Život Marije Branyas Morere, Amerikanke španjolskih korijena, nije bio samo dug, već i izniman. Kada je preminula u kolovozu 2024. u dobi od 117 godina i 168 dana, nosila je titulu najstarije osobe na svijetu. No, njezino nasljeđe nadilazi puke brojke. Prije smrti, Maria je znanosti darovala jedinstvenu priliku: uvid u svoju biologiju, nudeći odgovore na vječno pitanje – što je tajna dugog i zdravog života?

Detaljna studija, objavljena u prestižnom časopisu *Cell Reports Medicine*, provela je tim znanstvenika s Instituta za istraživanje leukemije Josep Carreras u Barceloni.

Analizirajući njezinu krv, slinu, urin i uzorke stolice, stvorili su sveobuhvatnu "multiomičku kartu" koja otkriva fascinantnu priču o otpornosti, genetici i životnim navikama. Rezultati pokazuju da duboka starost i loše zdravlje nisu nužno isprepleteni.

Genetska lutrija i životni stil

Znanstvenici, predvođeni dr. Manelom Estellerom, zaključili su da je Maria Branyas "dobila na genetskoj lutriji". Njezin genom sadržavao je rijetke genetske varijante povezane s dugovječnošću, snažnim imunološkim sustavom te zaštitom srca i mozga. Te su je genetske predispozicije štitile od uobičajenih bolesti starenja poput demencije, kardiovaskularnih oboljenja i raka. Primjerice, nije nosila alele gena apolipoproteina E koji su snažno povezani s Alzheimerovom bolešću.

Međutim, genetika je samo polovica priče. Dr. Esteller procjenjuje da otprilike 50% njezine dugovječnosti otpada na životni stil. Maria nikada nije pušila ni pila alkohol. Živjela je na selu, prakticirala umjerenu tjelovježbu, uglavnom svakodnevne šetnje, i pridržavala se mediteranske prehrane bogate maslinovim uljem. Jedan detalj posebno se ističe: svakodnevno je jela jogurt, ponekad i do tri porcije dnevno. Istraživači vjeruju da je ova navika pridonijela iznimnom zdravlju njezina crijevnog mikrobioma.

Biologija koja prkosi kalendaru

Unatoč 117 proživljenih godina, mnogi biološki markeri Marije Branyas odgovarali su znatno mlađoj osobi. Njezino tijelo pokazivalo je iznimno niske razine kronične upale, koja se smatra jednim od glavnih pokretača bolesti povezanih sa starenjem.

Njezin profil lipida bio je, kako su ga opisali znanstvenici, "san svakog kardiologa". Imala je vrlo niske razine "lošeg" VLDL kolesterola i triglicerida, uz iznimno visoke razine "dobrog" HDL kolesterola. Njezin crijevni mikrobiom bio je neuobičajeno bogat i raznolik za njezinu dob, s visokom razinom bakterija iz roda *Bifidobacterium*. Ove korisne bakterije obično se smanjuju u starijoj dobi, a povezane su s protuupalnim djelovanjem i općim zdravljem crijeva.

Najfascinantniji podatak ipak je stigao od njezina "epigenetskog sata". Riječ je o biološkom satu koji se mjeri analizom kemijskih oznaka na DNK. Dok je njezin kronološki sat pokazivao 117 godina, epigenetski satovi izračunati iz uzoraka krvi, sline i urina procjenjivali su njezinu biološku dob na otprilike 23 godine manje. Činilo se da su njezine stanice starjele znatno sporije od prosjeka.

Paradoks kratkih telomera

Jedan od nalaza naizgled se kosio s njezinim zdravljem.

Njezini telomeri – zaštitne kapice na krajevima kromosoma koje se skraćuju sa svakom diobom stanice – bili su iznimno kratki. Skraćeni telomeri obično se povezuju s većim rizikom od smrti i bolesti povezanih sa starenjem.

Međutim, znanstvenici su ponudili intrigantnu hipotezu: kod Marije je to možda bila prednost. Izuzetno kratak životni vijek njezinih stanica mogao je spriječiti nekontroliranu diobu koja dovodi do razvoja raka. Njezino tijelo je, čini se, pronašlo savršenu ravnotežu – pokazivalo je znakove staničnog trošenja, ali ti su znakovi bili uravnoteženi snažnim obrambenim mehanizmima koji su je štitili od bolesti. Ovaj nalaz sugerira da se proces starenja može odvojiti od procesa obolijevanja.

Iako je studija ograničena jer se temelji na jednoj, iznimnoj osobi, njezina važnost je neupitna. Slučaj Marije Branyas Morere pruža znanstvenicima rijedak nacrt biološki uspješnog starenja. Ona je živi dokaz da duboka starost ne mora značiti godine patnje i bolesti.

"Slika koja proizlazi iz naše studije pokazuje da iznimno poodmakla dob i loše zdravlje nisu neraskidivo povezani", zaključili su istraživači.

Krajnji cilj ovakvih istraživanja nije nužno da svi živimo do 117. godine, već, kako je istaknula jedna znanstvenica, "da stisnemo vrijeme bolesti i patnje na što je moguće kraći period".

Marijina priča daje nadu da je budućnost u kojoj je zdravo starenje pravilo, a ne iznimka, doista moguća.