tektiti, nazvani ananguiti, svjedoče o događaju dovoljno snažnom da ostavi mineralne tragove koji su preživjeli milijune godina. Pustinja diljem južne Australije doslovno je posuta sićušnim kuglicama udarnog stakla zvanim tektiti.
One su dio područja poznatog kao Australazijsko polje raspršenja, nastalog nakon divovskog udara meteorita za koji se vjeruje da se dogodio negdje u jugoistočnoj Aziji prije otprilike 788.000 godina. Tektiti s tog područja pronađeni u Australiji poznati su kao australiti.
"Ova novootkrivena stakla jedinstvena su za Australiju i zabilježila su drevni udarni događaj o kojem nismo ni znali", izjavio je Fred Jourdan, geokronolog i geokemičar sa Sveučilišta Curtin u Australiji.
"Nastali su kada je asteroid udario u Zemlju, otapajući površinske stijene i raspršujući krhotine tisućama kilometara. Ovi sićušni komadići stakla su poput malih vremenskih kapsula iz duboke povijesti našeg planeta."
Međutim, ono što ovo otkriće čini još intrigantnijim jest činjenica da, iako je udar morao biti golem, znanstvenici još uvijek nisu uspjeli locirati krater.
Tragovi stari pola stoljeća
Priča o ananguitima zapravo počinje još 1969. godine.
Tada su znanstvenici NASA-e, Dean Chapman i Leroy Scheiber, proveli kemijsku analizu 530 australita. Među njima su pronašli osam primjeraka čiji se mineralni sastav nije podudarao s ostatkom uzorka. Zabilježili su tu neobičnost, sugerirajući da su te kuglice možda nastale u zasebnom udaru, ali nitko se desetljećima nije ozbiljnije bavio tim tragom.
Tek su nedavno Musolino i njezini kolege odlučili zaroniti dublje u tu misteriju. Iako originalnih osam uzoraka nije bilo dostupno za ponovnu analizu, Chapman i Scheiber ostavili su detaljan kemijski opis.
Ključne razlike uključivale su niži udio silicijevog dioksida, ali više razine oksida željeza, magnezija i kalcija. Također su bili gušći, s većom magnetskom osjetljivošću i drugačijim omjerima elemenata u tragovima.
S ovim "mineralnim otiskom" u ruci, istraživači su pregledali zbirku australita u Južnoaustralskom muzeju i pronašli šest novih tektita koji su odgovarali anomalijama opisanim prije više od 50 godina.
Nova zagonetka
Kako bi potvrdili svoju sumnju, tim je proveo datiranje argonom na dva od šest novih uzoraka. Rezultati su bili nedvosmisleni: ananguiti su stari 11 milijuna godina, što ih čini znatno starijima od poznatih australita. Ova starost potvrđuje da šačica sićušnih staklenih kuglica potječe iz potpuno drugog, ranijeg udara.
Ime "ananguit" odabrano je u čast naroda Anangu, Pitjantjatjara i Yankunytjatjara, na čijem su području neki od tektita pronađeni.
Gdje se taj udar dogodio, i dalje je velika misterija. To i ne čudi s obzirom na to da je čak i izvorni krater Australazijskog polja raspršenja još uvijek nepoznat i smatra se "svetim gralom" znanosti o udarnim kraterima.
Postoji nekoliko razloga zašto je krater ananguita mogao nestati: intenzivno trošenje stijena, proces isušivanja središnje Australije koji je započeo prije otprilike 33 milijuna godina ili je jednostavno tijekom 11 milijuna godina zatrpan sedimentima. Moguće je i da je zamijenjen za vulkansku formaciju u regijama poput Papue Nove Gvineje.
Ovo otkriće, objavljeno u časopisu Earth and Planetary Science Letters, ne samo da otvara novo poglavlje u geološkoj povijesti Zemlje, već nas i podsjeća na dinamičnu i ponekad nasilnu prošlost našeg planeta. Kako navodi profesor Jourdan, "razumijevanje kada i koliko često su veliki asteroidi udarali u Zemlju pomaže nam procijeniti rizik od budućih udara, što je važno za planetarnu obranu." Potraga za izgubljenim kraterom se nastavlja.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
